'Vlada u ovom trenutku nije bez novca, jer je inflacija pogodovala punjenju proračuna pa ima prostora za povećanjem plaća, bez da poveća javni dug. Međutim, time hranimo nisku razinu produktivnosti, a ne provodimo reforme i produbljujemo inflaciju', upozorava Novotny
Najprije nastavnici, zatim službenici u državnoj i javnoj upravi,
sada liječnici, a uskoro možda i suci… Pritisak na
vladu Andreja Plenkovića raste, a nezadovoljstvo
platnim listama nadilazi tek jednog ogorčenog suca koji je zbog
toga otkazao ročište. Gotovo da nema djelatnika u javnom sektoru
koji se ne žali na niske plaće, no jesu li doista baš toliko
niske, ako se usporede s plaćama u privatnom sektoru?
Kolike su zapravo plaće u javnom sektoru?
Prema podacima MojPosao portala, odnosno njihova servisa
MojaPlaća, plaće u javnoj upravi mnogo su niže nego u privatnim
tvrtkama u stranom vlasništvu, međutim, tek su nešto niže nego u
tvrtkama u privatnom domaćem vlasništvu te iznose oko 994 eura.
Gledaju li se pak djelatnosti u javnim zdravstvenim ustanovama,
prosječne plaće tamo su 12 posto niže nego u stranim privatnim
tvrtkama te na istoj razini kao u domaćim privatnim tvrtkama te
prosječno iznose 961 euro.
U javnom obrazovanju plaće su također 12 posto niže nego u
stranim tvrtkama, ali i devet posto niže nego u privatnim domaćim
tvrtkama te iznose oko 894 eura. Slično je s profesionalnim,
znanstvenim i tehničkim djelatnostima gdje su prosječne plaće 13
posto niže u javnim nego u privatnim stranim tvrtkama te svega
dva posto niže nego u domaćim privatnim tvrtkama te iznose u
prosjeku 1025 eura.
Vrijeme za otkaze u javnoj upravi
Da se plaće, općenito gledano, mogu i trebaju povećati, smatra
ekonomski analitičar Damir Novotny, ali upozorava kako je
riječ o vrlo kompleksnom problemu.
“Vlada u ovom trenutku nije bez novca, jer je inflacija
pogodovala punjenju proračuna pa ima prostora za povećanjem
plaća, bez da poveća javni dug”, kaže Novotny. Međutim,
upozorava, “time hranimo nisku razinu produktivnosti, a ne
provodimo reforme i produbljujemo inflaciju”.
Smatra, stoga, da je ovo pravi trenutak za provođenje strukturnih
reformi. Odnosno, za otkaze višku zaposlenih u državnim i javnim
službama.
“Nekome će se to sviđati, nekome neće, ali dobro je za sve
građane. Javna uprava se može i mora digitalizirati. Apsolutno je
potreban manji broj ljudi i sada je prava situacija da se to
napravi, jer je na tržištu rada izrazito povoljna situacija da
jedan broj zaposlenih u državnoj i regionalnoj upravi iz javnog
prijeđe u privatni sektor. Sada nitko, tko želi i može raditi,
neće ostati bez posla u Hrvatskoj”, smatra ekonomist.
Niska produktivnost
“Mnogi u Hrvatskoj to ne prepoznaju, ali Hrvatska kao mala zemlja
nakon ulaska u europodručje pa i Schengen, konvergira. Približava
se velikom brzinom susjednim zemljama, Sloveniji i Austriji. Doći
će do izjednačavanja svih cijena rada, ali samo pod uvjetom da je
produktivnost na istoj razini”, upozorava dalje Novotny.
Kaže da Hrvatska ima ponajbolje organizirane sindikate u Europi,
a velik broj članovima daje im i veliku moć odnosno, mogućnost
pritiska na vladajuće. To samo po sebi nije loše međutim, problem
je kada u posljednja dva desetljeća plaće rastu brže od
produktivnosti, upozorava ekonomist.
“Javni sektor u Hrvatskoj je vrlo neproduktivan i zato sindikati
imaju snagu. Čim su ljudi produktivniji, manje trebaju sindikate.
Nikad niste čuli da su se u sindikate organizirali keramičari
koji za zamjenu pločica mogu tražiti 50 eura po satu. Oni imaju
visoku produktivnost”, pojašnjava te smatra kako bi vlada morala
biti opreznija kada, povećanjem plaća u javnom sektoru, povećava
javne troškove, a istovremeno ne ulazi u suštinu produktivnosti.
Problem zdravstva
“Imamo neracionalan zdravstveni sustav u cjelini. To ne znači da
liječnike ne treba platiti, ali pitanje je produktivnosti njihova
rada. Kada odu u Njemačku ili Austriju gdje mogu zaraditi više,
imaju daleko veću produktivnost, bez obzira rade li u javnim ili
privatnim zdravstvenim ustanovama”, kaže Novotny, dodajući da
većina zemalja EU-a ima zdravstveni sustav u kojem su ravnopravno
konkurentni privatni i javni ponuditelji zdravstvenih usluga.
“To ne znači, kao što se kod nas govori, da time nestaje javno
zdravstvo. Javno zdravstvena skrb se osigurava na razini
osiguravatelja, a ne na razini pružatelja usluga. Ponuditelji
moraju biti u konkurenciji, ostvariti učinak da bi mogli postići
više plaće”, pojašnjava ekonomist te kao dobar primjer ističe
oftalmologe, stomatologe i neke kardiološke klinike gdje je takva
zdrava konkurencija donekle postignuta.
‘Mi se možemo žaliti na suce, ali…’
Komentirajući plaće sudaca, koji također izražavaju
nezadovoljstvo, Novotny naglašava kako je u pitanju nešto
drugačija situacija u odnosu na prethodne skupine te da je
problem političke prirode.
“Suci moraju biti zaštićeni i dobro plaćeni, ali isto tako moraju
imati produktivnost. Ako godinama ne rješava predmete ili ih
rješava pod političkim sponzoriranjem, tada sudac nije zavrijedio
plaću. Međutim, nisam još nikada čuo da suci organizirano djeluju
prema državi. To je treći stup vlasti i mi se možemo žaliti na
njih i biti nezadovoljni njihovim uslugama međutim, njihov rad se
mora platiti”, kaže Novotny napominjući kako su uvjeti rada i
materijalni uvjeti na nekim sudovima u provincijskim mjestima
‘tragični’.
Fuchs na dobrom putu
Komentirajući na kraju obrazovni sustav, koji je veliki potrošač,
Novotny kaže da se ovdje, kao i kod bolničkog sustava, moraju
dogoditi velike reforme te da postoje nedovoljno iskorišteni
kapaciteti osnovnih škola, kao i nedovoljna konkurentnost
privatnog sektora u obrazovanju, posebno onom osnovnoškolskom.
Smatra da je reforma ministra Fuchsa dobar smjer.
“Da se osnovnoškolsko obrazovanje spoji sa socijalnim uslugama.
To znači cjelodnevni boravak u školi. To je praksa razvijenijih
zemalja”, kaže ekonomist.
‘S minimalnom mirovinom život u Hrvatskoj nije
moguć’
Novotny zaključuje kako je trenutačno vrijeme, osim za reforme u
javnom sektoru, dobro i za povećanje mirovina, i to onih
minimalnih jer s trenutačnima život u Hrvatskoj, kako kaže,
jednostavno nije moguć.