Nakon svetkovine svetog Josipa zaručnika BD Marije koja je na posebno svečan način u Nacionalnom svetištu svetog Josipa proslavljena u protekla četiri dana pobožnost svetom Josipu srijedom ide dalje.
U srijedu 20. ožujka 2024. nakon slijedilo je svečano misno
slavlje koje je predvodio dr. Vlado Mikšić,
voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, dok su
hodočasnike predvodili vjernici Jaskanskog dekanata među kojima
je bilo i 50-ak pješaka. Koncelebrirali su preč. Miroslav
Lesićar, jaskanski dekan i župnik u Draganiću, vlč.
Ivan Vučak, župnik u Krašiću, vlč. Filip
Marić, župnik u Jastrebarskom, vlč. Josip
Gonan, župnik Svete Jane, vlč. Stjepan
Halužan župnik Plešivice, vlč. Luka
Tufeković, župni vikar u Jastrebarskom, mons.
Ferdinand Vražić, karlovački svećenik u miru i
mons. Antun Sente, ml. rektor Josipova svetišta.
Pjevanje su animirali članovi župnog zbora iz Krašića “Josip
Vraneković” pod vodstvom s. Valerije Sakač,
SMI.
U prigodnoj je homiliji dr. Mikšić između ostalog posjetio na
zagrebačkog biskupa pavlina iz XVII stoljeća Martina Borkovića
koji je zaslužan da je sveti Josip proglašen protektorom
hrvatskoga kraljevstva odnosno hrvatskoga naroda. On je u onim
teškim trenucima kada je još Turska opasnost bila i te kako
prisutna, a isto tako to je i vrijeme magnatske urote kada su
htjeli oduzeti Hrvatskoj njezinu samostalnost i njezin sabor,
preuzeo političku ulogu kao banski namjesnik, ali vidio je jednu
veliku stvar da ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče
graditelji, ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi. I bio
je svjestan da se bez Božje pomoći u toj teškoj situaciji ne može
opstati. Stoga ne čudi što je predložio Hrvatskome saboru, te
davne 1687. koja donosi plodove i dan danas da se svetoga Josipa
izabere za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. I evo ga njegov
prijedlog i te kako je donio plodove i još uvijek plodove
donosi.
Taj čovjek iz Domagovića, jednostavan seljački sin uspio je doći
do banske časti i revno je služio Bogu, a isto tako i svome
vjernom hrvatskom narodu. Isto tako iz ovog jaskanskog kraja je i
naš blaženi Alojzije. On je napisao prekrasne meditacije i
propovijedi upravo u sužanjstvu na osnovu litanija svetoga
Josipa. On je na zagrebačkoj Trešnjevki želio izgraditi
nacionalno svetište. Osnovao je 1937. godine župu svetog
Josipa.
– Ono što je blaženi Alojzije Stepinac sanjao to je monsinjor
Marijan Radanović i ostvario, ovdje u Karlovcu. Ovdje gdje mi
stojimo tu je bila najobičnija močvara. Komunističke vlasti dale
su mu to zemljište za izgradnju crkve uvjereni da tamo nitko
normalan neće izgraditi crkvu. Ali zaboravili su jednu stvar, što
je čovjeku nemoguće Bogu je moguće, a ljudima koji druguju s
Bogom kao što je to činio monsinjor Radanović uvijek iznova
dolaze nadahnuća i on je uspio izgraditi ovo svetište. I
zanimljivo je ne samo da je izgradio crkvu svetoga Josipa nego je
predložio, a biskupi prihvatili da se ova crkva pretvori u
Nacionalno svetište svetoga Josipa – govorio je dr.
Mikšić inastavio:
– Svi mi ovdje, na osobit način ovih dana svjedoci smo da se
Josipovska Hrvatska i te kako budi i da u tom svetom Josipu
čovjeku koji je živio pred dvije tisuće godina prije nas, ali
uvijek iznova možemo naći nadahnuća. Sjetio bih se ovdje
kardinala Franje Kuharića koji je redovito na Josipovo bio ovdje
u ovom svetištu i pozivao oduševljeno, smireno, ali duboko na
pobožnost prema svetom Josipu – propovijedaom je u svojoj
homiliji dr. Mikšić.
Na kraju misnog slavlja mons. Antun Sente, ml.
je kazao kako je ovo svjedočanstvo upravo zahvala dobrom Bogu
koji je zagovorom svetog Josipa svima nama darovao ovako lijepu
proslavu svetkovine svetog Josipa zaručnika BD Marije i da nakon
tog slavlja ne prestajemo već i dalje častimo svetog Josipa
hodočasnicima ispunjenog svetišta.