Jedanaest jela u dnevnoj gablec ponudi. Odvažno za ugostitelja, zanimljivo za gosta, treba probati sve redom.
Karlovačka restoranska ponuda posljednjih je godina dosegnula jedan nivo i gotovo da nema pomaka nabolje. Pet, šest restorana koji imaju “a la carte” ponudu i sami su se uljuljkali u svoje bivanje pa niti ponudu unaprjeđuju niti je mijenjaju, nego jedino ono što se mijenja su cijene koje su sve više i više. Pritom, da se razumijemo, ne mislimo na prigodnu ponudu u tjednu gljiva, uz Dane piva, šarana u rašljama i slično.
Da bi valjda opstali u svijetu prosječnosti kakva vlada u Karlovcu, ali i drugim gradovima na širem karlovačkom području, većina restorana nije se mogla odreći ponude gableca. Radnički obrok – gablec servira se od 9 do 13 sati, a na njega se ide u pauzi na poslu ili ako već nema neka bolja ideja za ručak.
Dok šminkerski zagrebački bistroi sve više propagiraju fensi “brunch”, gablec je to što čovjeka drži živim i budnim tijekom radnog dana. Trebao bi, naime, biti jeftiniji i prosječnih normativa u odnosu na narudžbu iz menija, uvijek pristupačan i na stolu dostupan u roku od par minuta jer pravi hrvatski radnik nema vremena za trošenje kratkog i dragocjenog vremena svoje pauze, pa se sve priprema unaprijed.
Čak 11 gableca u dnevnoj ponudi?!
Mogli bi sad nabrajati karlovačke restorane koji nude gablece svih vrsta i zaista ima onih odličnih koji u tome odskaču, no naš i vaš gastro špijun uputio se ovog puta vjerojatno kod županijskog rekordera po broju raznih jela za gablec u dnevnoj ponudi. O samoj kvaliteti ćemo malo kasnije.
Radi se o Hotelu Duga Resa na samom ulazu u gradić na Mrežnici koji, kako mu i samo ime kaže, ima ponudu smještaja, ali i ponudu gableca po kojem je u dugoreškom kraju i šire doslovno nenadmašan. Restoran hotela u dnevnoj ponudi nudi čak 11 gableca, a uz njih i deserte.
Bio je malo čudan osjećaj sjesti za brzi gablec nakon obavljenog terenskog posla, pa gledati u papir na kojem je posloženo 11 jela u ponudi. Netko je, čini se, probdio noć u kuhinji, izbor je stvarno raznolik pa nije lako ni izabrati.
Krv kao glavni začin
Krvavice s kiselim zeljem i pire krumpirom, okošteni pileći batak zabatak s rissole krumpirom i mini jufkom, buncek s kiselim zeljem i pire krumpirom, salata od piletine i pečene cikle, dalmatinska pašticada s domaćim njokima, pečenice s kiselim zeljem i pire krumpirom, grah varivo s kobasicom, grašak varivo s faširanom šniclom, vratina sa žara, zapečeni grah s mini jufkom i carskim mesom i na kraju špageti bolognese. Uz sve to može se birati i desert, u ovoj dnevnoj ponudi bili su tiramisu i princes krafne.
Izbor je naših gastro špijuna je pao na pašticadu, krvavice i buncek, ovo ostalo više manje je standardno u ponudi i ostalih gablec restorana koji uglavnom kroz tjedan po danima rotiraju 10-ak jela, u dnevnoj ponudi imaju 3 – 4, a petkom obavezno lignje (patagonijske) ili ribu. Uglavnom je to sitna plava riba ili oslić, a u onoj bogatijoj ponudi brancin ili orada, naravno iz uzgoja, ali barem znamo da je iz našeg Jadrana, makar tovljena pa ubrana iz mora.
Krvavice fino debele, tamne kao ponoć i punog okusa, a opet mekane i blage na nepcu. Odlična kombinacija s kiselim zeljem i pireom od krumpira. Robustan okus kobasice kojoj je glavni začin krv odlično upotpunjuje kiselina iz omiljenog povrća i kremoznost pire krumpira koji je bio sasvim solidan, narodski, bez masterchef kerefeka s gomilom putra i parmezana.
Kralj “pivske plate”
S prilogom se nije šaralo baš jer i uz kralja “pivske plate” – bunceka ide ista kombinacija, zelje i pire krumpir. Buncek taman kuhan, ne preslan odličan izbor za gablec ali mogao bi proći i kao predjelo za ozbiljniji ručak uz koji ne ide samo jedan gemišt nego i koja runda vina više, a dojam je da bi pivo još bolje pasalo.
E da smo na svadbi negdje u Dalmaciji ovo bi se jelo čekalo satima, a prije toga sve prije bi bilo dobro zaliveno vinom i promiješano u vlakiću ili nekom drugom svadbenom plesu. No u hotelu Duga Resa dalmatinska pašticada stiže ekspresno kao i da smo naručili bolonjez ili grah varivo s kobasicom. Tamni umak s dugo kuhanim komadom junetine ide savršeno u kombinaciji s domaćim njokima.
Meso fino, mekano jedino je malo dojam pokvario jedan komadić žlundre no i to je dio komada mesa, pa ne treba biti kritičan, dovoljno ga je ostaviti na tanjuru. Domaći njoki odlični, mekani a opet ne previše raskuhani. Možda bi bilo bolje da je chef ovog dugoreškog restorana ipak malo odvažniji sa začinima jer dalmatinska pašticada mora imati i taj štih, kao i što bi umak po ukusu potpisnika ovih redova mogao imati malo više slatkoće koja bi zasigurno bolje izbalansirala naglašenu, ali opet blagu kiselinu. Bez obzira na te sitnice, pašticada za gablec sigurno je dobar izbor, a kako uz sva jela ide i domaći kruh, ne treba tijekom jela štedjeti njoke jer se tanjur ima s čim pomazat.
Vino kuće
Hotel Duga Resa ima u ponudi više vina ali vino kuće je ipak ono koje treba kušati. Mi smo se stoga logično odlučili za bijelo vino, graševinu od grožđa ubranog u zapadno-srijemskom vinogorju i to iz radionice dugoreškog majstora Juraja Kasunića, utemeljitelja Hotela Duga Resa, danas umirovljenika, poznatog kao predanog vinara i podrumara.
Da ne zaboravimo cijene gableca koje nisu baš preniske, ali opet uzimajući omjer cijene i kvalitete ne treba baš biti posve kritičan. Cijene gableca kreću se od 6,20 eura za bolonjez, 6,50 eura za piletinu s prilogom preko 7 eura za npr. salatu od piletine i pečene cikle do 7,50 za krvavice, buncek i pečenice dok je najskuplja pašticada. Za nju pak treba izdvojiti 7,80 eura.
Jedanaest jela u dnevnoj gablec ponudi. Odvažno za ugostitelja, zanimljivo za gosta, treba probati sve redom.