Tko nam to i što nam to kvari omladinu? Na ovo pitanje pokušava se retorički odgovoriti bez većeg uspjeha već stoljećima. Generacijski jaz starijih koji se sjećaju vremena kad su mladi navodno bili pristojni i marljivi, i mlađih koji uporno traže nove prostore slobode i raskidaju s tradicijama je vječit. A svijet ide dalje, mijenja se ciklički, na bolje i na lošije s tim da za ovo potonje nikad nisu krivi mladi već sijede glave koje ih vode.
Iz uvodnog uredničkog komentara iz vremena kad se za pretešku riječ išlo u zatvor, može se zaključiti da je i tadašnji establišment bio opterećen “stranputicama” dijela mladih, svjestan činjenice privlačnosti onog što se nazivalo dekadencijom Zapada i prestrašen njegova utjecaja. Dakako, po narodnoj “ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe”, briga za mlade je bila samo fasada brige za stabilnost socijalističkog sustava kao što decidirano i stoji u posljednjoj rečenici teksta.
U paraleli sa sadašnjošću, paradoksa ne nedostaje. Kad bi se ključni ideološki pojmovi u tekstu zamijenili vjerskim, ovaj bi socijalistički dušebrižnički vapaj neodoljivo podsjećao na današnje biskupske poslanice o stranputicama društva.
Bode u oči i to da se u sustavu gdje se zbog mišljenja moglo pred sud, našlo načina dijeliti packe sustavu pa makar između redaka optužiti politiku za kvarenje omladine i otvaranje vrata potrošačkom društvu (izgleda da je sve počelo puno prije Kauflanda!). Danas kad se smije reći sve, u financijski posrnulim medijima financiranim iz gradskog proračuna može se čuti i pročitati sve…, osim kritičkog mišljenja.
“Utjecaji” , Karlovački tjednik, 13. lipnja 1974.
Kad se govori o ponašanju jednog dijela današnje mladeži, najčešće se optužuju njihovi roditelji i škole, jer kako se kaže, oni ne posvećuju dovoljno pažnje svojim sinovima i kćerima, svojim učenicima, pa taj mladi svijet sve češće kreće stranputicom. Međutim, vrlo malo je kritike i optužbi izrečeno na račun drugih, na račun društva u cjelini. O tome, nedavno vrlo slikovito reče mladi odbornik karlovačkog Društveno-političkog vijeća. On, u ime mladih optuži društvene institucije koje na različite načine utječu i djeluju na naša mlada pokoljenja, pa oni u svoj život i ponašanje unose manire suprotne našim moralnim i idejnim principima. Na te konstatacije, mladom odborniku nitko nije proturječio. A i zašto i bi, kad je to tako. Ne treba mnogo lutati i tražiti te negativne utjecaje. Treba samo pogledati u ploču s najavama filmova. Karlovački kinematografi već mjesecima nude najcrnje filmove, filmove čiji sadržaji su puni savršenih zločina, nasilja, prevara, silovanja, narkomana i kojekakvih protuva, čijim se “junačkim podvizima” divi naša omladina. Oni nažalost nisu ni navikli na nešto bolje, jer ih godinama “snabdijevamo” takvom robom. Zanimljivo je da se vrlo često kod nas pojave neukusne naljepnice s još neukusnijim i nakaradnim parolama, koje naši mladići prišivaju na svoje odore. Obično se kasnije ne može saznati otkuda su i tko je njihov distributer, a još je rjeđi slučaj da društvena kontrola reagira na takve pojave. Našem gradu ima i drugih negativnih utjecaja, ali se na njih u pravilu ne reagira. Ulaze na sva vrata ponekad i oči bodu, ali se valjda u interesu potrošačkog društva ne tjeraju iz naših domova, iz izloga, s programa… Lijepa li sadržaja za jednu trajniju akciju samih mladih ljudi, akciju koju će afirmirati neke pomalo zaboravljene vrijednosti, pa ako baš hoćete i socijalističke vrijednosti.
Pripremio Tihomir Ivka