I to je za stručnjake glavni razlog što željeznice u Hrvatskoj neće nikada dostići zapadnoeuropsku razinu - u tako maloj zemlji to se ne isplati.
I nije vas slučajno priča o zanemarenim i zaboravljenim
željeznicama podsjetila na Hrvatsku. I kod nas je stanje
katastrofalno, vlakovi voze brzinom lokomotiva iz 19. stoljeća,
brojni kolodvori izgledaju kao set za horor film, zadnji put smo
bili moderni u vrijeme austro-ugarske. Istina, naše željeznice
nisu privatizirane, kao grčke: samo polako propadaju u državnom
vlasništvu. A sjetite se kako je premijer u Egiptu zaneseno
govorio da ćemo imati električne vlakove na baterije: e pa
trenutno se, kažu sindikati, ulaže taman dovoljno za košnju trave
oko pruge.
Sustav hrvatskih željeznica sustavno se zapušta već tri
desetljeća. Kako su i grčki sindikalci prošlog mjeseca
upozoravali da će – ako se neodržavanje infrastrukture nastavi –
doći do velike nesreće, tako i njihovi hrvatski kolege već
godinama upozoravaju na isto. I baš jučer našli su se u Ateni.
“Činjenica je da je tijekom prošle godine država osigurala 178
milijuna kuna za održavanje infrastrukture, što je dovoljno da se
samo pokosi trava oko željezničke pruge koju mi imamo u prometu.
I to vam je najbolji pokazatelj što se događa sa željezničkom
infrastrukturom”, kazao je predsjednik Sindikata željezničara
Hrvatske Zoran Maršić.
Problema je puno – da počnemo s čestim sudarima poput onoga dvaju
teretnih vlakova u studenom kod Rijeke, ili tragedijom kod Novske
u rujnu, kada je u sudaru vlakova poginulo troje ljudi. Hrvatske
željeznice godinama stvaraju milijunske gubitke, iako smanjuju
broj zaposlenih, od 2010. do 2020. za čak trećinu, pa sada u
Infrastrukturi i Putničkom prijevozu radi nešto više od šest
tisuća ljudi. Mnoge kolodvorske zgrade su ruine starije preko 40
godina.
A ključno je – vlakovi su spooori – po ono malo pruga u Dalmaciji
vozi se brzinom parne željeznice, prošlog je ljeta ekipa Direkta
od Zagreba do Pule putovala suludih 12 sati. Ispada da se na vlak
u Hrvatskoj vrijedi ukrcati na kratkim distancama.
Većina putnika koji se u Hrvatskoj voze vlakovima vozi se na
gradskim i prigradskih relacijama i na njih otpada najveći dio od
18 i pol milijuna koliko ih se u Hrvatskoj prošle godine vozilo
vlakom. HŽ-u je cilj da do 2027. taj broj naraste na 21,5 milijun
putnika.
I to je za stručnjake glavni razlog što željeznice u Hrvatskoj
neće nikada dostići zapadnoeuropsku razinu – u tako maloj zemlji
to se ne isplati.
“Sad je ministar najavio da će ovo biti desetljeće željeznica i
vidimo da su na nekim mjestima započeti novi, veliki projekti,
sufinancirani iz Europe, govori se o nekakvih pet milijardi eura,
vjerojatno će to biti dosta da se na ovim našim glavnim
koridorima obnove pruge, i da doista imamo kvalitetan željeznički
prijevoz”, govori profesor na Fakultetu prometnih znanosti Mladen
Nikšić.
A dok se Hrvati voze u doba austro ugarske, premijer je lani na
klimatskoj konferenciji u Egiptu, rekao da ćemo u idućih 10
godina imati vozni park baterijskih električnih vlakova koji će
zamijeniti dizelaše.
“Ovo o čemu mi ovih dana govorimo, o toj renesansi željeznice,
govorimo samo o izgradnji nove pruge koja se financira iz EU
fondova, međutim 90 posto naših pruga je neodržavano, smanjene su
brzine, smanjena je kvaliteta pruga, sve se to radi nauštrb
kvalitete usluga kako bi se održala barem minimalna sigurnost na
nekom nivou”, kazao je Maršić.
Nivo gdje vlakom već danas stižete iz Pariza do Londona brže nego
avionom nećemo doseći, ali možemo barem popraviti zapušteno, kako
bi vlak postao atraktivnije prijevozno sredstvo.
Ova umjetnička instalacija “prekasno je za odustajanje” trebala
bi trajno ostati za zagrebačkom glavnom kolodvoru, kao poruka
građanima da budu ustrajni. Tako bi i država trebala biti
ustrajna i brizi i održavanju željeznica, jer kako vidimo, u
mnogim zemljama upravo su one budućnost.