Hrvatska je u najbrojnijoj skupini europskih zemalja koje, kad se gleda petodnevni radni tjedan, imaju zakonski minimum od 20 dana, među njima su i sve u našem okruženju
Kolone auta koji su posljednjih dana odlazile
iz Zagreba na more ostavile su metropolu u rijetkom
izdanju. Na inače najprometnijim ulicama možete stati nasred
kolnika. Stigli su dani pustoši. Dan domovinske zahvalnosti
poslijepodne, vrijeme kada Zagreb izgleda možda praznije nego u
bilo kojem drugom trenutku u godini. Na ulicama su samo turisti,
Zagrepčana gotovo da i nema. Među njima su oni koji godišnji
mogu samo zamišljati na radnom mjestu. Mahir, prodavač kukuruza,
kaže da mu je “ovo kupanje, onak’ u znoju, a onda tuširanje
navečer doma, i to je to!”.
A tu su i penzioneri koji uživaju u praznom gradu.
“Jedino mi je nekako žalosno kad vidim ove naše rijetke turiste
koji si misle ‘pa kakav je to Zagreb, nema čovjeka!’, malo mi
onda dođe tjeskoba da će vidjeti kako smo prazni, kako nas nema”,
kaže nam Vesna Bach.
I nije da nema samo ljudi. “Dragi klijenti, od 5. do 10.8. smo na
kolektivnom godišnjem odmoru te butik neće raditi u navedenom
periodu”, takve natpisi možete vidjeti ovih dana na mnogim
radnjama, savršeno su uobičajeni, s tim da najčešće odmor ne
traje do 10.8. nego do 15.8., odnosno do Velike Gospe. I
upravo je ovo period kada se najviše koriste kolektivni godišnji
odmori, od butika do Banskih Dvora, u špici sezone možda su vam
najbolje šansi da se maksimalno isključite od posla.
“Namjera godišnjeg odmora jest da ljudi nisu povezani s radnim
mjestom i da se mogu odmarati bez brige ima li neka zamjena u
službi, tko će obavljat posla kad nas nema. Tako da bi bilo
idealno da isključimo mobitel ili internet i provodimo vrijeme s
obitelji, prijateljima ili onim aktivnostima koje nas zanimaju”,
kaže Božidar Nikša Tarabić, voditelj Ureda za psihološku
pomoć i zaštitu mentalnog zdravlja Sveuličišta u Zagrebu.
Idealna bi bila i tri tjedna u komadu jer istraživanja pokazuju
da većina počne osjećati da su na godišnjem odmoru tek nakon
tjedan dana. A koliko nam je takvih dana uopće na raspolaganju?
Hrvatska je u najbrojnijoj skupini europskih zemalja koje, kad se
gleda petodnevni radni tjedan, imaju zakonski minimum od 20 dana,
među njima su i sve u našem okruženju. U Španjolskoj i Portugalu
imaju minimalno 22, dok u Austriji, Francuskoj i cijeloj
Skandinaviji radnici imaju pet tjedana odnosno 25 dana, u
Poljskoj svi koji rade preko 10 godina imaju 26 dana, a u
Estoniji najviše – čak 28. S druge strane, najmanje godišnjeg
imaju Turci – samo 14. A mi smo baš u Zagrebu naišli na Hrvaticu
iz Beča koja kaže da ni pet ekstra dana u odnosu na nas nije
dovoljno.
“Moramo nekako raspodijeliti, ne može nažalost svatko ići
na godišnji odmor tri tjedna, to se više ne može. Što ste
stariji, teže vam je odmoriti se, ti vidiš kako treba više za
napuniti baterije, ali isto tako je lijepo nekad u dva-tri dana
nešto napraviti”, rekla nam je Bečanka Roza Matić.
S druge strane, nisu rijetki oni kojima se dogodi da se baš prije
odlaska na godišnji – razbole, jer od silnog pritiska zaborave
popustiti dnevni ritam.
“Tako da se tijelo kad napravi tu veliku promjenu ne stresira
dodatno od toga šoka, što sad odjedanput, druga klima, drugi
ritam dana i velika, možda i prevelika očekivanja”, podsjeća
psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić. I dok sva
istraživanja pokazuju da kvalitetan godišnji popravlja kvalitetu
života, odnosno da umanjuje simptome stresa ili burnouta, nije
nevažno ni kad ćete se s godišnjeg vratiti.
“Neka lagana tranzicija povratka na posao bi bila idealna, bilo
da je to dolazak dan ranije doma s godišnjeg odmora da se
stignete raspremiti, odmoriti, pripremiti za ono što vas sutra
čeka na poslu, kao možda i uvažavanje od strane poslodavca da se
prvih dan ili dva možda trebate uhodati u posao”,
zaključuje Božidar Nikša Tarabić. Tako onima koji su
sutra opet na poslu želimo uvažavanje šefa, a onima koji su na
godišnjem – da odmor bude maksimalan.