Prije točno 26 godina izvršen je podmukli napad na Dugu Resu. Tom
prilikom na samo središte grada ispaljeno je cijelo punjenje
VBR-a. Najviše je stradao pogon Pamučne industrije Duga Resa, na
koju su, osim pripadnika tadašnje JNA, pucali kordunski Srbi,
iako su i sami u njoj radili. Donosimo autentične zapise lista
“Duga Resa” iz tog tužnog listopada 1991. godine.
Razaranje srbočetničke armade učinjeno poduzeću Pamučne
industrije u rano poslijepodne 4. listopada ući će u povijest
ovog kolektiva kao beskrupulozno, barbarsko uništavanje
nezabilježeno u više od 100-godišnjeg postojanja.
Motive napada zna neprijatelj, a nama ostaje da zabilježimo i
zbrojimo štetu i žrtve koje se, nažalost, ne mogu ničime
nadoknaditi. Vrijeme napada bilo je, očito, brižljivo izabrano.
Sve je počelo izviđanjem iz zrakoplova i obilježavanjem cilja.
Ostalo je bilo stvar zločinačke vojničke rutine. Na Dugu Resu
ispaljeno je cijelo punjenje višecijevnog bacača raketa – 32
projektila. Od toga, Pamučnu industriju je pogodio 21 projektil,
a mnogi od njih vitalne objekte. Ostalima pogođeni su objekti u
Dugoj Resi, tekstila škola, zgrada Skupštine općine, Narodno
sveučilište.
Nažalost, bilo je poginulih i ranjenih. Napad je učinjen kada
je u Dugoj Resi najveća koncentracija ljudi. Druga smjena je
došla na posao, a prva nije otišla jer je bila uzbuna i ljudi su
bili u skloništima. Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da
je pučanstvo bilo u trgovinama, kućama, na autobusnim
stajalištima, željezničkoj stanici…
O učinjenoj šteti stručna komisija za procjenu ratne štete
popisala je oštećenja, te zajedno sa stručnim službama poduzeća
iskazala vrijednosno uništeno. Upravni odbor poduzeća na svojoj
sjednici verificirao je zapisnik o ratnoj šteti. Prema tom
dokumentu direktna šteta o uništenim objektima i postrojenju
iznosi više od 7 milijuna dolara. Ako tome pribrojimo indirektnu
štetu, onda je to više od 10 milijuna dolara. Jasno je, ta šteta
je svakim ratnim danom sve veća.
Najveća oštećenja pretrpjela je RJ Predionica, više od 5
milijuna dolara. Najviše je stradao strojni dio. Izgorjeli su ili
oštećeni strojevi za končanje, premot, predilice, grebenjalke.
Nisu pošteđene ni elektro instalacije, dizala, krovište, pamuk i
pređa.
Nastradala je i susjedna Tkaonica, prije svega Škrobionica.
Isto se dogodilo i s ostalim pogonima. Neprijatelj je vjerojatno
htio uništiti Energetiku, o čemu govore brojni projektili u
okolici, ali srećom, to se nije dogodilo. Uništena su ili
oštećena skladišta Prodajne i Nabavne službe, a o tisućama
kvadrata stakla da i ne govorimo. O potpunom saniranju štete
prerano je govoriti, ali najvažnije je da i ovako ranjeni
radimo.
Upravni odbor poduzeća, a generalni direktor prije svega,
poduzimaju sve da se stanje što prije normalizira. Vratimo se, na
kraju, početku teksta. Za uništavanje izabran je nevojni cilj.
Objekat u kojemu su privređivali i od njega živjeli i Srbi i
Hrvati. Očito, neki to više ne misle, niti planiraju
suživot.
KAportal.hr