U posljednjih trideset godina gotovo je nemoguće pobrojiti sve naslove i izjave u kojima Hrvati i Srbi jedni druge vrijeđaju, međusobno si prijete i u kojima su nacionalizam i šovinizam glavni principi tumačenja prošlosti.
Team Srbija
“Dubrovnik je bio srpski grad i ostat će”, “Da ne mrze Srbe,
Hrvati ne bi postojali”, “Ustaški mediji napali Vučića”, “Vulin o
Hrvatskoj: Iskompleksirana ustaška država”, “Jadno, jadnije,
Hrvatska”, “Grad žrtva Tuđmanove mržnje: Prije 30 godina u
razrušeni Vukovar ušle jedinice JNA i oslobodile zatočene
civile”, “Vuk Kostić: postavio bih Berlinski zid između Srba i
Hrvata”, “Šešelj: Svakom Srbinu koji ode u Hrvatsku treba baciti
auto u more”…
Team Hrvatska
“Članica Matice Hrvatske: Srbi su kao bube koje treba
iskorijeniti”, “Povjesničar Stjepan Lozo: U NDH su Srbi provodili
genocid nad Hrvatima, a onda su ‘strašne’ ustaše optužili za
zločin nad njima”, “Igor Vukić: Jasenovac do 1945. nije bio logor
smrti već radni logor”, “Oko 20.000 protestiralo protiv
ćirilice”, “Po hrvatskim gradovima grafiti ‘Srbe na vrbe’”,
“Branitelji traže zabranu Bajaginog koncerta”…
Ozbiljni problema oba društva
U posljednjih trideset godina gotovo je nemoguće pobrojiti sve
naslove i izjave u kojima Hrvati i Srbi jedni druge vrijeđaju,
međusobno si prijete i u kojima su nacionalizam i šovinizam
glavni principi tumačenja prošlosti. I dok je tijekom ratova
1990-ih takva retorika bila i očekivana, nekoliko desetljeća
kasnije ona ipak ukazuje na ozbiljne probleme u oba društva.
Najžalosnije je što se navedeni primjeri iz medija danas smatraju
normalnima i na njih više nitko ne obraća pažnju dok se npr. oni
o srpskom turistu koji hvali odmor u Hrvatskoj ili o hrvatskom
pjevaču koji hvali gostoprimstvo u Srbiji predstavljaju kao
slučaj iz rubrike “vjerovali ili ne” i danima prepričavaju i
dijele društvenim mrežama kao nestvarno iskustvo.
Iako se kao glavni kamen spoticanja u međusobnim odnosima ističu
događaji iz prošlosti, točan odgovor na pitanje zašto se ponašamo
tako kako se ponašamo vjerojatno bi bolje od povjesničara dali
psiholozi i psihijatri. Na tom tragu jedan od odgovora sigurno
leži i u teoriji Sigmunda Freuda koju je on nazvao
“narcizmom malih razlika”, a po kojoj se najviše mrze upravo oni
narodi koji su najsličniji.
Cijeli komentar pročitajte OVDJE…