U Karlovcu će se odmoriti dan-dva, a onda se vratiti u London gdje ovaj 36-godišnji psiholog po struci radi više poslova, kao glazbenik i producent te tehničar na jednom konzervatoriju
Karlovčanin s engleskom adresom Viktor Volarić-Horvat stigao je u
nedjelju u rodni grad biciklom iz Londona iz kojega se uputio 15.
svibnja.
U Karlovcu će se odmoriti dan-dva, a onda se vratiti u London
gdje ovaj 36-godišnji psiholog po struci radi više poslova, kao
glazbenik i producent te tehničar na jednom konzervatoriju. U
britanskoj metropoli živi četiri i pol godine, a u Velikoj
Britaniji ukupno devet.
Rekao je da se prije tri godine, uoči drugog “lokdavna”, odnosno
strožih mjera s ograničenim kretanjem uslijed pandemije
koronavirusa kanio naći s nekime u Luksemburgu, međutim nije
mogao tamo ići uobičajenim načinima prijevoza, pa se počeo šaliti
bi li mogao biciklom i tako je začeta ideja da na takav način
upozna Zapadnu Europu.
– Prošao sam Stari kontinent nekoliko puta automobilom, no to mi
nije bilo dovoljno sporo. Vozeći se autoputom možeš od krajobraza
vidjeti samo više planine, eventualno rijeke. Odlučio sam se na
vožnju biciklom ne bih li vidio što više prirode i ruralnih
predjela, rekao nam je Volarić-Horvat.
Ovo putovanje opisuje kao bijeg iz Londona koji mu “u zadnje
vrijeme teško pada zbog buke, intenziteta i veličine”.
– Profesionalno mi se u Engleskoj događa sve više toga dobroga,
no dugogodišnja izolacija od mira i tišine te uskog kruga ljudi
je nešto što možda više i ne mogu izdržati. Stalno razmišljam o
povratku. Sljedeće godine planiram doći u Hrvatsku na duže
razdoblje. Hrvatska je znatno napredovala u pogledu životnog
standarda i profesionalizma. Europska unija nas je natjerala da
se uozbiljimo, a od izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz te
zajednice ta se zemlja počela strmoglavljivati u smislu ekonomske
moći – svi su tamo sumorni i tužni, nastavio je Volarić-Horvat.
Mislio je da će mu za putovanje biciklom od Londona do Karlovca
trebati 14 dana kada je kretao, ali se putovanje malo odužilo.
– Moraš biti otvorenog uma i fleksibilan za promjenu rute. Saznao
sam na putovanju za posebnu mrežu biciklističkih staza u Belgiji,
koju u dobroj mjeri čine napuštene pruge. To sam odlučio proći.
Posjetio sam i selo Schengen u kojemu je potpisan Šengenski
sporazum. Tamo sam razgledao muzej Europske unije. Bio sam i u
Strasbourgu. To je ‘bolesno’ lijepi grad, a lijep je i sam grad
Luksemburg, iznio je Volarić-Horvat.
Dodao je da mu je drugi cilj bio Schwarzwald zbog čuvene torte.
Tamo je dospio na vrh koji se nalazi na 940 metara nadmorske
visine i na kojemu je vidikovac u obliku punog kruga, a Viktor
pogled opisuje spektakularnim. Prateći obalu Bodenskog jezera je
ušao u Austriju.
Na putu je sreo puno biciklista. Pohvalio je biciklističku
infrastrukturu u zemljama kroz koje je prošao i ustanovio da je
očito puno truda uloženo u mapiranje biciklističkih trasa.
– Ipak, dogodi se da se voziš uz kamione. Jedina neugodnost s
ovog puta je bila kada je neki vozač kamiona bijesno trubio,
rekao je Volarić-Horvat.
Primijetio je da bi problem mogao biti u onome što je nazvao
prekomjernim brendiranjem s rutama različiti boja i oznaka, što
može zbuniti. U Njemačkoj i Francuskoj je vidio samoposlužne
stanice za servis bicikala.
– Osjećam potrebu usporediti biciklističku infrastrukturu u
Karlovačkoj županiji s onom koju sam upoznao na putovanju
Zapadnom Europom. Devet godina se nisam u Karlovcu vozio
biciklom. Istraživanje te infrastrukture je prvo što ću uraditi.
Veselim se tome, najavio je Volarić-Horvat.
Naveo je zapažanje inovatora i poduzetnika Stevea Jobsa da je
biciklist “najefikasnija životinja”, ako govorimo o kretanju,
efikasniji od kondora. Viktor je istaknuo da je bicikliranje
fenomenalan način kretanja, ako se vozi opušteno, bez obveze,
odnosno nenatjecateljski, jer se čovjek kreće, i to prirodom.
– Svjež zrak, kretanje i estetika prirode mogu poništiti sve
brige, napomenuo je Viktor.