'Kažu da ih nije kontaktirao nitko iz Zambije. Ni sud, ni odvjetnici ni policija, nijedna relevantna institucija koja im se trebala obratiti. Nitko ih nije kontaktirao. Bar oni tako kažu' , kazao je Mahmutović u RTL Direktu
Hrvati u Zambiji opet čekaju novo ročište, a nakon što dva
mjeseca slušamo da su osumnjičeni za trgovinu djecom – prvi put
smo čuli što kažu roditelji te djece, koja podsjetimo već imaju
hrvatske putovnice.
Priču su objavili novinari 24 sata: biološki roditelji decidirano
kažu da nije bilo trgovine djecom, da su ih oni dali na
posvojenje da im omoguće bolju budućnost, i da nije bilo nikakvih
novčanih transakcija. Isto tako, sva su djeca već poznavala svoje
posvojitelje, kontaktirali su s njima putem video poziva, već su
naučili i neke hrvatske riječi.
Iz Zambije se upravo vratio novinar Denis
Mahmutović koji je cijelu priču, a detalje je ispričao u RTL
Direktu.
“Upoznao sam jedan biološki par koji je dao djecu na posvajanje.
Nisam ih fizički upoznao, ali komunicirali smo telefonski,
pisanim putem, videopozivom – u više navrata. Verificirao sam
njihov identitet na svaki mogući zamislivi način. Usporedio sam
njihove osobne dokumente, osobne dokumente djeteta, rodnog lista,
kongoanske dokumentacije o posvajanju. Tražio sam da mi pošalju
pisanu izjavu, rukom pisanu izjavu pa su to sve ponovili u
videopozivu pa sam ih unakrsno ispitivao dalje”, rekao je
Mahmutović.
Rekao je da su zabrinuti i u nevjerojatnom strahu jer do njih
informacije praktički ne dolaze.
“Kažu da ih nije kontaktirao nitko iz Zambije. Ni sud, ni
odvjetnici ni policija, nijedna relevantna institucija koja im se
trebala obratiti. Nitko ih nije kontaktirao. Bar oni tako kažu.
Oni su ponovili u više navrata da su dijete dali na posvajanje
svojevoljno nakon dugog razmišljanja zato što je u Kongu
situacija katastrofalna. Siromašni su, nemaju elementarne uvjete
za život. Za vrijeme jednog videopoziva, majka je držala ručnu
bateriju iznad oca da mu mogu vidjeti lice dok priča sa mnom.
Najveća mogućnost koju su mogli pružiti tom djetetu, prema
njihovim riječima, je bila da ga daju na posvajanje. da ima bolju
šansu za život. Znaju da im je dijete u Zambiji i to je to”,
objasnio je Mahmutović.
Na pitanje jesu li spremni svjedočiti na sudu, odgovara:
“Rekli su da se moraju konzultirati s voditeljem sirotišta za
dolazak u Zambiju, ali da su u bilo kojem trenutku spremni
videopozivom svjedočiti”, kazao je pa prepričao da u
dokumentaciji stoji da su roditelji dali pisani pristanak za
posvojenje.
“Vidio sam njihove osobne dokumente, dokumente djevojčice – od
rodnog lista do dokumentacije koja se sastoji od rješenja o
posvajanju. U njemu piše, između ostalog, da je preliminarnu
istragu obavio ovlašteni socijalni službenik. Navode se cijeli
nizovi zakona, članaka i stavaka iz kongoanskog zakonodavstva. Iz
njih proizlazi, zaključkom državnog odvjetnika, da su Hrvati –
jedan dio je i pisani pristanak bioloških roditelja da daju djecu
na usvajanje. Također, naveden je taksativno cijeli niz
dokumenata koje su morali isporučiti posvojitelji iz Hrvatske. IZ
njih proizlazi da se prema kongoanskom zakonodavstvu koje je
međunarodno ratificirano da se posvajanja mogu omogućiti, ako je
to u interesu posvojenog djeteta i ako su svi uvjeti
zadovoljeni”, kazao je.
Demokratska republika Kongo ima prilično kompliciranu politiku
međunarodnog posvajanja, rekao je Mahmutović pa nastavio:
“Ta dokumentacija koju sam imao na uvid i u kojoj na dnu piše da
su prisustvovali predsjednica suda, državni odvjetnik koji je
donio zaključak da su Hrvati ispunili sve uvjete- radim na tome
da mi iz Konga da mi potvrde da je taj dokument autentičan i da
je taj dokument u skladu s kongoanskim zakonodavstvom i
međunarodnim zakonima koji se tiču međunarodnog posvajanja.”
Osim Mahmutovića, u kontaktu s obiteljima je i još jedna
novinarka 24sata.
“Martina Paučak Šljivak od početka radi na ovom slučaju. Ona je u
kontaktu s obiteljima posvojitelja. Većina posvojitelja u
Hrvatskoj koji odavno imaju djecu iz Konga – uključujući ove su
komunicirali ili s biološkim roditeljima ili djecom. Ili
direktnim putem ili fotografijama ili posrednika. Preko voditelja
sirotišta koji je navodno u bijegu, ali akteri kažu da praktički
svakodnevno komuniciraju s njim. Jedna od stavki verifikacije su
bile i fotografije biološke majke koja je dopratile dijete u
Zambiju s posvojiteljima iz Hrvatske. Osim toga, sami su izjavili
da je biološka majka dopratila dijete…”
Osvrnuo se i na informacije prema kojima Hrvati nisu u najboljem
zdravstvenom stanju:
“Taj zatvor, bio sam ispred njega, to je kokošinjac, nije zatvor.
To su potpuno neljudski uvjeti. S jedne strane se drže žene,
druge muškarci u uvjetima koji nisu pogodni za životinje, kamoli
za ljude. Mislim da je važno da ljudi koji olako komentiraju i
unaprijed osuđuju, prejudiciraju nevinost ili krivnju Hrvata u
Zambiji trebaju pokušati shvatiti kakvi su uvjeti u tom zatvoru.
bar dva para su dobila malariju. To su nam potvrdili roditelji.
Bez obzira koliko se javno pokušavala progurati slika da se prema
njima ponaša čovječno ili humano na inzistiranje hrvatskog
veleposlanstva ili diplomacije- uvjeti su tamo katastrofalni”,
rezolutan je bio Mahmutović pa se dotaknuo komentara na ovaj
slučaj.
“Iskreno kad sam vidio te komentare i pobunu koja se dignula
teško mi je bilo shvatiti razliku radi li se o stvarnim ljudima
ili botovima. Nulama i jedinicama ili ljudskim nulama. Unaprijed
bez poštivanja te famozne presumpcije nevinosti tražiti smrtnu
kaznu za nekoga, a ne poznavajući te ljude, ni uvjete, ni detalje
slučaja je u najmanju ruku sociopatsko ponašanje. Nema nikakvog,
još uvijek opravdanog ni čvrsto dokazanog razloga da bi se ti
ljudi smatrali apriori krivima. Poželjeti nekome smrtnu kaznu i
sve najgore i onda to pisati zambijskim medijima – po meni
graniči s ne želim dovršiti rečenicu” kazao je Mahmutović.