Kruhek je rođen krajem 1940. u Zamlači kod Varaždina, a preminuo je u Karlovcu. Od 1969. je radio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a od 1971. u Hrvatskome povijesnom muzeju. Od 1991. do umirovljenja 2010. je radio u Hrvatskom institutu za povijest, čiji je ravnatelj bio od 2003. do 2007.
U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u
Karlovcu se održao kolokvij u čast lani preminulog povjesničara
Milana Kruheka u zajedničkoj organizaciji ove karlovačke ustanove
u kulturi i Matice hrvatske, a pod pokroviteljstvom Grada
Karlovca i Županije karlovačke.
O Kruheku su izlagali Željko Holjevac, Aleksander Buczynski,
Hrvojka Božić, Marija Karbić, Hrvoje Kekez, Zorislav Horvat,
Robert Hajszan Panonski, Géza Pálffy, Antonio Bosio, Petar
Feletar, Dubravko Halovanić, Mirica Rapić, Zvonko Trdić, Vlado
Mikšić, Zvonimir Gerber i Marinko Marinović.
Pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada
Karlovca Draženka Sila-Ljubenko je rekla uvodno da su svi koji su
poznavali Kruheka znali za njegovu znanstvenu i inu veličinu, a
županica Martina Furdek Hajdin je ustvrdila da je interes
Kruhekovih kolega za kolokvij respektabilan i da odražava koliko
taj povjesničar i arheolog vrijedi. Napomenula je da o njemu
govori i dalje u prezentu jer je “sve što je radio ostavio za
vječnost”. “Mnogi od vas ga mogu smatrati svojim prijateljem i
mentorom koji je poticao i vodio. Bio je erudit i mogao je biti
uzor svima željnima znanja. Možda danas to nije toliko poticajno.
Bio je izuzetno samozatajan i građanski pristojan, ali snažno
utjecajan. Tolika pristojnost i skromnost u njemu, bez obzira na
silno znanje koje je posjedovao i nesebično dijelio, se zaista
rijetko susreću. Ne moramo se plašiti da će biti zaboravljen s
obzirom na velik opus koji ostaje iza njega”, poručila je
županica.
Državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike
Hrvatske Ivica Šušak je naveo da je Kruhek “zaista domovine sin,
integralni Hrvat, ljubitelj svega dobroga i iznimno skroman
čovjek”. “Bio je jedan od posljednjih znanstvenika koji je imao
cjelokupnu sliku o znanosti i nije djelovao samo povjesničarski i
arheološki, nego je sudjelovao i u društvenom životu Karlovca,
Karlovačke županije i mile nam domovine”. “Bio sam mu jedan od
najbližih suradnika i vraćaju mi se slike, bilo iz Beča,
Budimpešte, koju sam prohodao s njime, kada smo dogovarali
smještaje za naše znanstvenike za rada na arhivima, bilo s
putovanja kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Učio sam od od
njega i iz njegova iskustva. Bio je prvi suradnik oca hrvatske
arheologije Stjepana Gunjače. Pronašao je mnoge artefakte koje
čuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu”, rekao
je Šušak.
Knjižničarka Jasmina Milovčić je rekla da je Kruhek čitav život
posvetio izučavanju povijesti 17. i 18. stoljeća, da je obnašao
brojne funkcije i bio aktivan član Matice hrvatske. “Njegov
doprinos je ogroman. Svi njegovi radovi se nalaze u zavičajnoj
zbirci i vrlo često su korišteni. Upravo je smisao zavičajnog
odjela da baštini znanstvene, stručne i druge radove zavičajnog
karaktera. Njegov rad je poticajan. Mnogi mladi istraživači su
bili partneri na projektima i istraživačkim aktivnostima. Kada se
piše stručni rad na temu povijesti Karlovca, često se poseže za
Kruhekovim djelima”, navela je J. Milovčić.
Predsjednica Matice hrvatske Karlovac Marina Marinković je
izrazila nadu da će skupovi u Kruhekovu čast biti tradicionalni.
“Sva će izlaganja s ovog skupa biti objavljena u časopisu
‘Svjetlo’ Matice hrvatske, a nadamo se da će kolokvij biti
poticaj za daljnja istraživanja. Materijala za istraživanja ima.
Doktor Kruhek je ostavio mnogobrojne neobjavljene rukopise”,
rekla je M. Marinković.
Kruhek je rođen krajem 1940. u Zamlači kod Varaždina, a preminuo
je u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je
studirao arheologiju i klasičnu filologiju, a na tom sveučilištu
je i doktorirao 1989. godine. Od 1969. je radio u Muzeju
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a od 1971. u Hrvatskome
povijesnom muzeju. Od 1991. do umirovljenja 2010. je radio u
Hrvatskom institutu za povijest, čiji je ravnatelj bio od 2003.
do 2007. Istraživao je hrvatsko srednjovjekovlje i rano
novovjekovlje.
Napisao je knjige “Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja” iz
1993., “Stari grad Slunj” iz iste godine, 1995. “Karlovac:
utvrde, granice i ljudi” i “Krajiške utvrde i obrana hrvatskog
kraljevstva tijekom 16. stoljeća”, “Srednjovjekovni Modruš 2008.,
“Karlovačka zvijezda – povijest građevnoga razvoja tvrđave i
grada” godinu kasnije, “Knezovi Modruški Bernardin i Krsto
Frankopan” 2016.