Za slijepo kuče mislilo se da je izumrlo iz Hrvatske, nisu ga vidjeli desetljećima, sad harači po vrtovima. Dijana Molnar otkriva nam susret s ovom životinjom: Sjedite, gledate kako se mrda povrće i samo nestane u zemlju. Čitala sam da voli krumpir, luk. Ali voli on sve!'
Bio je to prekrasan vrt, a nakon nekoliko dana ta životinja ga je
opustošila!
Dijana Molnar iz Vučedola u vrtu je prvo vidjela samo velike
rupe, a onda sjela i gledala kako joj pred očima nestaje povrće.
Govori nam: “Sjedite i samo gledate kako se mrda povrće i samo
nestane onako u zemlju!”
Slično iskustvo doživjeli su i Dijanini susjedi.
“Nisam ni znao što je, dok nisam se raspitao, nema oči i crna je.
Malo veća od krtice”, otkriva nam Radomir Petrović o tome kako
izgleda da životinja.
A da se radi sljepašu, vrsti sisavca glodavca koja sliči krtici
utvrdila je struka. Od krtice se razlikuje jer se hrani povrćem.
Potvrđuje nam to i Pavao Dragičević, stručni voditelj Javne
ustanove za upravljanje i zaštitu prirodnih vrijednosti
Vukovarsko-srijemske županije. “Utvrdio sam da su to zaista
sljepaši. Nazivaju ih i drugim imenima, u Srbiji Makedoniji zovu
ga slijepo kuče”, kaže Dragičević.
U Hrvatskoj je vijest o koloniji sljepaša na Vučedolu izazvala
oduševljenje jer se mislilo da je ova vrsta kod nas izumrla. No
živa je, a očito i zdrava jer svojim izraženim sjekutićima jede
sve.
Dijana Molnar govori nam o navikama ove životinjice: “Prvo sam
pročitala da voli krumpir, da voli luk, ali na kraju koliko sam
ja to vidjela, on voli sve!”
Radomir kaže da najviše voli mrkvu jer za nju s ovom životinjom
doslovno natezao.
“Ja gore, ona dolje, onda sam pustio! Šta, neka…, svejedno ja tu
slabo uberem, a oni žive od toga”, prepričava nam svoju bitku u
kojoj je izgubio.
Svima je drago da ova zaštićena životinjska vrsta kod nas još
uvijek živi, no ipak čini štetu, pa se vrtlarima nameće pitanje.
Dijana pita: “Kako da se riješimo nje? Da se ne ubija, ali da se
nekako makne jer ipak volim jesti prirodno.”
Jedno od rješenja je i posebni zoološki rezervat. Pavao
Dragičević otkriva kako bi to izgledalo: “Ogradili bismo jednu
površinu, na primjer državne zemlje. Tu bi posadili i posijali
one vrste kojima se on hrani.”
U Vučedol bi trebali stići i stručnjaci iz Zagreba, koji će
klopkama koje im neće nauditi uhvatiti sljepaše i prebaciti ih u
osječki zoološki vrt gdje bi mogli biti do izgradnje svog
rezervata.