Odgoj se ponekad može činiti kao jedan od
Herkulovih zadataka. Sve što klinci žele jest gurati zidove svog
svijeta kako bi razumjeli što je prihvatljivo i što nije. To
može biti zbunjujuće za roditelje koji se ponekad osjećaju kao da
moraju stalno postavljati ljestvicu više, kako bi djeca imala
‘pravila’ na umu, a to može dovesti do pogrešaka.
Imajući u vidu sljedeće pogreške, može vam pomoći izgraditi
sustav discipline koji je miran, dosljedan i pruža
djetetu granice koje će ih voditi kroz cijeli
život. Pročitajte kako odgojiti dijete bez vikanja: kad
obećanja, moljenje i prijetnje ne ‘pale’
1. Ljutnja
U svojoj srži, disciplina zahtijeva
komunikacija, a ništa brže ne isključuje komunikaciju od
ljutnje. Vikanje rijetko rješava
sukobe i u ljutnji je teško razmotriti drugu
stranu priče. Tako je u životu odraslih, ali i s djecom. Roditelj
koji ne može vidjeti stvari s gledišta djeteta, ne može pomoći
svojoj djeci da shvate gdje je krenulo krivo. Ne mogu im pomoći
da razmišljaju o rješenjima. Ljuti roditelj
preplavljuje djecu stresom i sigurno nisu u
mogućnosti slušati i učiti. Što znači da se njihovo ponašanje
vjerojatno neće dugoročno
promijeniti. Ponekad je potrebno samo nekoliko
puta duboko udahnuti i smiriti se. Kad
su roditelji mirni, djeca mogu biti mirna i slušat će. To dovodi
do puno boljih rezultata nego crveno lice koje vrišti.
(FOTO: Thinkstock)
2. Nejasnoća o standardima i vrijednostima
Disciplina je sustav u kojem roditelji prenose svoje
vrijednosti djeci. Zbog toga se mora temeljiti na
vrijednostima kao što su poštenje ili
pravednost. Trebaju li biti zasnovane na nekoj
vrsti religije? Ne. Ali trebaju se temeljiti na dobrobiti
obitelji. Kada su te vrijednosti jasne, one se mogu
koristiti za postavljanje jasnih i dobro definiranih
granica. Te granice daju smjer djeci. Provođenje
tih granica i poznavanje razloga zbog kojih se provode, pomaže
djetetu da djeluje u skladu s njima, čak i kad su udaljeni
od roditelja.
3. Nedosljednost
Djeca žele rutinu i dosljednost, iako to nekad
ne izgleda tako. Uostalom, sve ostalo u njihovim životima je
nevjerojatno dinamično i promjenjivo, temeljeno jednostavno na
činjenici da rastu, mijenjaju se i pronalaze svoje
mjesto u svijetu. Kada se disciplina kod kuće
primjenjuje nedosljedno, djeca
osjećaju nestabilnost. Ako se disciplina
primjenjuje nedosljedno i oštro, to može izazvati da se osjećaju
kao da se njihova sigurnost izaziva. Ova vrsta discipline je znak
stila roditeljstva zvanog “autoritaran“. Djeca
autoritarnih roditelja često se osjećaju depresivno i slabog
su samopoštovanja. 
(FOTO: Thinkstock)
4. Ignoriranje lošeg ponašanja
Neki roditelji mogu biti u napasti da dopuste loše
ponašanje, nadajući se da će to dijete ‘izbaciti iz
sistema’. Na žalost, to nije način na koje većina ljudi
funkcionira. Loše ponašanje jednostavno vodi do još
goreg ponašanja. Bolje je odmah se suočiti i
početi rješavati loše ponašanje. Zaustavite ih u tom trenutku i
ponudite ‘zamjensko ponašanje’ koje je bolje.
5. Korištenje praznih prijetnji
Prijetnje nisu oblik discipline. One ne
nude nikakav uvid u zašto je ponašanje loše. Ne daju djetetu
bolji način ponašanja i nisu povezane s vrijednostima. Češće
se koriste kao način kažnjavanja djeteta,
ili ih zadržavaju uplašenim, u nadi da će se ponašanje
promijeniti. A prazna prijetnja može
rezultirati promjenom ponašanja u tom trenutku, ali sigurno neće
potrajati. Jer nakon nekog vremena dijete će postati
mudrije i shvatiti da su prijetnje
samo zastrašivanje, ali rijetko se dogode,
i samim time postaju neučinkovite. Gore je
kada prijetnje izazivaju temeljni odnos između
roditelja i djeteta. Prijetnje da ćete
prestati voljeti dijete, ili prijetnje da će izgubiti svoj
dom ili sigurnost, vrlo su štetne. Istraživanja su pokazala da
takve prijetnje dovode do stresa, depresije, lošeg ponašanja i
zlostavljanja.