Bio je jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke i Hrvatskih laburista – Stranke rada, saborski zastupnik i europarlamentarac.
“Strašno mi je teško. Žao mi je što tako dobar čovjek odlazi.
Mika je pomagao kome je mogao”, komentira karlovačka publicistica
Biserka Schmuck odlazak njenog prijatelja, nekadašnjeg saborskog
zastupnika, europarlamentarca i kolumnista KAportala Nikole
Vuljanića, koji je preminuo u subotu u Karlovcu u 75. godini
života, o čemu je izvijestio njegov stranački kolega iz Hrvatskih
laburista – Stranke rada i prijatelj Branko Vukšić na društvenim
mrežama.
B. Schmuck se prisjeća kako prijateljstvo s Vuljanićem seže u
1998. godinu kada su zajedno radili na rješavanju problema
nezakonitog odlagališta otpada na Lemić Brdu, da bi se kasnije
bavili Centrom za gospodarenje otpadom na Babinoj gori.
“Godinama smo bili jako povezani. On je stari Karlovčan”, kaže B.
Schmuck.
Diplomirao je 1973. godine engleski jezik i jugoslavistiku na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Do 1981. godine je
predavao engleski jezik u Gimnaziji Karlovac i u Srednjoj
tekstilnoj školi u Dugoj Resi, a potom i na Višoj
tehnološko-kemijskoj školi, čiji je bio i dekan. Od 1983. je
predavač na Institutu za tekstil i odjeću Tehnološkog fakulteta u
Zagrebu, a od 1985. ravnatelj, voditelj stručnog studija i
prodekan za financije. Od osnivanja Veleučilišta u Karlovcu 1997.
godine je vanjski suradnik, prorektor za poslovanje te prodekan.
Objavio je 1987. godine sveučilišni udžbenik “English for Textile
Engineers” i 1994. “Rječnik tekstilno-tehnoloških izraza”.
Bio je 1990. jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke u
Karlovcu i prvi predsjednik njezinog lokalnog ogranka. U
Hrvatskom saboru je bio od 2003. godine do 2008. godine te od
2011. do izbora u Europski parlament 2013. Nakon dvije godine se
vratio u Hrvatski sabor. Bio je jedan od osnivača stranke
Hrvatski laburisti, koju napušta 2015. nakon poraza na
unutarstranačkim izborima i postaje nezavisni zastupnik.
Vukšić je naveo da je Vuljanić u HNS ušao “zbog Savke”. “S novim
se vodstvom, nakon Savke, razišao, penzionirao, ali je zov
politike, kad smo osnivali Laburiste, bio jači od obećanja da u
aktivnu politiku neće više nikad. Kada sam napustio Laburiste,
pridružio mi se u Klubu nezavisnih ljevičara. Njegov se glas u
javnosti čuo slabije jer je bio smiren, logičan, pametan,
odmjeren, ali konkretan. Takve hrvatsko biračko tijelo ne
percipira. Preferira uglavnom kameleone, primitivce, poltrone,
ispodprosječne, prevarante, one koji su se voljni prodati za
fotelju. Među takvima je Nikola bio crna ovca”, zapisao je
Vukšić.
Nastavio je da je Vuljanić bio osjetljiv na nepravdu, “a nepravda
je spiritus movens i hrvatske politike i hrvatskog društva”.
“Nikola nije pripadao toj nepresušivoj močvari. Blag,
inteligentan, širokog obrazovanja, dobronamjeran, kada je
trebalo, znao je sječi kao britvom. Bez obzira koliko su ga puta
iznevjerili, vjerovao je ljudima. Volio je ljude. U politiku je
ušao ne zbog koristi, već uistinu zbog toga da služi, za opće
dobro. Pričali smo satima o političarima koji su bez svojstava
potrebnih za javne funkcije, ali su se – bez obzira na manjkav
moral, znanje, talent, ideje – popeli visoko. Težio je jedino za
duhovnim vrijednostima. Bijela vrana”, ustvrdio Vukšić.