22. ožujka u 6.24 sati Zagreb je pogodio potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Epicentar je bio sedam kilometara sjeverno od središta grada, u Markuševcu
Na današnji dan prije četiri godine, bilo je to buđenje koje
Zagrepčani nikada neće zaboraviti. Neki su to nazvali trešnjavom,
neki tutnjavom, neki su rekli da su imali osjećaj da je
eksplodiarala bomba….. Svatko je imao drugačiji glagol.
Ali, jedno je bilo sigurno – 22. ožujka u 6.24 sati Zagreb je
pogodio potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Epicentar je bio
sedam kilometara sjeverno od središta grada, u Markuševcu.
Samo 35 minuta kasnije, uslijedio je još jedan, jačine 5,0, a u
nešto više od 24 sata nakon prvog, zabilježeno je 57 dodatnih
potresa.
Bilo je vrijeme pandemije… Prisiljeni na lock down i odjednom
dogodilo se “kuršlus”. Zagrepčani su morali izaći iz domova, a ne
smije se van. Počeo je i padati snijeg. Odjednom su na ulicama
grada stajali ljudi u pidžamama, na distanci, zbunjeni,
prestrašeni, izgubljeni. Rodilje su stajale ispred bolnice u
Petrovoj.
U potresu je život izgubila 15-godišnjakinja, a ozlijeđeno je 27
ljudi. Oštećeno je 25 000 objekata uključujući obiteljske kuće,
zgrade, škole, crkve, bolnice, muzeje, zgrade sudova, Vlade i
Sabora i toranj katedrale. Šteta je procijenjena na čak 86,4
milijarde kuna.
Narednih dana, tjedana, mjeseci, potres je bio glavna tema svih
razgovora. Danas, mnogi ni ne žele misliti o toj temi, da ne bi
“prizvali” novi, a Krešimiru Kuku potresi su posao i
strast. Pitali smo poznatog seizmologa što misli, kakvo je danas
stanje u Zagrebu:
“Osim loših posljedica, zagrebački potresi potaknuli su obnovu i
do sada se već mogu primijetiti učinci na društvo. Vidimo i škole
u centru grada koje su konačno sigurne, koje su se trebale
obnoviti i prije potresa. To je jedino pozitivno što je donio taj
potres. Pozitivne pomake koji su se trebali napraviti i prije
potresa”, rekao je i dodao: “Bolje ikad nego nikad.”
U Zagrebu je do kraja 2021. godine zabilježeno 3500 naknadnih
podrhtavanja, od kojih je 3200 bilo u 2020. godini. Nakon toga,
uslijedilo je mirnije razdoblje. U posljednjih nekoliko tjedana,
seizmička aktivnost opet se osjeća.
“Taj potres značajan je po tome jer se nakon njega u bivšoj
Jugoslaviji promijenilo zakonodavstvo u smislu protupotresne
gradnje. Javno i zvanično promijenili su se propisi koji su
usmjeravali da gradnja bude protupotresna”, podsjetio je
seizmolog Kuk.
Od jačih potresa treba još spomenuti onaj u makarskom primorju
1962. godine i kod Imotskog 1942. godine.
Kuk kaže da je najsigurnije živjeti u Istri i dijelovima
Slavonije. Iako, ako Italiju protrese, osjetit će se u Istri.
Zadnji puta kad je bio potres u Furlaniji, osjetio se do Zagreba,
ali nije bilo materijalne ni ljudske štete.