Prvotne nalaze prošlogodišnjih istraživanja su u petak u Gradskoj knjižnici "Ivan Goran Kovačić" u Karlovcu u organizaciji Muzeja grada Karlovca predstavile arheologinje Maris Mesarić i Jana Frdelja
U petak su u u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” iz Karlovca u organizaciji Muzeja grada Karlovca povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja arheologinje Maris Mesarić iz tvrtke Arheo plan te Jana Frdelja iz tvrtke Geoarheo iznijele prve nalaze prošlogodišnjih arheoloških istraživanja crkve Presvetog Trojstva na Trgu bana Josipa Jelačića financiranih iz Fonda solidarnosti Europske unije u sklopu obnove crkve i franjevačkog samostana od potresa.
Crkva Presvetog Trojstva je jednobrodna s tri bočne kapele, pravokutnim svetištem i zvonikom. Nastala je kad i tvrđava. Po arhivskoj dokumentaciji, je prošla kroz nekoliko faza izgradnje i preinaka. J. Frdelja je navela da je prva trajala od 1580. do 1590. godine.
– U 17. stoljeću u Karlovac dolazi franjevački red i preuzima upravu nad crkvom. Nakon toga su osnovali svoj samostan. Do velikog požara dolazi 1692. Tada su nastradali i crkva i samostan te je nakon toga crkva doživjela brojne arhitektonske promjene – proširena je, produžena te su dodane kapele. U 19. stoljeću dobiva današnji izgled – napomenula je J. Frdelja.
M. Mesarić je rekla da je prvotno vjerojatno bila drvena s tornjem, a nakon požara je započela barokna obnova.
– Prije istraživanja smo očekivali pronaći kriptu jer arhivski podaci kažu da je napravljena u 18. stoljeću ispod zvonika, no nismo je pronašli, a nije je niti bilo – očito su se iz nekog razloga predomislili. Pronašli smo izvorni pod zvonika, 45 centimetara ispod postojećeg betonskog polja. Rađen je od opeke. U jednom trenutku je negiran i na njega su izravno postavljene drvene daske. Pronašli smo u ležajevima za podne drvene grede veliku količinu čavala. Sve je to izgoreno u požaru. U sjevernom zidu zvonika, mada je bio ožbukan, jednim dijelom smo uočili tragove vrata. Ona spajaju zvonik i crkvu, a u jednom trenutku se zapunjavaju, žbuka se zid i danas više crkva nema komunikaciju sa zvonikom – navela je M. Mesarić.
Mada arhiva spominje da je donji dio zvonika korišten u vojne svrhe kao spremište baruta, nisu pronađeni tragovi drva kojim bi se osiguralo suho okruženje za to.
– Inače, taj pod nije mogao ostati na mjestu, pa da se predstavi javnosti jer je trebalo učvrstiti temelje. Nakon dokumentiranja smo ga stoga bili primorani razgraditi i nastaviti istraživanja do potrebne dubine. U zemljanim slojevima ispod nismo pronašli druge strukture, ranije zidove, nego samo slojeve zatrpavanja i ti su slojevi bili prepuni pokretnog arheološkog materijala, sitnih predmeta, primjerice ulomci keramičkih posuda na kojima se razaznaju različite tehnike ukrašavanja. Pronašli smo ulomke glaziranih posuda, koje su zastupljene u puno manjem broju od neglaziranih, što je i logično s obzirom na to da je Zvijezda bila vojna utvrda i nije bilo mnogo luksuznih predmeta – dodala je M. Mesarić.
Drugu skupinu nalaza čine male nožice “koje su bile prisutne na nalazištu u zaista velikom broju”.
– To su dijelovi posuda na tri noge i postoje različite varijante – od tava do zdjela. Te posude često imaju na dnu tragove gorenja, pa se pretpostavlja je hrana pripravljana u njima izravno iznad vatre. Ulomci keramičkih pečnjaka su tipičan primjer nalaza. Riječ je o dekorativnim i konstruktivnim dijelovima kaljevih peći koje su se na našim prostorima koristili od 15. stoljeća. Znaju biti jako lijepo dekorirani, odnosno glazirani i neglazirani. Pronađeni su i razni ulomci staklenih posuda i drugi svakodnevni predmeti, primjerice vilice, noževi, potkove vojničkih čizama te drugi materijal tipičan za kontinentalnu Hrvatsku, odnosno Srednji i Novi vijek u njoj – rekla je M. Mesarić.
Istaknula je da je obrada materijala vrlo kompleksna i da oduzima puno vremena.
– Bitno je odvojiti nalaze iz svakog sloja jer nam jedino njihov kontekst može pomoći u tumačenju. Svi bolje sačuvani predmeti idu na restauratorsko-konzervatorske radove prije nego što budu predani muzeju – dodala je M. Mesarić.
J. Frdelja je navela da su u brodu crkve i predvorju “imali priliku otkriti brojne zanimljive detalje o arhitekturi i funkciji crkve kao mjesta štovanja i ukopa, kao i o brojnim običajima, čak i socijalnoj dinamici života Karlovčana kroz tri stoljeća”.
– Pronašli smo brojne strukture kao što su kripte, zidane grobnice i zidove starijih faza crkve. Malo nas je iznenadilo što smo najmanje pronašli tragove starijih faza jer smo očekivali da ćemo ih naći više s obzirom na pisane izvore i stare tlocrte. Pronašli smo grobove i slojeve u vidu popločenja starijih faza crkve, pronašli smo i sloj gorenja, što se može povezati s velikim požarom, te slojeve tri nasipa kojima se podizao teren postepeno tijekom stoljeća – rekla je J. Frdelja.
Nastavila je da je 1726. godine započela izgradnja dviju kripti unutar svetišta crkve, a u 18. i 19. stoljeću je crkva produžena.
– Dvije kripte koje smo otkrili su vjerojatno originalno bile u prostoru svetišta, a mi smo ih pronašli u prostoru broda. Te dvije kripte nismo istražili do kraja jer nam to nije dozvoljavala razina podzemne vode koja je počela nadirati. U kripti smo pronašli slojeve kojima je bila zaklonjena, a to je bilo oko 1820. godine vjerojatno kada je zadnji put zabranjen ukop unutar crkava – groblja su se iz higijenskih razloga počela premještati van naselja. Postojeće kripte su isušene, nasute vapnom i zemljom te zazidane. Zbog svih tih slojeva i vode koja je prodrijela unutar kripti nismo pronašli puno posmrtnih ostataka, ali jesmo popis umrlih. Župa ima dobro sačuvane knjige umrlih, pa bismo trebali znati tko je točno pokopan tamo i koliko ljudi, a u praksi to nije bio slučaj – kazala je J. Frdelja.
Navela je i da je pronađena opekama zidana grobnica s ljudskim ostacima jedne osobe, a ti su ostaci zbog podzemnih voda u lošem stanju.
– Unutar te zidane kripte pokojnik je bio položen u lijes i to je sve što smo uspjeli otkriti o tome, no u svakom slučaju ta je grobnica jedina takva koju smo otkrili, što nam govori o tome da je taj pokojnik bio dosta imućan jer se ukop u crkvama plaćao i što je grobnica bila bliže svetištu, to su ukopi bili prestižniji. Možemo zaključiti da je većina ukopanih u crkvi bila imućnija – napomenula je J. Frdelja.
Sveukupno je pronađeno 80 grobova “u tri horizonta”.
– To znači da su postojala tri horizonta ukopavanja, a moguće i četiri, no u njemu smo naišli samo na razbacane posmrtne ostatke, što znači da su ti slojevi bili devastirani radovima. Između horizonata su nasipi. U brodu je pronađen najstariji sloj ukopavanja, a u predvorju tri. Sedam ljudskih ostataka je poslano na analizu ne bi li se pokušalo otkriti koliko je vremena prošlo od smrti. Devet grobova smo poslali na antropološku analizu kako bi nam ona mogla reći nešto više o pokojnicima, o njihovoj dobi, spolu te njihovom fizičkom stanju, što se može vrlo često otkriti na kosturima. Imamo podjednak broj ukopavanja žena i muškaraca, a manji broj ukopavanja djece. Mogli smo primijetiti da je većina pokojnika bila stara između 16 i 50 godina i da ih život baš nije pretjerano mazio, mada su bili imućni jer je na gotovo svakome od njih nekakva deformacija kostiju, pogotovo na ženama, česte su upale srednjeg uha, što se manifestira na lubanji, imamo koštane promjene koje ukazuju na težak fizički rad – iznijela je J. Frdelja.
Istaknula je grob 59 kao jedini dvojni.
– U njemu smo pronašli kosture muškarca i žene, a njihovi ljesovi su bili položeni jedan na drugog, bez slojeva nasipa između. Tumačimo da je to jedan grob s dvojnim ukopom i vjerojatno su tu ukopani supružnici ili brat i sestra. Žena je prva umrla jer je bila u donjem lijesu – rekla je J. Frdelja.
U jednom od starijih grobova su ustanovili da je pokojnik doživio traumu lubanje na desnoj strani čela koja je počela zacijeljivati, pa vrlo vjerojatno nije preminuo od toga.
– Ljudima su najzanimljiviji pokretni nalazi – često pitaju jesmo li našli zlato. Jesmo, kao i puno osobnih predmeta pokojnika koji su bili relativno dobro očuvani, možda zbog same vlage. Naišli smo na dijelove keramike, dosta nabožnih predmeta kao što su krunice, raspela i medaljice. U jednom lijesu smo pronašli drveno raspelo s metalnim prikazom Isusa. Taj lijes je jedini bio od mekanijeg materijala, a ostali su bili od hrastovine. Unutar tog lijesa smo pronašli ostatke piljevine koja je korištena kao punjenje za jastuk. U drugom grobovima nismo naišli na tako nešto – kazala je J. Frdelja.
Pronađeno je puno nakita, posebice raznog prstenja.
Naišli smo i na dosta sačuvanih dijelova obuće te relativno mali broj odjeće – gumbe, niti, kopčice… Naišli smo na staklo i na par nalaza kovanog novca, čak i rimski iz trećeg stoljeća prije Krista, no on je bez konteksta i mogao je dospjeti od bilo kuda jer su zemlju tamo dovozili odasvuda – rekla je J. Frdelja.
Konačni izvještaj će se predati kada se završe “radiokarbonske analize ljudskih ostataka”.
Na ovom linku možete pogledati fotogaleriju.