Sufinanciranje istim iznosom svih bez obzira na visinu mirovine, prihodovni i imovinski cenzus je neodrživa praksa. Nije ni u skladu s izvaninstitucionalnom skrbi za koju smo se opredijelili, poručuje Sabina Angelina Latin ispred udruge starKA
Gotovo od samih početaka djelovanja, Udruga starKA upozorava
na kontinuirani pad priuštivosti socijalnih usluga za starije.
Neosporiva činjenica je da osim što usluge moraju biti dostupne i
kvalitetne, moraju si ih korisnici moći priuštiti. No
problematika je puno šira.
– O “šokantnom rastu” cijena domova za starije, jedino nam je
šokantno to što su cijene povećali bez prethodne najave. To nije
u redu jer stotinjak i više eura nije mali novac ma koliko on
zapravo ne vrijedio mnogo kad uđete u dućan ili plaćate natočeno
gorivo, kazala je u razgovoru za KAportal predsjednica
Udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga
za starije osobe starKA Sabina Angelina Latin.
Dodaje kako su cijene morale porasti.
– Cijene zapravo rastu negdje od 2020. Počelo je izmjenom
Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga i
pojavljivanjem problema manjka radnika. Na tržištu rada, naime,
zakon ponude i potražnje vrijedi. Mala primanja za težak rad su
djelatnosti socijalne skrbi glavni krivac za srozavanje na listi
poželjnih djelatnosti, ističe Latin.
Iako u Hrvatskoj ne postoje značajnije analize, iz starKA-e
ističu kako EU udio radno sposobnog stanovništva pada već desetak
godina, te se procjenjuje da će za potrebe zdravstvene i
socijalne skrbi u idućih deset godina stvoriti oko osam milijuna
novih radnih mjesta. Očekuje se i da će broj osoba kojima će
trebati dugotrajna skrb porasti za 50 posto u idućih dvadesetak
godina.
– Budući da smo stariji i bolesniji, možemo se samo nadati da ove
procjene vrijede i za naše društvo, kaže Latin.
Otkud poskupljenje?
Inflacija je svoje odradila. Rasle su i rastu cijene hrane, što
je druga važna stavka rashodovne strane jednog doma za
umirovljenike. Povećani su svi drugi fiksni troškovi –
održavanja, atestiranja, nabave nove opreme i slično. Porasle su
i cijene energenata.
– Tek danas vidimo koliko su mjere Vlade odnosno podjela vaučera
za energente i odluka po kojoj pružatelji socijalnih usluga
plaćaju električnu energiju skoro kao po cijeni kućanstva bile
korisne i imale utjecaja na formiranje krajnje cijene, poručuju
iz starKA-e.
Neki porast cijena povezuju s deficitom smještajnih kapaciteta za
starije. Iz starKA-e ističu da je to krivo, naročito ako se
govori o cijenama u decentraliziranim i državnim domovima koji
funkcioniraju po sistemu sedamdesetih prošlog stoljeća. Naime,
Latin napominju da tu zakon ponude i potražnje ne vrijedi.
– Neki prilično hrabro izjavljuju da će učiniti sve kako cijene
domova ne bi porasle i dalje rasle. To “sve” znači da će
povećavati proračunska sredstva za pomoć domovima. Što je ove
godine još moguće. Možda će biti i sljedeće. I za dvije godine,
eventualno pet. No zasigurno će nam se takva rješenja i “činjenje
svega” da cijene ostanu iste obiti o glavu. Broj potrebitih
raste i rasti će sve brže, na neformalnu njegu ćemo se uslijed
promjene životnog stila i sve manje brojnosti kućanstava moći sve
teže oslanjati. Gradnja 18 centara za starije je odlična, no bez
radnika u njima usluga nema, kaže Latin.
Što se treba mijenjati?
Ključ priuštivije socijalne usluge u budućnosti, nalazi se
u promjeni logike u raspodjeli javnog novca, kao i
primjerenijoj i održivoj skrbi.
– Cijena usluge mora biti ista za sve, no ne možemo svima
pomagati u istoj mjeri. Sufinanciranje istim iznosom svih bez
obzira na visinu mirovine, prihodovni i imovinski cenzus je
neodrživa praksa. Nije ni u skladu s izvaninstitucionalnom skrbi
za koju smo se opredijelili. Razvijati izvaninstitucijske usluge
a u isto vrijeme davati porezni novac za sufinanciranje smještaja
korisnika neovisnog I stupnja i o tuđoj pomoći djelomično ovisnog
II stupnja baš i nije kompatibilno. Štoviše, više je – apsurdno,
komentirala je Sabina Angelina Latin.