Stručnjak za poljoprivredu i hranu prof. Ivo Grgić pojašnjava zašto su proizvodi iz Vladine košarice uglavnom pojeftinili te dodaje da prostora za snižavanje i drugih cijena ima. Iznosi i zanimljivu ideju kako prisiliti trgovce da dodatno snize marže
Iako je Vlada odustala od vraćanja cijena za 200 proizvoda na
razinu od studenog i prosinca te pozvala trgovce da to sami
naprave, jer u protivnom slijede novčane kazne, još uvijek
zamrznutim drži cijene za devet namirnica čije je cijene
djelomično revidirala.
Vlada je još u rujnu ograničila cijene šećera, svinjske lopatice,
suncokretova ulja, mljevenog mesa, trajnog mlijeka, potom
svinjskog vrata s kostima, cijelog pileta, glatkog i oštrog
brašna smjerajući tako na pojeftinjenje košarice za one s
najmanjim dohocima.
No, zanimljivo je kako je većina od “Vladinih devet” proizvoda u
posljednjih nekoliko mjeseci pojeftinila i upravo sad se na
policama trgovina mogu vrlo lako naći i po nižoj cijeni od one
koju je Vlada propisala.
Kako to da se nisu obistinile prognoze da će s tržišta nestati
cijelog pileta jer ga neće moći prodavati po tako niskoj cijeni,
da će svi radije “rastrančirati” pile i prodavati ga skuplje po
komadima? Također, kako to da se nisu ostvarila upozorenja da će
nam se dogoditi scenarij kao u Srbiji gdje su domaće mlijeko
preusmjerili na izvoz jer su tako mogli ostvariti više cijene?
I nekoliko mjeseci od zamrzavanja cijena svih tih proizvoda i
dalje ima, police su pune, cijene su i niže od maksimuma. U tom
smo se uvjerili i prošli tjedan kada smo obišli trgovačke lance u
Zagrebu.
Iako je cijena glatkog brašna (tip T-550) u rujnu ograničena na
5,99 kuna ili 80 centi, s lakoćom smo u trgovinama pronašli
Podravkino brašno i to za 4,67 kn (0,62 eura), potom Tenino za
5,95 kn ili 0,79 eura, kao i brašno Čakovečkih mlinova za 5,95 kn
ili 0,79 eura, Mileta za 5,73 kn (0,76 eura) i tako redom. Dakle,
redovito ima jeftinijeg glatkog brašna.
Isto je i s oštrim brašnom, tip T-400, kojemu je kilogram
ograničen na 6,29 kuna (0,83 eura), a mi smo ga našli i za 5,73
kn ili 0,76 eura (Podravka), potom za 6,03 kn ili 0,80 eura
(Mlineta brašno), za 6,17 kn ili 0,82 eura (Belje), kao i za 6,25
ili 0,83 eura (Čakovečki mlinovi).
Ulje?
Cijena mu je također ograničena u rujnu na 15,99 kuna (2,12
eura), no sada ga ima i po 14,99 ili 1,99 eura (Zvijezda), 13,79
kn ili 1,83 eura (Dijamant). Sada je Vlada litru ulja dodatno
ograničila na 1,86 eura.
Opet, cijena trajnog mlijeka od 2,8% mliječne masti ograničena je
na 7,39 kuna (0,98 eura), a ima ga i po 7,23 kn ili 0,96 eura
(Okusi zavičaja), isto toliko je i Piles mlijeko, a za 7,29 kn
ili 0,97 eura našli smo i trajno mlijeko Kplus, a za lipu
jeftinije je od propisanog i Belje kravica, ‘Z bregov, kao i
Dukatovo mlijeko.
U prošlotjednom obilasku našli smo i jeftinije cijelo pile.
Cijena mu je ograničena na 24,99 kuna (3,32 eura) po kilogramu, a
mi smo ga našli i po 23,96 kn ili 3,18 eura (Cekin grill), kao i
po 22,45 kn (2,98 eura) K-Purland svježe pile.
U našoj kontroli uvjerili smo se da su trgovci našli prostora da
dodatno snize cijene “Vladinih 9”, izuzev šećera kojemu je cijena
redovito bila ona maksimalna, dok je na gornjoj granici klimala i
svinjska lopatica. Upravo za ta dva proizvoda Vlada je povisila
gornju granicu i podigla ih prošli tjedan. Opet, sedam drugih
proizvoda s te liste s lakoćom smo našli i jeftinije.
U razgovoru s ljudima iz Vlade, doznajemo da to po njima pokazuje
samo jedno – prostora za pojeftinjenje je bilo jer i dalje
postoje marže na kojima se zarađuje, a one se mogu smanjivati.
Ukazuju i na to da na policama samo proizvodi najviše kvalitete
dosežu maksimalnu cijenu koju je Vlada postavila, dok itekako ima
i jeftinije ponude pa kupac može birati.
Što se to na tržištu onda događa i ima li prostora za dodatno
snižavanje cijena i za druge proizvode, pitali smo stručnjaka za
proizvodnju hrane i profesora s Agronomskog fakulteta u Zagrebu
Ivu Grgića koji kaže da prostora za snižavanje cijena – ima.
Komentirao je “Vladinih devet” i rekao da je država u tom odnosu
s trgovcima nastupila čvrsto, a da su trgovci izašli u susret i
nisu rušili ideju o ograničavanju cijena shvaćajući da nije
pametno “zamjeriti” državi koja je, podsjetimo, u tom trenutku
kreirala i pakete pomoći za gospodarstvo.
“Išlo se idejom da će se svatko odreći svog dijela zarade i
podnijeti teret ograničavanja cijene, no treba podsjetiti da
dobar dio tih proizvoda uvozimo. U međuvremenu se dogodilo
izjednačavanje cijena tih proizvoda s cijenama iz okruženja
Hrvatske i pokazalo se da smo dio zajedničkog europskog tržišta.
Razlika između Hrvatske, Slovenije i Austrije je u visini zarade,
a ne u visini troškova proizvodnje. Sada smo se kroz Schengen
otvorili, nema ‘gubljenja’ novca na granici, nema više problema s
uvozom i nema više razloga da cijene proizvoda ne budu slične u
Hrvatskoj i u drugim zemljama”, kaže prof. Grgić.
Govoreći o pojedinim kategorijama, za meso kaže da je ono većinom
iz uvoza, dobrim dijelom dolazi s farma iz Njemačke i Nizozemske
koje u krizama nisu smanjivale svoju proizvodnju.
“Istovremeno se zaustavio izvoz u Kinu, a zbog rata nema izvoza
ni u Rusiju te Ukrajinu. One su svoje meso usmjerile i prema
Hrvatskoj kako bi sačuvale svoju proizvodnju, a velika je razlika
u troškovima proizvodnje na njihovim i hrvatskim farmama”,
pojašnjava prof. Grgić.
Pojednostavljeno – meso se u tim zemljama može proizvesti
jeftinije nego kod nas pa su i trgovci mogli podnijeti Vladinu
granicu za cijene. Ipak, napominje da nisu ni trgovci svemogući
jer nije isto njemačkom trgovcu pregovarati o cijeni jer je
njemačko tržište golemo, i trgovcima na našem tržištu koje je
daleko manje.
Nadalje, upravo sad u trgovinama i brašno je jeftinije od onog
što je Vlada propisala, što je pokazala i naša mini inspekcija.
Sjetimo se da se cijeli svijet “ukočio” s ratom u Ukrajini koja
je smatra svjetskom žitnicom, a u trenutku kad se izvoz iz te
zemlje zaustavio, cijene pšenice i suncokreta, koji je potreban
za proizvodnju ulja, naglo su skočile. Pisalo se o nestašicama
žitarica, nizale su se crne prognoze o cijenama, paralelno su
litre ulja i kilogrami brašna u trgovinama mijenjali cijene iz
tjedna u tjedan. Sad i ulju cijena pada. Naš sugovornik
pojašnjava što je na stvari kod brašna.
Špenica pojeftinila, ne i brašno
“Kod nas tržište reagira na terminalne cijene, odnosno
predviđanja što će se dogoditi, a predviđanja su bila takva da će
cijena žitarica jako rasti. Ta se kalkulacija ugrađivala u cijenu
brašna, odnosno u nju je ulazio očekivani porast cijena. No kada
je cijena pšenice pala, brašno nije pojeftinilo, baš kao ni
prerađevine od brašna, odnosno kruh, peciva i drugi proizvodi
pekarski proizvodi. Pritom treba imati na umu pitanje zaliha koje
se svako toliko zanavljaju. Kada su se zalihe zanavljale, cijene
pšenice bile su visoke i sada se brašno i pekarski proizvodi rade
od pšenice koja se kupovala po višoj cijeni. No i kada cijena
pšenice padne i kad se zanavljaju zalihe po nižoj cijeni, kod nas
redovito ne padaju cijene brašna. To govori da nemamo razvijeno
tržište i to je loše”, govori prof. Grgić.
U razgovoru o Vladinoj košarici od devet proizvoda primjećuje da
je zanimljivo da smo jako osjetljivi na hranu, ali da javnost
malo ili nikako ne reagira što je paralelno poskupjelo sve
ostalo, od cipela, odjeće, bijele tehnike pa do deterdženata i
sredstava za osobnu higijenu. I upravo tu je strelovit rast
cijena na koje “ne reagiramo”.
Zato iznosi ideju za koju smatra da bi pomogla da se cijene
generalno snize. A to je formiranje nacionalnog lanca trgovina u
direktnom ili indirektnom vlasništvu države.
“U njemu bi se marže mogle spustiti i na 1% i to bi stvorilo
stvarnu konkurenciju na tržištu. Ovako imamo nekoliko trgovačkih
lanaca, mahom stranih, za koje ne možemo biti sigurni da čak nisu
u međusobnom dogovoru po pitanju marži ili cijena. Nacionalni
lanac stvorio bi konkurenciju i spustio cijene”, kaže naš
sugovornik.
Komentirajući cijene na tržištu i rat Vlade i trgovaca u kojem se
bacaju optužbe za neopravdano dizanje cijena, smatra da se moglo
tražiti da se cijene svedu na prosjek od tri mjeseca prije
uvođenja eura, da bi tada možda pojedini proizvodi čak i
poskupjeli, ali da bi se stvorila stvarna slika o cijenama.
Dodaje i nije dobro što se stvara klima da su trgovci “lopovi”
koji zarađuju na potrošačima.
“U tom lancu je prvo proizvođač, potom je prerađivač, zatim je tu
distributer, a tek onda trgovac. Svatko nastoji što bolje proći,
jeftinije kupiti, pa onda dalje prodati skuplje i svi moraju
zaraditi. I zapravo se vrlo jednostavno može odabrati proizvod i
pratiti kako mu cijena raste od polja ili farme do police te se
lako vidi tko koliko zarađuje”, kaže naš sugovornik.
Ponavlja, prostora za snižavanje cijena ima, čak i više od onog
za koliko su cijene porasle, ali se u tom lancu svatko mora
odreći dijela zarade. Čak i proizvođač, odnosno poljoprivrednik.
“Ne treba zaboraviti da potrošač u cijeni koju plaća, daje i
novac za vrlo visoke potpore u poljoprivrednom i prehrambenom
sektoru te bi taj sektor također trebao imati više senzibiliteta
prema potrošačima”, smatra prof. Grgić.
Unatoč tome što smatra da ima prostora za snižavanje cijena na
tržištu, dodaje i da se one više nikad neće vratiti na prijašnju
razinu, proizvodnja hrane sve je skuplja, tu su i neizostavne
klimatske promjene zbog kojih poljoprivrednici sve teže mogu
predvidjeti uspješnost svog uroda i uzgoja zbog nepredvidivosti
klime, a onda i troškova proizvodnje te uroda.
O svemu smo pitali i trgovačke lance te iz Lidla potvrđuju da su
cijene za 9 proizvoda koje je Vlada ograničila u rujnu ostale
nepromijenjene ili su nešto povoljnije od fiksiranog iznosa.
Ne odgovaraju kako to da se našlo prostora za pojeftinjenje.
I iz Spara i Interspara potvrđuju da i oni imaju i niže cijene od
Vladine granice, ali i navode da su zbog toga imali gubitke.
“Povremeno smo uspjeli našim kupcima osigurati i niže cijene,
ovisno o kretanju nabavnih cijena od strane dobavljača Zbog
ograničenja maloprodajnih cijena do sada smo izgubili već 1,7
milijuna eura. Odmah i bez iznimke smo proveli odluke Vlade, iako
imamo negativnu kalkulaciju, kontinuirano osiguravamo proizvode
za naše kupce”, odgovorili su.
Iz Konzuma odgovaraju da su u pojedinim periodima proizvodi
pojedinačnih brendova bili dodatno snizili kroz različite
promocije. “Tako su i prosječne cijene, u većini kategorija
namirnica na koje se odnosi navedena Vladina mjera, u konačnici
nešto niže”, kažu iz Konzuma.