Tisuće ljudi još uvijek su zatrpane u ruševinama. Cijeli svijet prati nadljudske napore spasioca, koje itekako komplicira zima i minus temperature. A kako protječe vrijeme, šanse da ljude pronađu žive su im sve manje i manje.
Tisuće kuća i zgrada u Turskoj i Siriji sravnjeno je sa zemljom.
Pod ruševinama su žene i djeca, cijele obitelji.
“Moj ujak, njegova žena i troje djece su ovdje. Cijeli dan ih
pokušavaju pronaći. Zgrada se srušila u potresu, a nakon 20
minuta je počeo požar”, govori Hvva Topal iz Nurdage.
Za preživjelima tragaju interventni timovi iz cijelog svijeta.
Kopaju rukama i strojevima. Teško je fizički, a još više
emotivno. Preživjeli zapomažu, neki čak mobitelima traže pomoć,
no toliko je unesrećenih da se ne može do svih na vrijeme..
“Kada dođemo do osobe koja je preminula prije 15 minuta ili pola
sata krivimo sebe i žalimo što na raspolaganju nemamo bolju
opremu”, zamjenik zapovjednika Bijelih kaciga Munir Al
Mustafa.
U svoj toj patnji i metežu, mnogi zbog spore reakcije prstom
upiru u vlasti.
“Moja sestra ima četvero djece, šogoricu i nećaka. Svi su
nestali. Da su spasilačke ekipe jučer došle možda bi bili
spašeni”, kazao je Nilufer Sarigoz iz Nurdage.
Prošlo je pola od 72 kritična sata koja su ključna za
preživljavanje. Uz sve opasnosti, zatrpanima prijete snijeg i
velika hladnoća. U takvim uvjetima tijelo brzo gubi toplinu pa je
šansa da budu izvučeni živi, svaki satom sve manja.
“Svakom minutom, svakim satom, smanjuju se šanse da unesrećene
pronađemo žive”, govori generalni direktor Svjetske zdravstvene
organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Iako su na terenu tisuće spasioca, volontera i žurnih službi,
nedostaje i hrane. Stvaraju se redovi za kruh i najosnovnije
potrepštine.
“Tri dana smo gladni. Naša djeca i obitelj su očajni, smrzavamo
se na hladnoći”, govori Yasar Magara iz Turske.
Nezamisliva patnja stigla je i do Hrvatske. Aydin iz Antakye u
potresu je ostao bez nećakinje, majke dvojice dječaka.
“Ima dva sina, uspjela je kroz vrata izbaciti i spasiti dvojicu
sinova, ali na nju je pala zgrada. Moje nećakinje i njezine snahe
više nema. Umrle su. Imam još puno članova obitelji za koje ne
znamo jesu li živi”, govorim Aydin Dahutogullari iz
Novog Marofa.
I on potvrđuje da su uvjeti na terenu sve teži. Njegova obitelj
gladna je i na hladnoći…
40- tak sati kasnije, pred unesrećenima je još jedna teška noć.
Pomoć stiže iz cijelog svijeta, za neke će nažalost doći
prekasno…