Najčešći izborni apstinenti su mladi glasači u dobi od 18, 19, 20 i 21 godinu
Hrvatska je svrstana među četiri europske zemlje s najnižim
stopama izlaznosti na izbore, pokazuje studija Zaklade Fridrich
Ebert na čijem je predstavljanju u utorak u Zagrebu za bolji
odaziv predložena i mogućnost snižavanju dobnog praga za biračko
pravo na 16 godina.
Na posljednjim parlamentarnim izborima 2020. godine izlaznost je
bila 46,4 posto. Samo Rumunjska (31,9 posto), Bugarska (40,6
posto) i Albanija (46,3 posto) imaju niži odaziv od Hrvatske,
ističe se u studiji “Tko (ne) glasa u Hrvatskoj?” koju su u
Novinarskom domu predstavili autori Michael Jennewein i Bartul
Vuksan-Ćuse.
Autori ističu tri skupine kod kojih je izborna apstinencija
izraziti naglašena, a riječ je o mladima, manje obrazovanima i
radničkoj klasi.
Jennewein je ustvrdio da se odaziv glasača na izbore smanjuje u
svim zapadnim demokracijama, no ipak je i dalje najveći odaziv u
Skandinaviji, a najmanji u jugoistočnoj Europi.
Drugi autor Bartul Vuksan-Ćuse javio se videovezom sa Sveučilišta
Autonoma u Barceloni. Kao najčešće izborne apstinente izdvojio je
mlade glasače, u dobi od 18, 19, 20 i 21 godinu, navodeći da je
riječ o životnom ciklusu u kojemu mladi smatraju da njihovi
interesi nisu dovoljno zastupljeni u politici.
Studija pokazuje i da raste vjerojatnost za odaziv s većim
stupnjem obrazovanja kao i da na izbore slabo izlazi radnička
klasa (građevinski radnici, vozači autobusa ili prodavači u
trgovinama).
Rezultate je komentirao Berto Šalaj s Fakulteta političkih
znanosti, naglasivši da u Hrvatskoj od 2000. godine konstantno
pada odaziv građana na parlamentarne izbore.
Krivca vidi u nedovoljnoj zastupljenosti demokratske kulture u
obrazovnom sustavu, a kao jedno od mogućih rješenja naveo
je spuštanje dobne granice za biračko pravo na 16 godina,
po uzoru na Austriju i neke njemačke pokrajine.
Govoreći o izbornom potencijalu apstinenata, u studiji se
sugerira da stratezi etabliranih stranaka u svoje kalkulacije
uglavnom ne uključuju zalaženje u neglasački tabor jer je teško
osmisliti kampanju za izborne apstinente.
Takve kampanje zahtijevaju kandidate s jedinstvenim prihvatljivim
profilom, ali i takva kampanja, kako se ističe, ima
potencijal osvojiti glasove.
Kao primjer navedeni su i izbori u Velikoj Britaniji 2017. kada
su laburisti dobili dodatnu podršku birača od 9,6 posto
usmjerivši svoju kampanju na birače s tradicionalno niskim
odazivom.