Naglašene su njihove zasluge u deblokiranju pristupnih pregovora.
Na nekadašnjem graničnom prijelazu u Jurovskom Brodu svojedobni
predsjednici hrvatske i slovenske vlade Jadranka Kosor i Borut
Pahor proslavili su desetu godišnjicu članstva Hrvatske u
Europskoj uniji, a u organizaciji Udruge Hrvata u Beču “Anno 93”.
Potpredsjednik tog udruženja Stjepan Kolenc je naglasio da “ovo
nije mala obljetnica, a bilježimo ju zahvaljujući dvoje ljudi
koji sjede pred nama”. “Nismo 2008. godine mogli razmišljati da
ćemo se sastati na ovome mjestu, na kojemu sam, takorekuć, rođen
i gdje sam naučio prve školske lekcije”, kazao je Kolenac.
Načelnik Žakanja, općine u kojoj je Jurovski Brod, Danijel Jurkaš
rekao je da je Kupa glavna okosnica tog kraja, a da su sa
Slovenijom povezani rodbinski i prijateljski. “Da su se pregovori
vodili između Žakanja i Metlike, bilo bi to gotovo prije 2013.
Najznačajnija korist našeg u ulaska u EU je pristup šengenskom
prostoru”, ustvrdio je Jurkaš.
Načelnica Metlike Martina Legan Janžekovič naglasila je da “pravi
prijatelji ne grade zidove, nego mostove”. “Izgradili su ih prije
deset godina gospodin Pahor i gospođa Kosor. Pokazali su nam
smjer. Svi znamo da je pravi susjed vredniji od cijele rodbine.
Na granici upravo tako djelujemo i živimo”, rekla je M. Legan
Janžekovič.
Predsjednik Vlade Republike Slovenije od 2008. do 2012. godine
Pahor je prije svega čestitao rođendan J. Kosor. “Riješili smo
spor u koji je opterećivao naše države i narode te prijetio
incidentima i svime onime što tereti narode i države nakon 18
godina neriješenog spora”, kazao je Pahor misleći na granični
spor između dvije države.
Pahor je naglasio da je Slovenija prihvatila arbitražni sporazum
kao osnovu za rješavanje tog spora na referendumu. “Naše hrvatske
prijatelje bih upozorio na nešto što je u povijesnom pamćenju
rijetko spominjano. Istina je da smo se 31. srpnja 2009., nakon
mjeseci blokade pregovaračkog procesa i 18 godina incidenata
susreli i dogovorili rješenje spora, a 4. studenog 2009. godine
potpisali arbitražni sporazum u Stockholmu. Ipak, 6. lipnja 2010.
su građani Slovenije na referendumu odlučivali o tom sporazumu.
Malokad se dogodi da na presudna, pa i moralna politička pitanja
odlučuju građani na referendumu, a još je rjeđe da odlučuju o
sudbini drugih država i naroda. Slovenci su 6. lipnja 2010.
odlučivali je li za nas prihvatljiv arbitražni sporazum kao
podloga za rješenje graničnog spora. Istodobno smo odlučivali
hoće li susjedna Hrvatska postati članica EU. Jedan od mojih
najvećih ponosa je to što je slovenski narod u zbog financijske
krize teškoj situaciji sabrao mudrosti i pogledao u budućnost te
izabrao put prijateljstva, dobrosusjedstva”, poručio je Pahor.
Dodao je i da se, kada su odnosi bili zaoštreni, govorilo da obje
države žele riješiti taj problem i da je u obostranom interesu
ulazak Hrvatske u EU, ali da se put nije mogao pronaći. “Često me
pitaju je li u politici moguće prijateljstvo. Tada, Jadranka,
spomenem naš odnos. To naše prijateljstvo je osobno i iskreno.
Rodilo se u vrlo teškim vremenima za mene, tebe i naše narode.
Prijateljstvo se rodilo jer smo si pomagali. Da smo vodili
kratkovidnu politiku i gledali kako da se međusobno prevarimo
radi kratkoročnih profita, ne bismo to ostvarili. Na prvom
susretu smo oboje shvatili – ili ćemo na vrh skupa ili neće
uspjeti nitko”, obratio se Pahor.
Prisjetio se posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Sloveniji
u to vrijeme. “Poznavala je moje zalaganje da Hrvatska čim prije
završi pregovore. Bio je problem s topničkim dnevnicima i činilo
se da je to nerješiv problem. Kancelarka je rekla da se pregovori
s Hrvatskom neće odvijati brzo i da treba pričekati. Slovenska
vlada se izrazito potrudila da se taj problem riješi” rekao je
Pahor.
Podsjetio je da je nekidan bila šesta obljetnica pravorijeka
arbitražnog suda utemeljenog na arbitražnom sporazumu kojega je
potpisao s J. Kosor. “Kao što znamo, Hrvatska nije spremna
priznati tu odluku koja određuje granicu. No, siguran sam da će
se u budućnosti s obje strane naći razumni koji će shvatiti da je
to najbolje za oba naroda i obje države”, kazao je Pahor.
Predsjednica Vlade Republike Hrvatske od 2009. do 2011. godine J.
Kosor je navela da u Hrvatskoj “možda nismo do kraja svjesni
koliko je važna činjenica da smo deset godina članica Europske
unije” i da je “sasvim sigurna da gotovo nitko nije bio svjestan
kada smo završavali pregovore kako je to bio naporan put, na
trenutke bezizgledan”.
“Prvog srpnja 2013. ne bi bilo da nije bilo 31. srpnja 2009.
godine kad smo se gospodin Pahor i ja sreli prvi puta na
Trakošćanu. To je bio moj prvi važan vanjskopolitički susret kao
premijerke, nakon susreta s predsjednikom Europske komisije
Joséom Manuelom Barrosom. Zatražila sam da se sastanem s
predsjednikom Vlade Republike Slovenije čim sam imenovana
premijerkom. Naš prvi susret je bio na bajkovitom mjestu za
strašno vrućeg dana, ali gotovo leden na početku. Taj sastanak je
bio ključ za skidanje blokade s pregovora, a Slovenija je
blokirala 14 od 35 pregovaračkih poglavlja i blokada je trajala
dulje od godine. Moja prva rečenica za našeg prvog susreta, koju
sam izrekla nakon što je počeo izlaziti iz automobila: ‘Dobar
dan, dobro došli! Divno je kako smo se uskladili! To je odličan
znak’. Tu nediplomatsku rečenicu sam rekla je jer je moja haljina
bila istovjetne nijanse crvene boje kao i njegova kravata.
Boljela ga je ruka, nije bio dobre volje, a bilo je i užasno
vruće. Pogledao me malo zaprepašten, a ja sam se propitkivala što
sam to rekla. Nakon mnogo vremena, kad smo rekapitulirali sve što
nam se događalo, Borut je rekao da je to bila jako važna rečenica
po kojoj je shvatio da sam spontana. Bez tog susreta ne bi bilo
Pelješkog mosta i nepovratnih sredstava za obnove nakon potresa.
Uspjeli smo pronaći ključ i dogovoriti se. Uspjeli smo najvažnije
– izgraditi most. Vjerovali smo si, a to je neobično važno”,
iznijela je J. Kosor.
Istaknula je da je Hrvatska imala najduže i najteže pregovore za
pristup Europskoj uniji, a koji su okončani. “Dobili smo
kriterije iz čuvenog poglavlja 23, koje se odnosilo na suradnju s
Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu.
Tada su se tražili topnički dnevnici za suđenje generalu Anti
Gotovini i drugima. U tom kontekstu je bila i borba protiv
korupcije. Prvi smo dobili mjerila za otvaranje i zatvaranje
poglavlja. U travnju 2011. godine je predsjednik EK zatražio
sastanak sa mnom. Došao je u Zagreb i doslovce mi u četiri oka
rekao da prestanem govoriti o Hrvatskoj u Europskoj uniji.
‘Nećete završiti pregovore i Hrvatska ide na sporedni kolosijek.
Molim Vas da ne govorite o članstvu EU kao cilju jer će to
štetiti Vama i meni u daljnjem političkom radu i karijeri’, rekao
mi je. Odgovorila sam mu da će Hrvatska te godine završiti
pregovore i da će postati članica EU. Kasnije je otišao na
sastanak s veleposlanicima zemalja članica EU i neki su mi
prepričali da je rekao: ‘Ova žena je nevjerojatno uporna i moramo
joj pomoći’. U lipnju 2011. godine sam pozvana u Bruxelles na
svečanost na kojoj je obznanjeno da je Hrvatska završila
pregovore i da postaje 28. članica Europske unije”, prisjetila se
Kosor.
Nastavila je da je prošla puno padova u politici, ali da “ima
trenutaka zbog kojih vrijedi raditi taj posao”. “Jutro kad sam
kretala na svečanost, dostavljač je doveo najveći buket cvijeća s
čestitkom ‘od srca’ s potpisom Boruta. Devetog prosinca smo
potpisali pristupni ugovor. Svega toga ne bi bilo da nas dvoje
nismo preuzeli težak teret. Kad smo se dogovorili i potpisali
arbitražni sporazum, doživjeli smo niz napada. Nema tko u
Hrvatskoj nije napao sporazum. Ponekad u politici treba gledati
samo cilj i kako do njega doći, ako je to dobro za našu državu i
narod ili stabilizaciju odnosa između naše dvije države. Nakon
našeg prvog susreta su jenjavale sve napetosti, a prije toga su i
turisti iz Slovenije doživljavali neugodnosti u Hrvatskoj. Svi
politički napadi su prestali kada je sveti otac Benedikt XVI. u
siječnju 2010. na audijenciji, ničim izazvan, spomenuo samo dvoje
političara rekavši da su znali mirno riješiti problem – Borut
Pahor i Jadranka Kosor”, rekla je J. Kosor.
Kazala je da su prijateljstva u politici moguća, ali su jako
rijetka. “Puno se češće u politici doživljavaju izdaje, okretanja
kaputa i neprijateljstva, ali se dogode i istinska prijateljstva,
kao što je ovo”, navela je i dodala: “Ovo je jedna od ljepših
proslava ulaska Hrvatske u EU”.
Ipak je iskazala i nezadovoljstvo. “Nisam zadovoljna s prvih
deset godina Hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Morali smo
više raditi na čuvanju i jačanju vladavine prava. Očekivala sam
da ćemo puno snažnije krenuti kao članica EU. Ipak sam danas
sretna jer je deset godina članstva velik uspjeh, čega možda
nismo do kraja svjesni”, rekla je novinarima nakon skupa.
Na svečanost je zakasnio predsjednik Hrvatske od 2000. do 2010.
godine Stjepan Mesić, ali je ipak stigao u Jurovski Brod na
druženje nakon skupa. Novinarima je rekao da je ulazak Hrvatske u
EU puno značio “jer je to jedina šansa da dođe do malo
ozbiljnijeg razvoja”. ” Ima još nekoliko zemalja koje to članstvo
moraju ostvariti. Prigovor zbog zastoja nije njima, nego onima
koji odlučuju. Kreatorima Europske unije je na umu bilo da joj se
pridruži cijela Europa, da otvorimo granice i isključimo rat kao
političko sredstvo. Smeta me što taj proces nije brži, ali me ne
čudi jer Europa nema ozbiljnog lidera, niti svoju samostalnu
politiku i razvija vazalski odnos, a bilo bi dobro da ubrza
ulazak ostalih zemalja u EU i da bude ozbiljan igrač u svijetu”,
ustvrdio je Mesić.
Rekao je da je J. Kosor imala odriješene ruke kad je postala
premijerka. “Ozbiljan je političar. Bila je odlučna premijerka, a
odlučnost je zadržala i nakon izlaska iz politike. Dobar je
procjenitelj političke situacije i svjesna je kuda idemo”,
ocijenio je Mesić.
Naveo je da je Hrvatska dosta napredovala otkako je članica EU,
“ali nedovoljno”. “Puno toga se može popraviti i ne smijemo
živjeti na lovorikama. Smetnja je rat u Ukrajini. Kako da Europa,
kako da Njemačka, ekonomski najmoćnija europska zemlja, bude
konkurentna ako uporno nabavlja najskuplje energente? Kako će
tako konkurirati Sjedinjenim Državama”, zapitao se Mesić.
Komentirajući stanje u pravosuđu, rekao je da treba povećati
plaće “jer je to sigurnost da se neće izlaziti iz okvira”. “Sudac
treba biti siguran u svoju egzistenciju, da ne traži dopunske
poslove”, kazao je Mesić.