- Netko u Dubrovniku ima tri apartmana i može zaraditi kao kirurg u Zagrebu. A plaća jako male poreze i tako cijelo gospodarstvo živi na rentijerstvu, a ne na transparentnom poslovanju, zaključio je Bežovan.
Divlji rast cijena hrane, pića, usluga i smještaja naša je
svakodnevica a to sad itekako primjećuju i turisti koji su došli
u Hrvatsku.
To se posebno odnosi na cijene na Jadranu koje su i prije bile
previsoke za hrvatski džep. Cijene su otišle u nebo, pa je sad
situacija da su domaći gosti od šoka ostali bez teksta, a stranci
su dobili “dar govora”.
Sada, kada su počeli prigovarati i toliko omiljeni Nijemci, a
broj rezervacija splasnuo brže od raspoloženja nakon ispadanja
Hrvatske iz Lige nacija, cijene su sramežljivo krenule prema
dolje. Slave se tako oni slastičari koji prodaju sladoled za
jedan euro po kuglici. Iznajmljivači koji su spustili cijene na
prošlogodišnje. Novopečeni nacionalni heroji su i oni koji su se
“isprsili” pa svojih napuhanih 60 posto velikodušno “prizemljili”
za čak 70 posto, sve kako apartmani – koji su samo prošle godine
veći za 33.000 novih ležajeva – ne bi zjapili prazni u špici
sezone, piše Net.hr.
Kako se pitaju, tko će rješavati dugoročnu štetu koja nastaje
divljom apartmanizacijom hrvatske obale i ugrožavanjem stambenog
pitanja građana?
Postavili smo ovo pitanje Gojku Bežovanu, redovitom profesoru
socijalne politike na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i
velikom zagovorniku politike priuštivog stanovanja, jer od
resornih ministarstava do sada nismo dobivali konkretna rješenja
za ovaj problem, a i premijer Andrej Plenković okoliša oko teme
oporezivanja nekretnina po modelu koji njeguju sve europske
države, na čiju se praksu i statistiku često voli pozivati.
– Rentijerstvo je u Hrvatskoj dominantna vrijednost. Dolaze
stranci, sad ćemo im uzeti novce.” To je dio lihvarskog
mentaliteta, koncept rentijerske ekonomije. Radit ćemo kratko, a
poslije ćemo ležati. To je širok problem, kaže Bežovan.
“Ali dublji je problem”, nastavlja Bežovan, “da čelnici naših
uglednih ustanova rade isti taj posao kad su na odmoru – brinu se
hoće li njihovi kapaciteti biti popunjeni, u sezoni se pretvaraju
u čistače, sobare jer nemaju radne snage koja će to raditi. Ako
to rade ljudi koji bi trebali biti elita zemlje, onda je pitanje
kakav se vrijednosni sustav kroz takav model njeguje i kakav
kratkoročni model poduzetništva, koji se ne oporezuje ni izdaleka
primjereno.”
Prof. Bežovan kaže da “Hrvati nemaju civilizacijski kapacitet i
kapacitet upravljanja sobom” te dodaje da je to ključni problem
ove teme.
– Jer, jedan dio naših sugrađana koji mogu biti vlasnici
pet-deset apartmana, njima država plaća doprinose za dopunsko
zdravstveno osiguranje. Imaju pet apartmana, malu mirovinu, a
sada im država uplaćuje doprinose za zdravstveno. A u mlade se
nije ulagalo. Pobjegli su. Dolazi nam radna snaga s udaljenih
kontinenata, koja ima drugačiji vrijednosni okvir, znanja,
vještine, stil života”, kaže Bežovan i već sada upozorava:
“Bit ćemo suočeni s ozbiljnim problemom integracije te radne
snage o kojoj već sada ovisimo, a ubuduće ćemo uistinu ovisiti.”
Dotičemo se, kako to već s Bežovanom uvijek radimo, i teme
priuštivog stanovanja za domaće stanovnike. One koji si možda ne
mogu priuštiti apartman po cijeni od 100 ili više eura dnevno,
ali bi si željeli priuštiti par desetaka kvadrata krova nad
glavom…
Bežovan upozorava, prenamjena stambenih prostora u apartmane i
poslovne prostore je problem.
– To bi trebalo oporezovati. Ako ste sagradili stambeni objekt,
platili ste manji doprinos jer ste gradili stanove. Ako želite
poslovni prostor, trebate platiti komunalne doprinose. Ako imate
apartmane i poslovne prostore u stambenim zgradama, morali biste
imati minimum suglasnosti suvlasnika zajedničkih prostora u toj
zgradi, koji su tamo kupili stan i koji tamo nastavljaju živjeti.
Gosti su bučni, napiju se, stvaraju probleme onima koji tamo
žive. Minimum bi trebala biti suglasnost suvlasnika u zgradi, da
oni na to pristaju, kaže Bežovan.
Navodi primjer gradova poput Barcelone, Amsterdama, Berlina, koji
su pokrenuli velike inicijative protiv turistifikacije stambenog
fonda.
– Tako da ne možete iznajmljivati vlastiti stan kako vas je
volja. Ili, imate ograničeno vrijeme koliko ga možete godišnje
iznajmljivati i za to morate imati suglasnost ostalih u zgradi,
kaže Bežovan. Upozorio je da ovo što se sa stambenim fondom
događa u Hrvatskoj doprinosi rastu cijena stanova, nerazumnom
rastu cijena najamnina i nestabilnosti stambenog tržišta.
– Onda, normalno, mlađi ljudi, koji nisu ništa naslijedili,
nemaju mogućnosti, ne mogu zaraditi za stan, ne mogu nikako doći
do stana, upozorava.
– Netko u Dubrovniku ima tri apartmana i može zaraditi kao kirurg
u Zagrebu. A plaća jako male poreze i tako cijelo gospodarstvo
živi na rentijerstvu, a ne na transparentnom poslovanju,
zaključio je Bežovan.
U pozadini godišnjih odmora i sezone 2023. se priprema zakon koji
bi trebao omogućiti da najam apartmana više ne ugrožava stambeno
pitanje, a koji, ni manje ni više, priprema Ministarstvo
turizma.
Ono koje, u odnosu na sva druga ministarstva, vjerojatno ima
najmanje svijest o tome s kojim se poteškoćama u rješavanju
stambenog pitanja građani u Hrvatskoj susreću.