Koliko god im kriteriji bili misteriozni - zadovoljilo ih je već 10 hrvatskih restorana
Bila je to senzacija prije 5 godina kad je Michelinovu zvjezdicu prvi put osim finih restorana dobio jedan običan štand s hranom u Singapuru. Rezanci s piletinom za 12 kuna postali su tako najjeftinije Michelin jelo na svijetu.
Ali, prestižni vodič ponovno je izašao prošli tjedan – i štand su izbacili – vjerojatno zato jer je čovjek otvorio puno franšiza, proširio meni i upropastio cijelu stvar. Naravno da nisu ništa objasnili, jer Michelin je u vezi svega tajnovit. Ali koliko god im kriteriji bili misteriozni – zadovoljilo ih je već 10 hrvatskih restorana. Uz dosadašnjih 7, zvjezdicu je dobilo njih još 3. Samo je jedan u Zagrebu, ostali su na moru.
Jakobove kapice u koraljnom umaku i pjenici, emulzija morskog ježa na oblutku kamena, školjke s mussom čičoke i čvarcima. Jela neobičnih kombinacija i čudnovatih nazivati možete probati samo u deset hrvatskih restorana i to onih koji su okrunjeni michellinovom zvjezdicom.
Jedini zagrebački restoran koji je dobio ovu prestižnu kulinarsku zvjezdicu – spaja tradicionalno i moderno.
“Pjenica sa govedinom, kombinacija ribe s limetom i crnim paprom, prepelice s tartufima i lavandom. To su tako nekakve kombinacije koje su ljudima malo drugačije ali itekako ih pozitivno iznenađuju”, kaže chef kuhinje Bruno Vokal.
Dok su gosti zadovoljni – zadovoljni su i šefovi kuhinje
A mi smo se itekako iznenadili kada smo vidjeli ovu međimursku gibanicu. Kuglice, pjenice, jestivo cvijeće – svega ima samo ne tradicionalne gibanice. Osim deserta, mesa i povrća – na tanjuru se nađu i okusi Jadrani.
Imamo hlapa, domaću tunu, inćune.
“Koje je vaše najdraže jelo? Pa štrukle. Svako jelo, svaka stvar koju ovdje kreiramo, mora prenijeti neku poruku od nas koji smo to kreirali”, kaže Vokal.
Vrhunska jela treba kreirati svaki dan jer inspektori bez najave dolaze kušati hranu – a onda je ocjenjuju sa jednom, dvije ili tri zvjezdice. Samo 85 ih je dobilo najbolju ocjenu – a nijedan nije u Hrvatskoj. Do samog vrha teško je doći, ocjenjuje se baš sve.
“Za Michellinovu zvjezdicu treba biti zaokružena cijela priča. I šef i restoran i pozicija, osoblje, pogled, sve do najmanjeg detalja: čaša, stolnjak, stolice – ma sve”, govori nam chef kuhinje Dragan Jovanović.
Jednom kada je dobijete – morate ispuniti velika očekivanja gostiju. Toliko velika da su neki, poput ovog španjolskog kuhara, tražili oduzimanje zvjezdice.
“Jako je lijepo dobiti Michellinovu zvjezdicu, sve je to okej. Međutim najbitnije je da kuhar od početka do kraja ostane svoj, cijeni sebe, vjeruje u svoja jela jer tako uzdiže restoran, sebe i goste”, jasno će Jovanović.
A sve dok su gosti zadovoljni – zadovoljni su i šefovi kuhinje.