"Cijeli je život posvetila dobrobiti ovog grada i njegovih žitelja.", istaknuto je.
“Gospođa Edita Gojak je jedna od naših heroina na koju svaki Karlovčanin može i mora biti ponosan. Plijenila je svojim radom, zalaganjem, skromnošću i poniznošću. Nadahnula nas je sve – bila je pravo nadahnuće”, poručio je u četvrtak na komemoraciji radijskoj voditeljici i prevoditeljici Editi Gojak, predsjednik Gradskog vijeća Karlovca Marin Svetić.
Istaknuo je da je bila jedna od najzaslužnijih za 24 konvoja koja su došla u Crveni križ Karlovac i sedam konvoja humanitarne pomoći koji su stigli u Crveni križ Hrvatske tijekom Domovinskog rata. “Bilo kakva humanitarna pomoć nam je bila više nego potrebna, a u organizaciji tako nečega je dala svoj maksimum”, rekao je Svetić.
Edita Gojak je preminula u noći na Božić prošle godine u domu za starije u Gornjim Stativama. Rođena je u Karlovcu 1935., u kojemu se i školovala, da bi u Zagrebu studirala talijanski i engleski jezik. Na Radio Karlovcu je bila od 1963. godine kao spikerica, voditeljica, urednica glazbenog programa, a vodila je i kulturno-umjetničke priredbe. Bila je ujedno i prevoditeljica za Grad Karlovac te turistički vodič.
Komemoracija je održana nakon posljednjeg ispraćaja u krugu obitelji.
Glavni urednik gradskih medija, između ostalih Radio Karlovca, odnosno Karlovačkog, kako se danas zove ta postaja, Ivica Pilaković je napomenuo da se svojim radom, ali i smijehom borila protiv tišine. “Bila je prva spikerica Radio Karlovca, ali i velika humanitarka te simbol pobratimstva Karlovca i Alessandrije, što je posebice bilo važno za Domovinskog rata. U lokalnoj zajednici je bila iznimno cijenjena i mnogi su je doživljavali sa strahopoštovanjem i divljenjem s obzirom na iskustvo i znanje, ali i elan te nesebičnu požrtvovnost. Bila je kulturnjak, velik poznavatelj glazbe, javna osoba, humanitarno angažirana te pozitivan primjer promocije našeg grada i županije”, rekao je Pilaković i dodao: “Bila je samozatajna u plemenitim djelima. Nije htjela priznanja, čak niti da je se spominje. Imala je viziju, misiju i filozofiju. Bila je proaktivna i predana. Koristila je znanja, iskustva i kontakte te se u najteža vremena stavljala nesebično na raspolaganje”.
Suradnik i prijatelj Edite Gojak Ivica Sertić je naveo da se s njom upoznao 1962. godine, a da je do njenog nedavnog odlaska u bolnicu bio stalno s njom u kontaktu. “Nadam se da će jednog dana izaći knjiga koja će održati sjećanje na rad radija i njezino sudjelovanje u njemu”, rekao je Sertić.
Ravnateljica Crvenog križa Karlovac Branka Hastor je istaknula da je Edita Gojak bila “velika humanistica i heroina koja je cijeli život posvetila dobrobiti ovog grada i njegovih žitelja”. “Bila je volonter Crvenog križa od 1969. godine. Svih tih desetljeća je bila posebno angažirana u radu mladih volontera, a osobito je kao medijski stručnjak pomagala u populariziranju i promicanju sveukupne aktivnosti Crvenog križa i u senzibiliziranju najšire javnosti za uključivanje u humanitarni rad pod okriljem Crvenog križa”, navela je Branka Hastor.
Nastavila je da je pokojnica bila za Domovinskog rata glavna spona između Alessandrije i Karlovca te izravni sudionik i pratilac desetine misija između ta dva grada, inicijator mnogobrojnih konvoja koji su dolazili u Karlovac s hranom, lijekovima te medicinskim potrepštinama. “Osobito se angažirala na pomoći djeci bez roditeljske skrbi, njihovim smještajem u njoj poznate talijanske obitelji, sve dok se sigurno i slobodno nisu mogli vratiti u Karlovac. Ta su prijateljstva i danas aktualna”, rekla je i dodala da je Edita Gojak inicirala bratimljenje Crvenog križa Karlovac i Crvenog križa Pijemont, što je olakšalo komunikaciju i prelazak granice.
Podsjetila je da je Edita Gojak počasna građanka Alessandrije i da je bila velik poznavaoc talijanske kulture te dobitnica jubilarne nagrade povodom 130 godina postojanja Crvenog križa u Hrvatskoj, kao i zlatnog znaka priznanja 2012. za svoj rad. “Nije bilo lako Editi uručiti ta priznanja. Ona je radila iz srca”, napomenula je Branka Hastor.
Rekla je da su se upoznale 2006. “U jednom momentu smo bili mama i kći, u drugom vršnjakinje i prijateljice. Bila je dobri duh Karlovca, skromna, divna žena koja je obožavala humanitarni rad, Crveni križ, djelatnike Crvenog križa i naše obitelji. Isplakala je rijeke suza za poplava, klizišta, potresa i pandemije u Hrvatskoj i Italiji – sve je to proživljavala duboko”, dodala je B. Hastor.