Misu srijedom, 4.10.2023. predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa na Dubovcu. Koncelebrirao je i propovijedao mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta.
Uvodeći u misno slavlje preč. Matija Pavlaković
je između ostalog kazao kako danas Crkva spominje svetog Franju
Asiškog, utemeljitelja franjevačkog reda i gorljivog
nasljedovatelja poniznog i siromašnog Krista. “Franjo, obnovi
moju Crkvu!, početak je Božje inspiracije koja je zahvatila ovog
siromaška iz Assisa, a taj Božji poziv upućen u svoje vrijeme
Franji”, propovijedao je preč. Pavlaković, rođeni Dubovčak i
Karlovčanin.
– Nadalje, želim spomenuti i našeg kardinala Josipa Bozanića koji
je na današnji dan 1997. godine preuzeo upravljanje Zagrebačkom
nadbiskupijom, stoga sabrani u domu njegova zaštitnika – svetog
Josipa – molimo za njega, njegovo zdravlje i zahvaljujmo
Gospodinu na 26 godina njegova požrtvovnog rada i pastirskog
služenja drevnoj crkvi zagrebačkoj. Danas se još podsjećamo i na
tužnu obljetnicu 32. godišnjicu velikog napada kordunskih Srba na
naš Karlovac. Stoga molimo za sve naše pokojne, nestale i
preminule branitelje. Jedni smo pokraj drugih u zajedništvu Duha
Svetoga, kao predivan lanac koji povezuje našu svakidašnjicu i
ovo naše Svetište. Jedni druge jačajmo u vjeri i u teškoćama,
moleći na poseban način i zagovor svetoga Franje i svetog Josipa
za iskreno obraćenje i milosno srce – kazao je u uvodu u misu
preč. Matija Pavlaković.
U prigodnoj homiliji mons. Antun Sente, ml. je,
između ostalog kazao, kako osluškujući Božju Riječ navještenu po
evanđelisti Luki u kojoj Isus poziva svoje učenike i sve koji ga
žele slijediti da ostave sve svoje i pođu za njim možemo
primijetiti određenu napetost i podvojenost koja se događa u
svakom čovjeku koji odluči nasljedovati Isusa Krista.
– U opasnosti smo da vidimo određenu slatkoću, a ne dubinu, da
uživamo u ljepoti Isusovih riječi, ali ih nismo spremni
nasljedovati. Kad se od nas očekuje određena žrtva prečesto poput
Petra izgovaramo “Ne poznam tog čovjeka.” Da postoji ta borba u
našem životu. S jedne strane znamo gdje je dobro i znamo da se za
dobro valja boriti, ali to dobro ima i cijenu. Bivamo poput onoga
iz Evanđelja koji stavlja ruku na plug pa se osvrće. Da su se
naši hrvatski branitelji osvrtali, mada je bilo i takvih,
vjerojatno slobode ne bi bilo. Da se majka osvrće kada njezino
nejako dijete traži njezinu brigu, tko zna kako bi bilo odgojeno.
Da se sveti Franjo osvrtao za imovinom svoga oca, ne bismo ga
danas slavili kao jednog od najvećih svetaca katoličke crkve.
Vjerojatno nismo svi pozvani da poput njega baš sve ostavimo, ali
bilo bi dobro kada bi nam to bio ideal, orijentir po kojem bismo
se ravnali. To lako prepoznajemo i kod svetog Josipa – kazao je u
prigodnoj homiliji mons. Sente, ml.