Naravno da su financije važne. Ne rade svi u Zagrebu u Domu zdravlja Centar. Primjerice, Dom zdravlja Ozalj, ambulanta Žakanje, ne može dobiti liječnika. Ali onda bi lokalna samouprava morala financijski stimulirati, poručila je dr. Ropar
U Saboru je početkom tjedna održan okrugli stol na temu “Kako
ozdraviti zdravstvo?”, u organizaciji kluba zastupnika
zeleno-lijevog bloka. O problemima liječnika u bolničkom sustavu
i prijedlozima rješenja govorila je i dr. Samija Ropar, liječnica
OB Karlovac i članica izvršnog odbora HUBOL-a.
Uvodno je naglasila kako i dalje ne postoje jasno definirani
standardni algoritmi i protokoli liječenja koji osiguravaju svim
pacijentima u javnom i solidarnom zdravstvenom sustavu da dobiju
adekvatnu i ista zdravstvenu zaštitu u Karlovcu, na Rebru ili
Svetom Duhu.
Oni bi olakšavali rad bolničkim liječnicima,
omogućili praćenje ishoda liječenja. To onda osigurava
adekvatnu kontrolu kvalitete rada i pojedinog liječnika i cijele
zdravstvene ustanove te omogućava akreditacijski postupak jer
svaki pacijenti zaslužuju znati gdje će dobiti kvalitetnu
zdravstvenu zaštitu, naglašava dr. Ropar.
– Primjerice, ako živite na Lašćini i trebate operaciju žučnog
kamenca, ona ne mora biti na Rebru, može biti i u Karlovcu,
Slavonskom brodu ali mora biti standardizirana. Mi nemamo poluge
za praćenje stvarnih ishoda rada odnosno temelji toga postoje još
iz Agencije za kvalitetu ali to se jednostavno ne provodi.
Dotaknula se i aktualnog pitanja praćenje radnog vremena
liječnika, kojem se HUBOL ne protivi.
– To je legitimno i jasno je da moramo biti na svojim radnim
mjestima. Međutim, praćenje radnog vremena ne osigurava
učinkovitost u radu već trebamo imati upravo već spomenute
poluge, kako ćemo pratiti kvalitetu rada.
Na to se nadovezuju liste čekanja, za koje dr. Ropar ističe da
nisu specifičnost hrvatskog zdravstvenog sustava, one postoje u
svim zdravstvenim sustavima EU i svijeta, čak i u privatnom
zdravstvenom sustavu zbog navale pacijenata. Međutim, kod nas su
dosegle razinu koja nije zdravstveno i medicinski opravdana,
poručuje.
Liste čekanja moraju postati nacionalne
– Devastirana privatna zdravstvena zaštita, gdje imaju previše
pacijenata, previše administracije, onda se uputnicama ti
pacijenti prelijevaju u bolnički sustav. Onda bolnički doktori
još generiraju dodatne pretrage. A imamo istovremeno
osiguravatelja, za kojeg ja ne bi rekla da je osiguravatelj jer
svi znamo da je to u stvari fond, koji ne kontrolira ni liječnika
ni zdravstvene ustanove a ni osiguranike.
– Nemamo ni kontrole ni penalizacije koliko se pretraga
prepisuju, koliko se pregleda ordinira, da li pacijenti dolaze na
naručene preglede, podižu nalaze, iskorištavaju objedinjenje
bolničke prijeme. Situacija je ustvari takva da svi kao imamo
pravo na sve, a u stvari to vrlo brzo dovodi do situacije da
nitko nema pravo na ništa. Liste čekanja moraju postati
nacionale. Ne može pacijent reći ne želim ići u ambulantu u
Špansko ili ne želim kilu operirati u Karlovcu, poručila je dr.
Ropar.
Problematika prekovremenog rada u bolničkom sustavu, rezultat je
manjka kadra i to nije specifičnost našeg sustava, poručile je
Ropar.
– Nedugo je izašlo da Francuska daje silnu lovu da stimulira ne
bili doktori došli u male sredine pa to ne mogu realizirati već
4-5 godina. Prekovremenog rada će biti do god imamo manjka kadra
i dok ne budemo imali drastične organizacijske promjene u
kompletnom bolničkom sustavu, ne samo na razini pojedine bolnice,
nego cijele države ako ne onda barem regije.
Država se ozbiljno mora prihvatiti posla
– Mi moramo razmišljati o tome da imamo manjak liječnika u
sustavu. Trebamo naše kolege motivirati da ostanu u sustavu jer
vrata su im otvorena. Bili smo svjedoci prosvjeda i inicijative
mladih liječnika, održana su dva sastanka, Ministarstvo im je
dalo nogu da tako kažem i već dvoje iz samog vrha inicijative
odlaze u inozemstvo.
Inače, Hrvatska liječnička komora prije pandemije, početkom
2019.,radila je veliku anketu zašto hrvatski liječnici idu u
inozemstvo ili zašto bi otišli u inozemstvo. Rezultati su
redom organizacijski problemi, edukacije, napredovanje su
prvi uzrok a financijske su tek nakon toga.
– Naravno da su financije važne. Ne rade svi u Zagrebu u Domu
zdravlja Centar. Primjerice, Dom zdravlja Ozalj,
ambulanta Žakanje, ne može dobiti liječnika. Ali onda bi lokalna
samouprava morala financijski stimulirati jer jedino što možemo
stimulirati za početak dok ne sredimo organizaciju,
transparentnost, edukacije, bolji pravilnik o specijalističkom
usavršavanju su financije, da liječnik ide u malu sredinu ili
prihvaća specijalizaciju, poručuje dr. Ropar.
Naglašava kako ćemo uskoro ostati bez patologa zato jer je to
neatraktivna specijalizacija jer ljudi rade za osnovnu plaću, a
kad radiš za osnovnu plaću onda imaš najmanju plaću u EU od svih
doktora jer nemaš prekovremene sate.
– Ona primanja koja se protežu po medijima su primanja s
prekovremenim satima. I na tu specijalizaciju nitko neće ići. Svi
sad hoće bit oftamolozi, dermatolozi jer mogu ići privatno
raditi, jer mogu zaraditi u prekovremenom radu. Nama treba
strukturirani plan i zato je liječnička komora predložila da
sustav specijalizacija prijeđe na Komoru koja je ujedno i
institucija s javnom ovlasti. Onda bi se jače kontrolirao rad
mentora i provođenje i da bude na nacionalnoj razini.
Imamo najskuplje ljekove u EU
Dr. Ropar ističe kako netko mora reći koliko taj naš javni sustav
košta. Ako se je odlučilo ići u modifikaciju
Bismarckovog sustava onda država mora moći financirati takav
sustav.
– To je onda politička odluka. Ne može 30 posto ljudi koji
uplaćuje HZZO financirat 110 posto korisnika jer korisnika imamo
više nego stanovnika. Ako država želi takav sustav onda mora
planirati u državnom proračunu u nekom prijelaznom periodu
stvarno novce, a ne sanacije, sanacije, a veledrogerije nabijaju
cijene zato što znaju da neće biti plaćene godinu dana. I one na
kraju zarade duplo nego u Nizozemskoj, Njemačkoj. I onda mi imamo
najskuplje ljekove u EU.