Nemamo neurotransmitera da se veselimo 30 dana. Uvijek sreća ujutro, uvečer, stalna sreća. To je jedan opasan model kod mladih ljudi. To nije moguće. Normalno je svaki mjesec i svaki tjedan biti malo depresivan i malo tužan', poručio je dr. Bagarić
Još samo 28 dana i gotov je najdepresivniji mjesec u godini. Da,
stigao nam je siječanj, najtužniji mjesec s kojim pod ruku ide i
zimska tuga i depresija. Blagdani su gotovi, gotovo je sa
stavcima slavljima, šampanjcem, poklonima, druženjima. Mnogi su
upravo sad osvijestili da su previše potrošili. Mnogi su tužni
što su gotovi blagdani. Mnogima smeta zima i hladnoća pa je
siječanj tradicionalno mjesec slabog raspoloženja, slabe
motivacije umora i manjka energije.
Zato je u studio RTL Direkta došao iskusni psihijatar Ante
Bagarić s klinike Vrapče.
Zašto je siječanj baš tako težak?
“Možda se vratimo Freudu, osnivaču psihoanalize i psihoterapije
koje je uveo u emocionalni mentalni svijet. On je bio
znanstvenik, uveo je fizikalne veličine, izraze otpor
psihodinamika. Dakle, on je na znanstven način pristupio
emocijama. I sada, ako pogledamo s te fizikalne strane bio je
Božić, bio je Advent cijeli dvanaesti mjesec. I nova godina,
ostavljanje svega starog, lošeg, prljavog. I mi smo, dakle,
fizikalno potrošili tu svoju energiju.
A onda je prirodno da više nemamo nešto što smo potrošili.
Potrošili smo svoju mentalnu energiju ushićenja, ljubavi i
poklanjanja bliskosti. Poprilično toga smo potrošili. Sad je
jedno prirodno stanje kad smo nešto potrošili da slijedi jedan
potpuno prirodni pad. Jedno stišavanje koje je potrebno za naš
organizam da se resetira. Medicinski, biologijski i fiziološki.
Mentalno, pogotovo tako da bi rekao da ta siječanjska depresija
jedno potpuno prirodno stanje.”
Kako si pomoći?
“Puno će problem biti manji, kao što ako prihvatimo da je
prirodno da se radujemo u prosincu, tako je i ovo prirodno da smo
tihi i da više nismo u društvu, da više ne galamimo i da više ne
pjevamo, nego da imamo i šetnje, i to jedno promišljanje o
početku nove godine. Dakle, vrlo je važno da smo dobri u grupi,
da smo često u grupi, da smo s prijateljima, susjedima i
rođacima, ali vrlo je važno da u siječnju imamo i faze kad smo
sami i da možemo to dobro izdržat bez jedne panike, da s vrata
palimo televiziju, osim RTL Direkta.”
“Možda je to sad postavili glavno pitanje. Depresija. O njoj se
govori intenzivno zadnjih 30-40 godina. Na nesreću se ona
povećava, pojačava se, povećava se broj depresivnih osoba. Na
sreću, ipak danas o tom govorimo slobodnije i otvorenije na višoj
znanstvenoj razini. Međutim, nesreća je meni se čini iz kliničke
prakse što ljudi potroše zlatne, dvije, tri, sedam, 17 godina, da
su depresivni, bezvoljni, apatični. Da im vlada sivilo pa se žale
na glavobolju, pa provjeravaju kod liječnika obiteljske medicine,
pa se žale na partnera, na brak na djecu, na susjede, na Zagreb,
na Hrvatsku. Dakle, vrlo je važno da jačamo tu svijest da smo svi
ponekad depresivni, ali da nekad ta depresija prelazi iz
uobičajene, dobre, normalne depresivnosti, koja je i tad
neugodna. Ali, ona zna prijeći u pravu bolest koja se onda mora
liječiti. Dakle, jedna svijest koju bismo podizali od vrtića, od
osnovne škole da kažemo ‘okej povremeno’. Ali ako je ta
depresija, ako to sivilo mentalno i ako ta bezvoljnost, ako tu
jedno veliko ništa vani, veliko ništa unutra koji su se sudarili
i napravili tu depresiju. Ako potraje dugo, onda je o tome dobro
razgovarati u obitelji u školi sa stručnjacima.”