Zajednička molitva za jedinstvo kršćana ostvarena je u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u zajedništvu katoličkih i baptističkih vjernika. Misno je slavlje predvodio mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta i član Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog, uz koncelebraciju protojereja stavrofora Željka Pajića, grkokatoličkog župnika u Karlovcu. Članove baptističke crkve u Karlovcu i Dugoj Resi predvodio je njihov pastor Ladislav Ružića.
Nakon misnog slavlja i zajedničke molitve u Galeriji “Martin
Borković” Nacionalnog svetišta svetog Josipa otvorena je izložba
“Božje prisustvo”, akademskog slikara Vladimira
Bašića-Šota iz Duge Rese koji je đakon u baptističkoj
crkvi.
Povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić je
između ostalog kazao kako u sadržajnost djela sakralne motivike
kao bitnu komponentu Vladimir Bašić-Šoto unosi simboličnost
svjetla.
– Vanjsku oznaku nemjerljive duhovnosti koja figurativnim
uprizorenjima daje novi taktilitet materijalnog, gdje svjetlo
približava zemaljsko nebeskom i obrnuto. U takvom misaonom
doživljaju nadnaravnosti svjetla Bašić Šoto gradi svoj opus,
unoseći u djela satkana religioznom poetičnosti ozračje
meditativnog. Suptilnošću izraza oblikuje likove produhovljene
tvarnosti, po kojoj opisnost realističnog dolazi u drugi plan.
Sačuvana je jasnoća čitkosti potke tema kršćanske ikonografije,
koju Bašić produblje porukama isječka biblijskog teksta u
stalnoj upućenosti transcedentalnom. Oporost je formi manje-više
dokinuta jer Bašić silnicama svjetla “omekšava” površine,
volumene, obrubne linije, skladajući kompozicije odmjerenih
odnosa univerzalnog i duboko intimnog, te likovnom tankoćutnošću
gradi i dubinu prostora i vertikalni uzlet scena. – kazao je tom
prigodom prof. Špoljarić te zaključio kako se u prezentiranim
slika prepliću idealizacija i stilizacija, metode likovnih
pristupa kojima zbilja literarnog, uz sve motivske raspone,
nagovještava bit: Božje prisustvo u duhovnom zagrljaju Neba i
zemlje u povijesti i današnjici.
Izložbu se može razgledati do kraja veljače svakog dana nakon
misnog slavlja i nakon dogovora s upravom Svetišta.
Biografija umjetnika:
Vladimir Bašić Šoto rođen je 1953. u Postojni, Slovenija. Živi i
radi u Dugoj Resi. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti
u Zagrebu na smjeru slikarstva, a u klasi prof. R. Goldonija i
prof. N. Reisera. Od završetka studija 1981. postavio je brojne
samostalne izložbe i sudjelovao u izložbama u Hrvatskoj i
inozemstvu: Pariz, Annecy, La Mairie de Seynod, Thonon
(Francuska), Alessandria (Italija) i Stuttgart (Njemačka).
Također je sudjelovao u internacionalnim umjetničkim kolonijama:
Mittersill (Austria), Indonesia (Bali) i Budimpešta (Mađarska).
KATARINA ČAVAR, POVRATNICA IZ NJEMAČKE: “Život u
Hrvatskoj jest blagoslov!”
Brojni Josipovi hodočasnici i ove su srijede 1. dana mjeseca
veljače 2023. godine predvođeni župljanima BDM Snježne iz
Kamenskog hodočastili svetom Josipu u Karlovcu. Tom prigodom
misno je slavlje predvodio provincijal Pavlina u Hrvatskoj otac
Ivan Šarić, OSPPE, kamenski župnik, u
koncelebraciji s mons. Antunom Senteom, ml., rektor
Svetišta.
Svoju vjeru u Bogu i snagu Josipova zagovora posvjedočila je
Katarina Čavar, povratnica iz Njemačke, a
trenutno studentica pedagogije na Zagrebačkom sveučilištu. Tom je
prigodom između ostalog je kazala:
– Ovdje je život puno drugačiji, puno, puno bolji i život u
Hrvatskoj stvarno može biti čisti blagoslov. Pitanje je samo
motivacije i čime se čovjek vodi i kako gleda na neke životne
stvari. Naime, moji su roditelji dok sam još bila u srednjoj
školi otišli živjeti u Njemačku i nekako se očekivalo da ću im se
i ja pridružiti. Nakon srednje škole stvarno sam otišla kod njih
u München i nakon godinu dana uspjela sam upisati studij
pedagogije. Završila sam preddiplomski studij dobila diplomu i
vratila se kući u Hrvatsku. Dakle u Njemačkoj sam sveukupno bila
četiri i pol godine. Moji su roditelji ostali tamo, a ja sam se
vratila u Hrvatsku iako svjesna sam da su u Njemačkoj veće
mogućnosti za posao. Poznato mi je da ljudi odlaze iz različitih
razloga i da ima puno stvari koje utječu na njihove odluke, ali
život ovdje u Hrvatskoj, osobito društveni život, ima veliku
vrijednost koja je jednostavno neprocjenjiva i ne može se
usporediti s onim izvan Hrvatske i životom u tuđini. Možda nisam
poput drugih mladih, imam 24 godine, kojima je važan uspjeh,
karijera, fizički izgled ili druge stvari. Meni je uzor sveti
Josip, a on je bio jednostavan, s njim imam poseban odnos. Kada
sam se odlučila vratiti kući brzo sam shvatila koliko je to
zapravo bio hrabar potez. Dakle, povratak kući rezultirao je
određenim potrebama i željama. Trenutno sam uspješna studentica
na četvrtoj godini studija. A što se tiče posla, sveti mi Josipu
uvijek pronađe neke posliće koje mogu obavljati uz studiji, a i
roditelji nisu prestali brinuti o svojoj kćerki u Domovini. I da
zaključim; znam da ljudi iz različitih razloga odlaze iz Hrvatske
i planiraju svoju budućnost u inozemstvu, ali život u Hrvatskoj
uistinu može biti i jest čisti blagoslov!