Sva tri štrajka organizacijski je vodio bivši predsjednik HLS-a Ivica Babić, a sada se priprema prvi štrajk koji će voditi Renata Čulinović Čaić koja je vodstvo sindikata preuzela 2017.
Hrvatski liječnički sindikat (HLS) trenutno se organizacijski
priprema za četvrti štrajk liječnika u novijoj hrvatskoj
povijesti, nakon što su prethodna tri prekinuta sudskim zabranama
ili uvođenjem radne obaveze zbog ugroženosti pružanja zdravstvene
zaštite stanovništvu.
Uvođenjem radne obaveza prekinuti su veliki štrajkovi liječnika
2003. i 2013. pokrenuti zbog nezadovoljstva visinom plaća, dok je
sudski zabranjen trodnevni štrajk 2005. godine. kojim se tražila
isplata dodataka na temelju kolektivnog ugovora.
Sva tri štrajka organizacijski je vodio bivši predsjednik HLS-a
Ivica Babić, a sada se priprema prvi štrajk koji će voditi Renata
Čulinović Čaić koja je vodstvo sindikata preuzela 2017.
2003: Radna obveza
Prvi veliki štrajk održan je 2003. u mandatu koalicijske vlade
Ivice Račana i resornog ministra Andre Vlahušića. Trajao je
gotovo mjesec dana, a HLS je želio natjerati Vladu da plaće
liječnika poveća na dvije prosječne hrvatske plaće, a plaće
specijalista na dvije i pol prosječne plaće.
Taj je dugi štrajk iscrpio liječnike, pacijente pa i građane koji
su u početku podržavali sindikalce, dajući im potporu od 49
posto, ali nakon nekoliko tjedana ta je podrška pala na svega 29
posto.
Zahtjev HLS-a nije prihvaćen uz obrazloženje da državni proračun
za to nema novca. Umjesto toga, dobili su dodatke na plaću od 5
do 20 posto, ovisno o uvjetima rada, a Vlada je liječnicima uvela
radnu obavezu zbog ugroženosti Ustavom zajamčenog prava građana
na zdravstvenu zaštitu.
2005: Sudska zabrana
Drugi štrajk, za mandata premijera Ive Sanadera i ministra Nevena
Ljubičića, bio je 2005. i trajao je samo tri dana, nakon čega ga
je zabranio Županijski sud u Zagrebu.
HLS je tada pozvao 8000 liječnika i stomatologa u državnim
bolnicama u štrajk zbog neprimjene tada potpisanog Strukovnog
kolektivnog ugovora (SKU) kojim im je bio zajamčen dodatak od 10
posto godišnje na liječničku odgovornost i druga materijalna i
strukovna prava.
Vlada je odbila primijeniti SKU uz ocjenu da je nezakonito
donesen, ali je donijela uredbu kojom je liječnicima odobrila
dodatak od deset posto, čime su im plaće porasle između 500 i 850
kuna.
2013: Radna obveza
Treći štrajk, 2013. u mandatu Rajka Ostojića, najdulje je trajao
– 58 dana, tijekom kojih su se u bolnicama obavljali samo hitni
zahvati. HLS je pozvao pacijente da ne dolaze u bolnicu ako nisu
hitni slučajevi.
Zbog štrajka u nekim su bolnicama produžene liste čekanja dva do
tri puta, a zbog ugroženosti prava građana na zdravstvenu zaštitu
prekinut je 14. studenog odlukom vlade Zorana Milanovića o
uvođenju radne obveze, koju je kasnije, temeljem tužbe sindikata,
poništio Ustavni sud.
U prosincu 2013. potpisan je granski kolektivni ugovor za
zdravstvo bez HLS-a. Babić ga je odbio potpisati jer su mu bila
sporna dva članka koja se odnose na dežurstva i pripravnost.
Stupanjem na snagu tog ugovora počeli su i problemi s obračunom
isplate prekovremenih sati i dodataka na plaću, a 2014.
liječnički je sindikat izbačen iz kolektivnog pregovaranja po
Zakonu o reprezentativnosti zbog nedostatnog broja članova.
Reprezentativnost mu je vraćena zakonskim izmjenama u listopadu
prošle godine.
2023: Kako izbjeći isti scenarij?
Aktualna predsjednica HLS-a Renata Čulinović Čaić poručuje da će
i ovaj put, u slučaju pokretanja štrajka – hitni i onkološki
pacijenti, kao i djeca biti zbrinuti, no “hladni pogon” mogao bi
ostati na čekanju.
Hoće li do štrajka doista doći odlučit će izvanredna skupština
sindikata krajem tjedna. To bi bio i prvi štrajk u kojemu će se
bolničkim liječnicima pridružiti primarna zdravstvena zaštita.
Liječnici ovaj put traže usklađivanje platnih koeficijenata,
donošenje zakona o svom radno-pravnom statusu, donošenje
vremensko-kadrovskih normativa i ukidanje “robovlasničkih”
ugovora za specijalizante.
Sindikat mora pronaći dobro zakonsko utemeljenje za štrajk, jer
ga u protivnom može zabraniti sud ako ocijeni da je štrajk
nezakonit. Eventualno uvođenje radne obaveze, s obzirom na
izmjene zakona o zdravstvenoj zaštiti i europske direktive, bilo
bi pravno jako upitno. I u tumačenju odluke Ustavnog suda, kojom
je poništeno uvođenje radne obaveze 2013., stoji da je
Milanovićeva vlada tada posegnula za političkom odlukom u
kojoj se pozvala na nevažeći tekst Zakona o zdravstvenoj zaštiti.