Sociolog religije Krunoslav Nikodem pojavu molitelja ne smatra problemom "koji bi, sam po sebi, trebao izazivati burne reakcije javnosti”. Molitveni skupovi prijavljeni su policiji, molitvene nakane u skladu s učenjem Katoličke crkve u društvu u kojem se oko 80 posto građana smatra katolicima
Pojavom muškaraca koji klečeći mole krunicu na glavnom
zagrebačkom trgu otvara se pitanje radi li se samo o javnom
iskazivanju vjere s iskrenim nakanama ili o zagovaranju
patrijarhalnih vrijednosti i pozivu na društvenu nejednakost, pri
čemu je mišljenje javnosti podijeljeno.
Inicijativa “Vitezovi bezgrešnog srca Marijina” u sklopu projekta
“Muževni budite” unazad nekoliko mjeseci organizira svake prve
subote u mjesecu moljenje krunice na glavnom zagrebačkom trgu u
kojem sudjeluju deseci muškaraca.
Voditelj projekta Krunoslav Puškar odbio je dati
izjavu Hini, rekavši kako ne daju izjave svjetovnim medijima
te nas uputio na njihov portal.
Ondje je navedeno kako klečeći na Trgu muškarci mole za mir i
obraćenje hrvatskog naroda, za prestanak pobačaja, za prestanak
spolnih odnosa prije braka, za čednost u odijevanju – i žena i
muškaraca, za crkvene pastire, duše u čistilištu te osobne
nakane.
Mole i jer je važno da muškarac kao prirodni vođa bude i duhovni
vođa obitelji koji će poticati na molitvu i odlazak u Crkvu kako
bi mogle “živjeti tradicionalne vrijednosti koje smo prije
živjeli”.
Puškar, koji sudjeluje i u javnim molitvama ispred bolnica u
inicijativi za zaustavljanje pobačaja “40 dana za život”,
zanimljivim ocjenjuje što se “u današnje vrijeme kada razne
ideologije izlaze iz četiri zida, katolike gura u četiri
zida”.
“Nevjerojatno je da nas nazivaju radikalnima samo zato što molimo
krunicu”, ustvrdio je.
Eurozastupnik: Vjera se instrumentalizira
Europarlamentarac Fred Matić pak ističe kako subotnje
klečanje nema veze sa slobodom vjeroispovijesti i molitvenim
porukama, već je perfidni napad na stečena prava i
instrumentalizacija vjere u sasvim druge svrhe.
Smatra da priča nadilazi i pitanje rodne ravnopravnosti ističući
kako je riječ o bazičnoj sigurnosti i zaštiti života, prava na
zdravlje i osobnu autonomiju za sve građanke i građane Hrvatske.
“Danas klečeći zazivaju da se žene drugačije odijevaju i
ponašaju. Svi trebamo strahovati što će zazivati i na koja će
prava nasrnuti sutra”, govori europarlamentarac.
Situacija bi mogla eskalirati kao i u Poljskoj jer je to, kaže,
već viđeni scenarij u Europi.
Matić je član Foruma Europskog parlamenta (EPF) za seksualna i
reproduktivna prava, a koji navodi kako je konzervativna poljska
pravna zaklada Ordo Iuris izradila prijedlog zakona o zabrani
pobačaja, što je dovelo do gotovo potpune zabrane pobačaja u
Poljskoj.
Ordo Iuris stoji iza poljskih argumenata za napuštanje
Istanbulske konvencije o nasilju nad ženama, prijedloga zakona
koji kriminaliziraju seksualno obrazovanje i ograničavaju in
vitro oplodnju te povelje kojom su stvorene “zone bez LGBT
osoba”.
Toliki napredak Ordo Iurisa u Poljskoj EPF pripisuje njegovoj
infiltraciji u državne institucije – osnivač te zaklade sjedi u
poljskom Vrhovnom sudu, a drugi zauzimaju mnoge važne pozicije u
poljskim ministarstvima, akademskoj zajednici, pravosuđu te u
savjetovanju predsjednika.
“Ni neke naše institucije, poput npr. Sabora, nisu lišene
prisutnosti takvih likova”, kaže Matić.
Svaka njihova akcija i inicijativa, bez obzira koliko se čini
minorna ili marginalna, vuče mnoge opasnosti sa sobom i moramo
reagirati i biti glasniji jer je to naša odgovornost i dužnost,
napominje.
Mediji i neki od Hininih sugovornika također povezuju
molitelje s hrvatskim podružnicama konzervativne poljske pravne
zaklade Ordo Iuris, no molitelji tvrde kako teze o umiješanosti
svih mogućih katoličkih i desnih udruga podsjeća na “teorije
zavjere na granici sa znanstvenom fantastikom”.
Umjetnica: Slično se može dogoditi i nama
Umjetnica Arijana Lekić-Fridrih iz udruge Domino
moliteljima je za vrijeme posljednjeg moljenja na Trgu odgovorila
performansom “Tiha misa”.
Smatra kako njihovo moljenje nema veze s kršćanskim
vrijednostima, nego sa željom za retradicionalizacijom i
povratkom patrijarhata koji nikada nije ni otišao, dok su ciljevi
za koje mole “granično protuustavni”.
Situaciju u Hrvatskoj opisuje vrlo sličnoj početnoj situaciji u
Poljskoj, a misli kako bi se slično moglo dogoditi i nama.
“Teško je gledati istu situaciju i nadati se drugačijem
rezultatu. Naučili smo da se takve stvari ne smiju ignorirati i
zato pokušavamo reagirati”, ističe.
Nastavit će s performansima, zahvalna što se angažiralo još
inicijativa u drugim gradovima te što se pojavljuje građanska
Hrvatska koja radi na tome da stvari idu na bolje, a ne unatrag.
Aktivistica: Protuprosvjed je bitan
Jedna od koordinatorica Ženske mreže Hrvatske Mirjana
Kučer navodi kako je protuprosvjed bitan jer je važno
ukazati na to da se radi o negativnoj pojavi u društvu.
Smatra da nam se neće dogoditi što i Poljskoj jer drugačije
doživljavamo demokraciju, položaj žene, ravnopravnost i slična
načela i jer se žene neće lako odreći slobode.
Za nju ne postoji dilema oko toga da je takav tip javnog
moljenja napad na ženska prava jer je riječ o “neprihvaćanju
činjenice” da su se žene davno izborile za svoja prava te
pokušaju da se ta prava ograniče.
Na tvrdnje molitelja kako se katolike danas gura u njihova četiri
zida, Kučer kaže da su u pitanju manipulacija i obrtanje teza.
“Došli smo do apsurdnih priča o tome da većina ustaje za obranu
svojih prava. Pa samom činjenicom da ste u većini – vaša prava
nisu ugrožena”, ističe.
Sociolog: Imaju pravo iskazati religioznost
Sociolog religije Krunoslav Nikodem govori kako pojavu
molitelja ne smatra posebnim društvenim fenomenom ili problemom
“koji bi, sam po sebi, trebao izazivati burne reakcije javnosti”.
Pojašnjava da su ti molitveni skupovi prijavljeni policiji, da su
molitvene nakane u skladu s učenjem Katoličke crkve i da se sve
događa u društvu u kojem se oko 80 posto građana smatra
katolicima, a 40 posto svakodnevno moli.
Oni imaju pravo javno iskazivati vlastitu religioznost, navodi
Nikodem ističući kako građani mole i na drugim javnim mjestima u
Hrvatskoj, što do sada uglavnom nije pobuđivalo reakcije
javnosti.
Ostaje vidjeti je li u ovom konkretnom slučaju riječ i o nekom
obliku aktivizma, govori profesor.
Pritom ističe kako aktivizam nije predodređen samo za
skupine i udruge koje promiču liberalno-lijevi sustav
vrijednosti.
“Svaka skupina koja javno zagovara određeni sustav vrijednosti
uvjerena je u ispravnost tog sustava, no to ne znači nužno i
njegovu nadređenost ostalima. Zašto bi javna molitva za nešto
odmah značila i pritisak da svi ostali moraju vjerovati u to
nešto”, pita Nikodem.
Dodaje kako je važno da sve manjine, religijske, nacionalne,
rodne i druge, imaju omogućena sva prava i slobode kao i većina.
Ocjenjuje i kako u slučaju molitelja na Trgu ženske udruge ne
trebaju biti posebno zabrinute, no dodaje kako je “u općem smislu
razvoja hrvatskog društva i društvenih promjena ta zabrinutost
potpuno opravdana” – s obzirom na istraživanja koja ukazuju na
jačanje političke autoritarnosti i sve veće nezadovoljstvo
funkcioniranjem demokracije.
Teologinja: Svjedoče o krizi muškosti
Neki teolozi koji se nisu htjeli poimence izlagati smatraju da će
fenomen molitelja brzo nestati. Ne postavljajući u pitanje
dobru namjeru molitelja, u ovom fenomenu ipak vide izraz
religijskog fundamentalizma i ideološku instrumentalizaciju
vjere, a priželjkuju da se crkvena hijerarhija o tome očituje.
Hina je zatražila izjavu Zagrebačke nadbiskupije, no još nismo
dobili odgovor.
Da porast fundamentalizama ukazuje na krizu Crkve smatra i
teologinja Greta Grakalić Rački koja pojavu molitelja naziva i
“simptomom onoga što bi neki pojedinci htjeli da katoličanstvo
bude”.
S portalom Muževni budite slaže se kako takvi pokreti svjedoče o
krizi muškosti.
Pokret “vrišti”, kaže teologinja, o nezadovoljstvu dijela
muškaraca, ali i žena, trenutnom podjelom odnosa moći među
spolovima/rodovima u društvu, a pretpostavlja i tendencijama
feminističkog i LGBTQIA+ pokreta.
“Na njihovim zastavama vijori Marijin lik, kojeg, čini mi se,
naročito štuju zbog nevinosti, idealtipa ženstva i predanja
Božjoj volji”, objašnjava.
Upitana zašto su pojedine vjerske skupine uvjerene u ispravnost
svojih načela kojima žele obuhvatiti i članove društva koji se s
njima nužno ne slažu, teologinja odgovara kako možda još uvijek
progovaraju iz pozicije moći koju se boje izgubiti.
“Vjerojatno ne prepoznaju da se druge skupine (žene, LGBTQIA+
osobe i ostale manjine) još pokušavaju izboriti s
neravnopravnošću i pronaći svoj autentični glas koji bi sukreirao
društvo. Ili im je upravo to najgora noćna mora”, dodaje.
Pravobraniteljica: Ženska prava kolateralna žrtva
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja
Ljubičić navodi kako aktivističke kampanje skupina koje se
zalažu za očuvanje tradicionalnog poretka, a koje u Europi i
Hrvatskoj poprimaju obilježja dobro organiziranih društvenih
pokreta temeljenih na općim načelima vjerskog fundamentalizma,
nerijetko dolaze u formi vjerskih obreda prijavljenih kao
okupljanja na javnim površinama.
Time dobivaju na vidljivosti, javno-društvenom utjecaju, ali i
legitimitetu vrijednosti koje promoviraju jer su sloboda
vjeroispovijedi i javnog očitovanja vjere zaštićene Ustavom.
Ženska prava naziva “kolateralnom žrtvom” aktivnosti takvih
pokreta usmjerenih na očuvanje vrijednosti patrijarhata koji
podrazumijeva manja ženska prava i ostanak u okvirima “prirodnih
uloga” za žene i muškarce, pri čemu je uloga muškaraca
dominantna.
Zagovaranje konzervativnog stila odijevanja i izjave da žene
odijevanjem “izazivaju muškarce” posebno je problematično u vidu
činjenice da su žrtve rodno utemeljenog nasilja u pravilu žene, a
počinitelji muškarci koji svoje nedjelo znaju opravdavati upravo
tako da su bili izazvani ponašanjem ili izgledom žrtve, naglašava
Ljubičić.
Stoga su ovakve inicijative, iako primamo usmjerene protiv žena
također usmjerene i protiv obaju spolova, kao i protiv vjerskih
nauka te protiv kulturnih dosega suvremene civilizacije jer
podrazumijevaju neravnopravnost kao uvjet društvene stabilnosti i
obranu protiv muških nasilničkih ispada prema ženama, vodenih
isključivo seksualnim nagonom muškaraca.
One u osnovi pokušavaju dati legitimitet rodno-utemeljenom
nasilju i stoga su vrlo opasne.
“Razvoj situacije svakako je potrebno kontinuirano pratiti”,
zaključuje Ljubičić.