Nakon više od 30 godina zagovaranja obnova je napokon krenula. Nadamo se da će Hrvatski dom opet biti središte društvenog života grada na četiri rijeke.
Prošle su gotovo pune 33 godine otkako je 1990. godine velika
dvorana Hrvatskog doma posljednji puta bila u punoj funkciji,
izuzevši povremena kratka izložbena događanja. U te 33 godine,
zgrada koja je prirasla srcu svakog pravog Karlovčanina dobrim je
dijelom propadala, iako ne i posve zahvaljujući mladima koji su
održali tradiciju Male scene. Sada su radovi napokon počeli, svi
im se veselimo i nadamo se da će biti kvalitetni i brzi, a
prilika je to i da se podsjetimo povijesti ove zgrade, koja je
generacijama i generacijama Karlovčana bila neizostavan dio
življenja u ovom gradu.
Prve ideje o gradnji Hrvatskog doma pojavile su se još 1905.
godine, a zamišljen je kao dom Hrvatskog sokola, tadašnjeg
“gombalačkog” odnosno vježbalačkog društva, koje se bavilo i
organizacijom pučkih priredbi i veselica. Sokolaši su sami
prikupljali novac, no sve je u potpunosti zaustavljeno s početkom
Prvog svjetskog rata. Priča o Hrvatskom domu ponovno se
intenzivirala 1922. godine kada su sokolaši izbačeni iz Sokolskog
doma budući su odbili pristupiti tadašnjem Jugoslavenskom
sokolu.
Projekt zgrade djelo je jednog od najznačajnijih hrvatskih
arhitekata tog razdoblja Aleksandra Freudenreicha iz 1926.
godine, a gradnja je počela 1927. godine, no uz mnogobrojne
teškoće u izgradnji koja je nakratko bila i potpuno zaustavljena
nakon zabrane Hrvatskog sokola. Ipak, velikim zalaganjem brojnih
Karlovčana 11. prosinca 1932. ipak je došlo do svečanog otvaranja
dvorane koja je zbog već spomenute zabrane umjesto velike
vježbaonice odmah dobila kulturno-zabavni karakter.
U Hrvatskom domu tako su se priređivale velike društvene zabave
(od maturalnih, preko obrtničkih i vatrogasnih, do veslačkih,
plivačkih..), ali i manja druženja, odnosno tada popularne
“čajanke”, a sama zgrada bila je središte lokalpatriotskog i
patriotskog zanosa i stremljenja.
Nakon Drugog svjetskog rata dolazi faza u kojoj je Hrvatski dom
zapravo preuzeo ulogu koju je imao u zamislima prvih idejnih
inicijatora izgradnje – vježbalačku i sportsku. Sve do izgradnje
Školske sportske dvorane (1967.) velika dvorana Hrvatskog doma
služila je učenicima obližnjih osnovnih i srednjih škola kao
vježbaonica na satima tjelesnog odgoja, ali u njoj su trenirali i
brojni karlovački sportaši, a igrale su se i ligaške utakmice –
primjerice, u Hrvatskom domu nastupali su hrvači Mladog radnika,
tadašnji jugoslavenski prvoligaš, ili odbojkaši koji su igrali u
drugoj saveznoj ligi, itd. Preko zime, u Hrvatskom domu znalo je
biti čak i nogometnih treninga!
Srednjoj generaciji Karlovčana Hrvatski dom ipak je najviše u
sjećanju ostao kao svojevrsno kulturno-zabavno središte gradskog
života, tada pod službenim imenom Omladinski dom “Bratstvo i
jedinstvo” (iako sa zgrade nikada nije uklonjen natpis Hrvatski
dom, kao što su jedino taj naziv Karlovčani i Karlovčanke uvijek
koristili u razgovoru). U njemu je sedamdesetih godina pokrenut
najveći gradski diskoklub, koji je bio središte noćnog života
grada na četiri rijeke sve do 1990. godine.
Mnogobrojni plesnjaci, disko večeri, čak i događaji zabilježeni i
na svjetskoj razini, kao što je svjetski rekord u neprestanom
puštanju glazbe koji je 1979. neprekidno puštao glazbu 77 sati, a
publika se cijelo vrijeme izmjenjivala u Hrvatskom – dio su
nezaboravnih priča svih onih koji su odrastali u sedamdesetima i
osamdesetima. Bio je Hrvatski dom, pogotovo u osamdesetima i
glavna koncertna dvorana u gradu – tek rijetki i najpopularniji
ohrabrivali su se otići u Sportsku dvoranu pa je Hrvatski s
kapacitetom od nekih 1500 posjetitelja kada je “pun kao šipak”
ugostio praktički sve bendove koji su nešto značili na tadašnjoj
YU rock sceni – a bilo ih je zaista mnoštvo. Neki su se i
preračunali – Prljavo kazalište, recimo, sviralo je pred prepunom
dvoranom, ali i barem 500-njak onih koji u nju nisu stali. No, i
oni su čuli koncert zahvaljujući širom otvorenim velikim vratima
Hrvatskog doma!
Pogledajte FOTO GALERIJU…
Nezaboravne su i disko večeri, posebno subotom, koje su bile
jednostavno nezaobilazno mjesto izlaska sve do 1990. kada je
nakon posljednje večeri pred redovnu ljetnu stanku na vrata
Hrvatskog doma stavljena zaključana brava, zbog lošeg stanja
statike u velikoj dvorani.
Sve to bio je samo djelić programa u osamdesetima. U Hrvatskog
domu nastao je i sjajni Kazališni kotao kao gradska nezavisna
kazališna trupa, u drugoj polovici osamdesetih aktivna je postala
i prateća mala dvorana, odmah kolokvijalno nazvana “Mala scena”
koja je također ugošćavala rock, punk i metal koncerte, ali i
jazz večeri, predavanja, performanse, javne tribine… U donjoj
dvorani nezaobilazan je bio “Videoklub” – uglavnom, u
osamdesetima nije bilo priče o izlascima ili gradskoj ponudi bez
Hrvatskog doma.
Još od spomenute 1990. obnova Hrvatskog doma se – najavljuje,
zagovara, obećava… ali se sve dosad nije događalo ništa, barem
kada je u pitanju velika dvorana i cjelina zgrade. No, nije ovaj
prostor postao potpuno nebitan. Unatoč navodnim problemima sa
statikom, nakon Domovinskog rata nekoliko je godina radio
diskoklub u donjoj dvorani, a SKUC Braća Radić preuzeo je Malu
scenu i nastavio s nezavisnim koncertnim programima i srodnim
aktivnostima pa se nakratko obnovio i Kazališni kotao.
Uz sve težu pa vjerojatno i opasniju situaciju s prostorom, a i
sve veću nezainteresiranost HSS-a koji je Hrvatskim domom
upravljao, došlo je do nove stanke, ali potom nakon nekoliko
godina napokon i do prvih ulaganja u prostor za mlade. Tako je
2013. godine otvorena obnovljena i uređena Mala scena, a u okviru
projekta “Hrvatski dom u centru” koji godinama provodi Savez
udruga KAoperativa u nezgodnim pandemijskim uvjetima 2020. godine
uređen je i Urbani park pored Hrvatskog doma.
Ova dva prostora proteklih su godina održavali vatr(ic)u
nezavisne kulture u gradu organizirajući izložbe, performanse,
radionice, koncerte, predstave… nova Scena postala je prikladan
doma i za rastuću elektronsku glazbenu scenu, festival Udar groma
postao je važan dio priče o nezavisnoj glazbenoj sceni, Platforma
F12 provodila je niz gerilskih likovnih akcija…
Sve to sada će, prisilno ali teško da će itko zamjeriti, na
pauzu. Događa se ono što se 30 godina zagovaralo i zahtjevalo i
to treba pozdraviti. Naravno, u nadi da će i radovi biti
obavljeni u razumnom roku, kao i da će udruge mladih dobiti barem
privremene nove prostore. O tome u nekom drugom tekstu, a sada
tek da prema prvim neslužbenim informacijama i na tom planu ima
dobrih vijesti, iako će se još tražiti rješenja. Naime, za dio
programa, pogotovo onih manjih, prostori su već pronađeni, no još
se traga za prostorom za koncerte. S dolaskom toplijih dana to je
manji problem, no od Grada ćemo svakako očekivati da rješenje
smisli do nove jeseni i zime.