Mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije vodio je duhovnu obnovu na Veliki četvrtak 6. travnja 2023. g. u Nacionalno svetištu sv. Josipa u Karlovcu.
Nakon uvodnog predavanja slijedila je Misa Večere Gospodnje koju
je predvodio mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta u
koncelebraciji s mons. Mlakićem i vlč. Zlatkom Golubićem.
Ispunjeno Svetište je znak da su ovakve duhovne obnove potrebne,
korisne i od vjernika prihvaćene. Naime, već nekoliko godina
uprava Josipovog svetišta organizira duhovne obnove uoči
svetkovina Božića i Uskrsa prvenstveno za župne suradnike i sve
druge vjernike. Nakon misnog slavlja i obreda Velikog četvrtka
sto pedesetak župnih suradnika nastavilo se družiti uz prigodni
domjenak. Duhovna obnova i obiteljsko druženje u pastoralnom
centru jesu zahvala župnim suradnicima za nesebično služenje u
prihvatu Josipovih hodočasnika, kazao je tom prigodom mons.
OD POTVRDE ZA KUMSTVO DO SVEĆENIŠTVA
Vlč. Hrvoje Zovko, svećenik Sisačke biskupije i student liturgike
na Papinskom liturgijskom Institutu sv. Anselma u Rimu, predvodio
je misno slavlje u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.
Koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor Josipova svetišta.
Pjevanje su animirali članovi župnog zbora “Sveti Josip” pod
vodstvom s. Blandine Rakarić, KBLJ.
Tumačeći liturgiju Velikog tjedna, vlč. Zovko istaknuo je kako je
ona započela Nedjeljom Muke Gospodnje – Cvjetnicom – koja na
jedinstven način u jednom liturgijskom slavlju donosi dva
evanđeoska navještaja. Nastavio je s ocrtavanjem Velikog tjedna
podsjećajući kako od ponedjeljka do srijede, neposredno prije
ulaska u Vazmeno trodnevlje, razmatramo jedan neočekivani
misterij – misterij Jude. U ponedjeljak se u Judinom srcu
pojavljuje klica želje za izdajom, dok u utorak u prvi plan
dolazi Petar zaklinjući se kako nikada neće iznevjeriti
Gospodina. Međutim Gospodin Petru pokazuje kako i pred njime
stoje dvije realnosti – blagosloviti ili razapeti. Vlč. Hrvoje
naglasio je težinu Petrovog zatajenja i Judine izdaje govoreći
kako svakome od nas, bilo izdaja, bilo zatajenje stvaraju bol,
neovisno o tome koja se od te dvije stvarnosti u našemu životu
dogodi. Međutim, nastavlja propovjednik, Petar postaje poznat kao
sveti Petar, dok se uz Judu veže epitet izdajnik.
Pri kraju misnog slavlja rektor Sente prisjećajući se zajedničkih
dana u Sisku s vlč. Hrvojem te ga zamolio da vjernicima prepriča
nekoliko događaja o svome putu prema svećeništvu. Tom prigodom
vlč. Zovko je kazao:
– Jedan od krivaca je župnik Toni. On je ‘kriv’ što sam
ovdje danas. Neki dan sam ga iz Rima nazvao s obzirom da sam čuo
da je imao nesreću s rukom, a razgovor je završio s dogovorom o
večerašnjem slavlju svete mise. U jednom širem smislu je Toni
kriv i što sam ovdje kao svećenik. Naime, kada sam jednom kao
srednjoškolac došao u župni ured kako bih preuzeo posvjedočenje
poradi kumstva na krizmi, tadašnju sisački župnik Antun Sente
izdao mi je posvjedočenje uz molbu da pokuša barem jednom u
idućim mjesecima doći na katehezu za mlade. Obećao sam mu da ću
doći, ali su se u meni tada pojavili mnogi upitnici. Prva stvar –
nisam znao da u crkvi postoje mladi, druga stvar nisam znao što
znači kateheza, ali sam znao da ću na taj način dobiti potvrdu. I
tako sam jednom došao na susret mladih i tu je zapravo u Crkvi
započeo život jednog dečka koji studira ekonomiju i ima osamnaest
godina. U meni su se malo po malo počeli odvijali značajni
događaji koji su me doveli do toga da prekinem studij ekonomije i
da mi spomenuti župnik napiše preporuku za ulazak u bogosloviju.
Bog je lijepo iskoristio jedan susret u župnom uredu, u vremenu
priprema za krizmu uobičajenu stvar, kao što je dobivanje
posvjedočenja za kumstvo, da u meni probudi, odnosno da me dovede
do otkrivanja svećeničkog poziva.