Rođenjem stječemo pravo sudjelovanja u onome što nazivamo društvo, ili ljepše rečeno – zajednica. No, koliko ljudi zapravo iskoristi to pravo? Sudeći prema stanju svijeta u kojem živimo – još uvijek nedovoljno.
Sanjamo i priželjkujemo neki bolji svijet, ali vrlo malo činimo da ga ostvarimo. Još uvijek prepuštamo drugima da odlučuju i biraju umjesto nas, iako nas to očito, vodi u potpuno suprotnom smjeru.
Jacques Fresco. Vizionar, izumitelj i mislilac još od 70-tih godina prošlog stoljeća ulaže sve svoje znanje i kreativnu energiju u projektiranje boljeg svijeta. Fresco ne vjeruje u pojedinačno sagledavanje i rješavanje društvenih problema. On vjeruje u povezanost svega što nas okružuje: razvoj i korištenje tehnologije utječe na okoliš, a stanje okoliša utječe na društveno ponašanje. Ukratko – uništen i nezdrav okoliš ne mogu stvoriti zdravog i funkcionalnog pojedinca, a kamoli takvo društvo. Upravo stoga, posljedica ovakvog odvijanja ljudske povijesti jest utemeljenost društvenih vrijednosti na agresiji, posjedovanju, novcu i osvajanju pri čemu se prirodni resursi iskorištavaju do krajnjih granica. Fresco i njegov “The Venus Project” predstavljaju drugačiju i bolju budućnost. To nije samo idejni, već i djelomično realizirani projekt kojim Fresco pokazuje kako je moguće živjeti humano, odgovorno i u balansu s prirodom.
Fresco nam poručuje da je bolja budućnost moguća, no izaziva svakog pojedinca na preispitivanje, a potom i mijenjanje sustava i njegovih vrijednosti. U drugačijoj budućnosti, glavnu uloge ne vode vlade, banke niti korporacije, već znanje, koje je dostupno svima, a simbolički je i postavljeno u središte Frescovih kružnih gradova. To je budućnost jednakosti, svima pripada sve i svi su jednako odgovorni prema dobrima kojima raspolažu. Tehnologija budućnosti nije destruktivna niti nehumana, već obnovljiva, dostupna i razumljiva svakome. Pojedinac budućnosti u zdravom okolišu odrasta u isto tako zdravu i funkcionalnu osobu.
Naravno, u ovom trenutku to sve zvuči previše idilično i daleko od ostvarivog, barem na globalnoj razini. Međutim, svijet su oduvijek mijenjali pojedinci, a tako je i danas: od Frescovog naselja na Floridi preko Reynoldsovih earthshipa u New Mexicu i diljem svijeta, do svih onih koji se okupljaju u malenim zajednicama, ili jednostavno, do svih onih pojedinaca koji su odabrali živjeti svjesno, savjesno i odgovorno – ne prema svijetu kakav je bio do sad, već prema svijetu kakav zaslužuje biti.
Piše Ivana Francisković Olrom
Zeleni kutić dio je projekta Eko Eho, koji je omogućen financijskom podrškom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište Nacionalne zaklade.