Drugi šok bio je kad su počele stizati plaće u eurima - ne više šest, sedam tisuća kuna, nego 800, 900 eura', kaže ekonomist Ljubo Jurčić
Sjećate li se lipa, sitnih kovanica? Bilo je to davno, prije više
od devet mjeseci. One najsitnije nisu služile ičemu osim za
vraćanje kusura onima koji su isti čekali “do zadnje lipe” ili
njihova gomilanja u raznim posudama na komodama i u ormarima.
Nešto veći novčići, poput 50 lipa, mogli su čak i poslužiti
nečemu – recimo na parkirnim uređajima ili aparatima za kavu – no
i ti su uglavnom bili teret u novčanicima i džepovima. Većinom se
nastojalo plaćati karticama, novčanicama ili onim “ozbiljnijim”
kovanicama poput ‘mrkog mede’.
Danas – što psihološki, a što zbog divljanja cijena kada su i
kovanice znatno obezvrijeđene – građanin stječe dojam da se
stvari nisu puno promijenile i da su eurocenti, naročito oni
najsitniji od 1, 2 i 5 podjednak teret kao što su svojedobno bile
lipa, dvije ili pet, iako je vrijednost centa u odnosu na lipe
značajno veća. Sedam i pol puta.
Mnogi 10 ili 20 centi doživljavaju kao 10 ili 20
lipa
Kako to da su nam niti godinu dana nakon njihova uvođenja i
eurocenti postali teret u novčanicima i džepovima s kojima ljudi
ne znaju što bi, kao što nisu znali ni što bi s lipama.
Ekonomist Ljubo Jurčić kaže da je riječ o trećem
psihološkom šoku nakon uvođenja eura.
“Prvi šok je bio kada se, odmah nakon uvođenja eura, počelo
uspoređivati cijene s onima u Sloveniji. Drugi šok bio je kad su
počele stizati plaće u eurima – ne više pet, šest, sedam tisuća
kuna, nego 800, 900, 1000 eura. Imali smo ta dva šoka, a sad
imamo i treći – da se prilagodimo množiti iznose sa sedam i pol”,
kaže Jurčić.
Mnogi i dalje “opipljivo” doživljavaju tih 10 ili 20 centi kao da
su 10 ili 20 lipa, a tek kad njihov iznos pomnožite sa sedam i
pol shvatite da 20 centi vrijedi više od nekadašnje jedne kune
koja, doduše, nije vrijedila puno, ali je nitko nije smatrao ni
prevelikim teretom u novčaniku ili džepu.
Više pročitajte na Net.hr-u.