I tako je završio prvi krug ovih smiješnih i veselih
izbora. Smiješnih i veselih zato jer su svi pobijedili. S
izuzetkom Marine Novaković, nitko rezultatima nije bio razočaran.
Jedni su pregazili protivnike, drugi su sačuvali ono što su
imali, treći su postali druga snaga, četvrti su se afirmirali jer
su još mali i mladi, a peti su u pozno životno doba uspjeli
prijeći prag i opstati na pozornici (zašto, nitko ne zna).
Ove posljednje je novi župan u izbornoj noći već ubrojio pod
svoje. Valjda čovjek zna što priča (zna sigurno, ne valjda).
Tako, svi su dobili, svi su profitirali i izbori su poslužili,
očito, da se manje od pola građana razveseli i da birački odbori
zarade koju paru u ovu sunčanu nedjelju.
Više od pola građana u toj veselici nije sudjelovalo. S jedne
strane je jasno da su ogorčeni, da su razočarani, da ne vide za
koga bi glasali i tome slično. Ako je tome tako, lijepo bih molio
dotične da mi se sa svojim problemima ne obraćaju i ne ometaju me
u ispijanju kavice sljedeće četiri godine (nakon toga – tko živ,
tko mrtav). Ako nisu spremni izići na izbore i odabrati izmđu
onih koji se nude, ako su još manje spremni ponuditi svoje
sposobnosti za opće dobro, neka ne dave svoje daljnje i bližnje
svojim problemima. Na to nemaju pravo. Očito da je polovici
Karlovčana (ali i građana Hrvatske općenito) savršeno dobro u
ovom i ovakvom Karlovcu, u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj i da ništa ne
bi mijenjali. Lažni alibi da se tu ionako ne može ništa napraviti
samo je to što jest – lažni alibi. Ako na listama nema nikog
pametnog kome vjerujete, pokušajte vi sami. Nema druge. Moj
jedini odgovor na sve prigovore je “Prav vam budi”. Svima koji
ste ostali doma.
Gore spomenuta gospođa Novaković jedina je jasno rekla da je
izgubila. Bila je, doduše, izrazito ogorčena na sve oko sebe, a
posebno na Karlovčanke i Karlovčane kojima uopće nije bitno da li
netko nešto radi za ovaj grad i kako se ponašao u proteklom
mandatu. Ogorčenje je razumljivo, ali nije racionalno. Kako bi
itko glasao za stranku kojoj je na čelo liste došla osoba
prebjegla iz druge strane pred koji mjesec? Što ta stranka nudi?
Baz obzira koliko je prebjeg uporan, vrijedan i radišan, za takvu
se stranku ne glasa. Za osobu možda, ako je nezavisna. Ovako –
rezultat se vidi i ne treba biti ogorčen.
No, činjenica da pola Karlovčana (i hrvatskih državljana) nije
sudjelovalo u izborima karakterizira tu polovicu (kao i polovicu
ovih koji su izišli i glasali za vlast) kao konzervativce, dakle
one koji ne bi ništa mijenjali ili misle da se ništa i ne može
promijeniti, pa im je žao truda i radije će otići s psom u šetnju
nego na izbore. Dakle, Hrvatice i Hrvati su u dobrom broju
konzervativni, bez obzira što liberalni i slični intelektualci
(neskromno i sebe uključujem u to društvo) voljeli, željeli ili u
načelu mislili. Hrvati (a i Srbi u Hrvatskoj, jer i njih
uključujem u ovaj pojam) ne žele da se talasa, ne žele promjene
jer im je iskustvo pokazalo da se uvijek mijenja samo i
isključivo na gore.
Kad Anka Mrak Taritaš u Zagrebu zaziva referendum o promjenama,
bojim se da radi dvije odlučujuće pogreške. Riječ “promjena”
možda je čarobna riječ ponegdje u svijetu, u Hrvatskoj bojim se
da nije. To je prva pogreška. Druga je pogreška što promjena
znači razvlašćivanje čvrsto ukorjenjene mreže koja obuhvaća veći
dio onih koji su na izbore izišli i glasali za staro stanje, ali
i onih koji nisu glasovali jer misle da se i bez njih sve može
riješiti njima na zadovoljstvo.
Naime, što! Ljudi požele promjene kad više nemaju u njima što
izgubiti. Dok se može izgubiti neka penzijica koju korisnik nije
baš zaradio (ili je i zaradio, jer i takve uzimaju), dok se može
izgubiti stan koji je čovjek dobio na pravdi boga i za njega
platio neku crkavicu, dok se može izgubiti ugodan posao (s
kakvom-takvom plaćom) u državnoj službi ili firmi, posao s
državom u kojem se ne može izgubiti, imovina za koju nitko ne
pita od kuda je došla, sitni nadzorni odbor koji kućni budžet
čini podnošljivim, dok je sve to ili nešto od toga u opasnosti,
dotle su nam promjene mrska riječ.
Neka ostane kako jest, samo da nije gore. Pobuniti se mogu, kako
reče Marx, samo “proleteri koji nemaju što izgubiti osim svojih
lanaca”. Najavljeni porez na nekretnine pripomoći će pretvaranju
Hrvatica i Hrvata u proletere, pa kad ostanu bez onog u što su
oni i njihovi roditelji ulagali život, možda porazmisle o
izborima i koječemu drugom. Za sada, čekamo drugi krug. A
rezultate ćemo znati već u 19,00 sati na dan izbora. Ako pola
ljudi apstinira, rezultat se zna. Pobjeđuje stranačka vojska.
Danas ju ima samo jedna stranka.
