Klek je odabran za početak obilježavanja jubileja jer je u Ogulinu nastala ideja da se organizira prvo planinarsko društvo u Hrvatskoj.
“Uspon je dobar, vrlo strm i kratak. Bilo je dosta onih koji su
stariji od mene, djece, ima onih koji su hodači. Bilo je 1.200
ljudi. To je prekrasno. Može se doći samo pješice, pa Plenković i
krava ne idu gore”, rekao je u subotu u Bjelskom kod Ogulina
nakon silaska s Kleka u sklopu obilježavanja 150 godina
organiziranog planinarstva u Hrvatskoj predsjednik Republike
Zoran Milanović.
Oko 1.200 ljudi je sudjelovalo u usponu kojega je organizirao
Hrvatski planinarski savez, a Hrvatska gorska služba spašavanja
je izvela na Podkleku pokaznu vježbu.
Klek je odabran za početak obilježavanja jubileja jer je u
Ogulinu nastala ideja da se organizira prvo planinarsko društvo u
Hrvatskoj, o čemu je govorio predsjednik HPS-a Darko Berljak.
“Nije samo u vašim srcima, nego je zapisan u hrvatskoj povijesti.
Još su krajem 17. stoljeća ovdje dolazili znanstvenici. Prvi među
njima je bio jedan erudit iz Slovenije koji je u svom velikom
djelu opisao ‘impozantnu hrid’ koja se tu nalazi i dao joj ime.
Nakon toga su dolazili i drugi znanstvenici. Jedan francuskog
porijekla je prikazao mnogo bilja koje je pronašao na Kleku.
Saski kralj Friedrich August II. se 1838. čak dvaput penjao na
Klek. U njegovom društvu je bio Josip Jelačić, kasnije hrvatski
ban. Naš poznati botaničar Josip Šloser je bio jako povezan s
Klekom. Kad je na bečkom dvoru dobio titulu viteza dobio je naziv
Klekovski. Najvažnije za nas dogodilo se 14. travnja 1874.
godine. Klek je očarao profesora matematike iz Graza Johannesa
Frischaufa. Došao je s preporukom i u Ogulinu potražio državnog
službenika Budu Budisavljevića u čijem je društvu tada bio sin
tadašnjeg bana Ivana Mažuranića Vladimir. Trebali su mu naći
vodiča za Klek. Tih dana je s njima razgovarao i naveo da su se
počeli osnivati planinarski klubovi u Europi te predložio da i
Hrvati osnuju svoj. Njega je toliko oduševio taj izlet da je po
povratku u Graz poslao pravilnik njihovog planinarskog društva i
pismo. Đuro je te dokumente i pismo odnio u Zagreb Đuri Pilaru i
u jesen te godine su 12 uglednika osnovala Hrvatsko planinarsko
društvo. Ostalo je povijest”, naveo je Berljak.
Nastavio je da je “u ovih 150 godina, protegnutih kroz tri
stoljeća, šest država i tri društveno-politička uređenja” HPS
izrastao u velik nacionalni savez s više od 340 udruga i više od
40.000 članova. “Postigli smo vrijedne rezultate, a posebno smo
ponosni na to što smo kao volonteri korisni široj društvenoj
zajednici. Odajemo poštovanje ideji koja je tu niknula i postali
izravan povod osnivanju našeg društva. Zato je Klek na našoj
zastavi i zato je na našem grbu. Na ovom smo mjestu obilježili i
našu stotu godišnjicu postojanja te pokraj ulaza postavili
ploču”, napomenuo je Berljak.
Predsjednik Planinarskog saveza Slovenije Jože Rovar je naveo da
se hrvatski i slovenski planinari posredstvom svojih saveza
nalaze jednom godišnje da bi uskladili djelovanja i razmijenili
iskustva. “Još je važnije da se nalazimo na gorama, na Kleku,
Velebitu ili u slovenskim Alpama, da su između nas tople veze
koje često prelaze u trajna prijateljstva. Svi slijedimo
bijelo-crveni znak koji nas više od stotinu godina sigurno vodi
po planinama”, rekao je Berljak.
Ogulinski gradonačelnik Dalibor Domitrović je napomenuo da se kao
trinaestogodišnjak prvi puta uspeo na Klek i da od tada broji
nekoliko stotina uspona.
“Dobio sam 2017. godine priliku da upravljam Ogulinom i i dalje
razmišljam je li Ogulin grad podno Kleka ili je Klek planina
iznad Ogulina. Mislim da je ipak ovo prvo jer je Klek planina s
kojim Ogulin i Ogulinci žive u svim porama našeg društva. Sunce
nam zalazi iza Kleka. Da nema Kleka, ne bismo znali gdje bi nam
Sunce zašlo. U Ogulinu je 18. travnja 1874. godine rođena Ivana
Brlić-Mažuranić. U svojim je bajkama mnogo puta opisala Klek, a
iz njezine mašte je proizašla i klečka vještica, simbol Ogulina i
nalazi se na grbu 143. brigade”, rekao je Domitrović i dodao:
“Prije par mjeseci su nam čak htjeli oduzeti planinarski dom, ali
smo uspjeli to riješiti i on je sad u vlasništvu Grada Ogulina i
ostavljamo ga narednim generacijama da njime upravljaju i da ga
čuvaju. Ogulinski entuzijasti su ga gradili od 1954. do 1958., a
1998. je malo proširen”.