Riječ je o dvjema obiteljima iz Hersona koje su bježeći od strahota rata, krajem svibnja stigle u Liku. Bili su smješteni u Hotelu Macola, a na kobni je put krenulo njih osmero. Troje preživjelih još je u bolnici u Italiji
Autobusna tragedija u Veneciji zavila je dio Like u crno. Ondje
već više od godinu dana žive i brojne obitelji Ukrajinaca koje su
pobjegle od rata. Njih petero u nesreći je izgubilo život, među
njima troje odraslih, ali i dvije djevojčice. U Korenici je tim
povodom Dan žalosti, a sve su zastave na pola koplja. Na prozoru
škole koju su pohađale stradale djevojčice vijori se crna
zastava.
Jedna je bila sedmi, druga tek peti razred. Njihove klupe sada su
prazne, a djelatnici škole još ne vjeruju da ih više nema.
”Curice dugih plavih kosa, kao anđeli kad se nasmiju znači
stvarno evo…jučer sam s razrednicima pričala, to su bile vrijedne
djevojčice, radile su redovito, dolazile na nastavu, njihovi
nastavnici kažu da ih i dalje vide na njihovom mjestu”, govori
ravnateljica OŠ Franje Tuđmana u Korenici, Dražena Aračić.
Otac jedne od poginulih djevojčica, radnik je gradskog poduzeća.
U tragediji je izgubio i punca i punicu, a odmah po dojavi,
otputovao je u Italiju. Direktor tvrtke Komunalac u Korenici,
Franjo Anđić, rekao da je djelatnici već skupljaju pomoć za
kolegu.
”Imamo odluku o solidarnoj pomoći za ovakve slučajeve, a već su
kolege počele pripremati između sebe određenu visinu pomoći.
Pokušat ćemo Romanu umanjiti bol, ali to je nenadoknadiv
gubitak.”
Riječ je o dvjema obiteljima iz Hersona koje su bježeći od
strahota rata, krajem svibnja stigle u Liku. Bili su smješteni u
Hotelu Macola, a na kobni je put krenulo njih osmero. Troje
preživjelih još je u bolnici u Italiji.
“Znam ih jako dobro, ove dvije obitelji su isto bile prijatelji.
Došli su ovdje ja sam im pomogao da djeca idu u školu i s
poslom”, prepričava koordinator za Ukrajince u Korenici, Andrej
Ilkiv.
Neke je poznavala i Katarina, koja je i sama pobjegla iz Dnjipra.
Prisjetila se posljednjih zajedničkih trenutaka. ”Bili su
nasmijani, planirali su ovaj izlet oduševljeni jer su o tome
maštali i onda tako sve tragično završi.”
U ovoj ličkoj općini živi oko 250 Ukrajinaca, a nesreća je
pogodila mnoge.
“Imam isto veliku obitelj i isto kad se nešto desi teško pada,
bez obzira bili rod ili ne”, govori Tomo iz Korenice.
Svjetlana iz Zagreba kaže: “U biti kako su ljudi bježali iz
Ukrajine spasiti živu glavu na kraju su je izgubili u Veneciji.
Strašno ne znam što bih rekla drugo.” Dan žalosti službeno traje
24 sata, ali tuga za pet tragično izgubljenih života, ostat će
još dugo.