Tjelesni uzgoj mladeži
Početkom dvadesetog stoljeća škola nije imala svoju dvoranu, nego
su učenici koristili vojničko vježbalište. Zanimljiv je pristup
tjelesnom odgoju koji se razlikuje od današnjeg: “Pedagoškoj
gimnastici su vježbe samo sredstvo, a ne svrha, pa zato se nije
išlo za tim, da se vježbama na spravama dođe do osobite neke
vještine, već da se tijelo jednakomjerno jača. Pored toga se
nastojalo, da gimnastika đacima bude kao odmor, a ne suvišno
naprezanje.” Također se u 7. i 8. razredu vježbalo mačevanje,
iako ljetopisac naglašava da nije bilo dovoljno opreme:
“…bijahu rekvizite dosta manjkave, ali se je i tome pomoglo.
Skupile se za nuždu sablje s brda i s dola, teške i lake, klimave
i prekratke, samo da se radi, da se vježba.” Najmilija igra i
tada je bila nogomet: “Pojedini razredi imali su svoje nogometne
klubove, te prilažući u zajedničku blagajnicu neznatne prinose
kupili su svoje lopte, a s ostatkom idu na izlete.”