Tamo gdje su nekad pristajali brodovi, odnosno žitne lađe, sada se može pristati na brzi ili sporiji “gric” bez obzira bili manje ili više gladni. Naime, u prostoru nekadašnjeg “Crnog mačka”, pa poslije “Joha Puba” na obali rijeke Kupe, uselila je zalogajnica “Pristanište”.
Da, ovdje se ponovo jede i pije, ne samo pije, pa je glas o omjeru “cijene i kvalitete” stigla i do karlovačkog gastro špijuna. Uglavnom, ništa spektakularno ovdje nije, osim više nego pristojne ponude za malo kuna.
Old school pljeska
Oleg, grill majstor koji je ujedno i gazda zalogajnice je simpatičan i nadasve revan u zadatku da gosti budu zadovoljni, pa je iz ovakvog ambijenta gotovo i nemoguće izaći neugodno iznenađen. Pljeskavica u lepinji s dodatnim lukom i ajvarom odmah nas je oduševila, jer se radi o “old school” priči na tanjuru uz koju ide, naravno, debela, masna lepinja.
Fino i slasno, ne preagresivno tretirana jakim začinima poput onih iz trgovačkih centara, odiše tek solju i paprom, ma za prste polizat. Razlog za ekstra zadovoljstvo je sljedeći – sve to košta samo 20 kuna, slovima dvadesetkuna. Doduše, narudžba pljeskavice sa sirom nije uspjela jer sira nije bilo ni u tragovima, valjda je nestao negdje usput, no majstoru baš i nije za zamjerit jer je ova varijanta “šuplje pljeske” tek dvije kune skuplja.
Baka rezala krumpir?
Kad ste zadnji put sjeli na ručak u restoran i naručili ražnjiće. Vjerojatno rijetko ili nikada, jer ovaj atavizam roštilja uglavnom ulijeće u platama kako bi se upotpunila ponuda i prikrila nekvaliteta, s tim da su ražnjići u pravilu
preprečeni i tvrdi ‘ko… Međutim, u Pristaništu su ražnjići praktički specijalitet kuće, jer iako u porciju stižu tek dva od svinjetine, meko i podatno meso teško da nekog mesoljupca neće pozitivno iznenaditi. Toliko je mekano da poslije obroka ne trebaš ni čačkalicu.
Prilozi su posebna priča, jer je cijena samo pet kuna. Pekarski krumpir poslužuje se u košarici a kao da ga je rezala baka koja je usput zaboravila oguliti koru. To, međutim, nije minus jer je upravo ovakav način serviranja krumpirića “in” i u Zagrebu, no ono što ove u Pristaništu odlikuje je to što nisu ubrani na nekom drugom kontintentu, pa bili u kriogenskoj kapsuli prije dolaska na stol.
Medalja za hrabrost
Ponuda pića je standardna, no na pivskoj karti nema točenog piva što je svakako minus. Svijetli i crni Budweiser od pola litre stoje samo 14 kuna, a u rubriku “vjerovali ili ne” može ući ponuda flaširanog Guinnessa od 0,33 za 18 kuna. Pa skoro toliko košta i u dućanu!? Pristaništu bi u u svakom slučaju trebalo dodijeliti medalju gradonačelnika za poduzetničku hrabrost, možda je Jeliću koja ostala u vreći u gepeku? Možemo se samo ponadati da neće propasti, a na Karlovčanima je da ga prepoznaju kao mjesto gdje mogu kvalitetno piti i jesti, a da im ostane i poneka kuna za režije.
Gastro špijun
HRANA 4/5
PIĆE 3/5
AMBIJENT 4/5
POSLUGA 5/5