Predstojnik Klinike i profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Darko Marčinko kaže da je narcizam obilježje ličnosti koje može imati zdravu, adaptivnu formu. Tada ga se naziva konstruktivnim narcizmom. No, može imati i nezdrava obilježja, upozorava. Tada je riječ o patološkom narcizmu
Čak 10 do 15 posto opće populacije ima neki poremećaj ličnosti,
od kojih je svaki šesti narcistički poremećaj. To upućuje da
živimo u vremenu u kojem je narcizam suvremenog čovjeka u
patološkom smislu sve prisutniji pa ga neki nazivaju i epidemijom
novog doba, upozoravaju stručnjaci.
Od svih poremećaja ličnosti najčešći je mješoviti poremećaj, koji
ukazuje na niz preklapanja i nedovoljnu specifičnost dijagnoza,
dok narcistički poremećaj među njima zauzima čak 16 posto.
Stoga su poremećaji ličnosti koji uključuju patološki narcizam
česta tema medicinskih krugova, ali i mnogo šire. Nerijetko se
spominje i dominacija narcizma u zapadnoj kulturi, a neki ga
nazivaju i epidemijom novog doba.
O čemu je zapravo riječ? Uz vanjsku i objektivnu realnost, bitan
je subjektivni doživljaj samoga sebe. A u njemu, kroz različite
okolnosti, može doći do različitih poremećaja.
Tim Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb o
ovoj je tematici pisao u knjigama ‘Poremećaji ličnosti: stvarni
ljudi, stvarni problemi’ i ‘Narcistični poremećaj ličnosti’.
Konstruktivni i patološki narcizam
Predstojnik Klinike i profesor psihijatrije na Medicinskom
fakultetu Darko Marčinko kaže da je narcizam obilježje ličnosti
koje može imati zdravu, adaptivnu formu. Tada ga se naziva
konstruktivnim narcizmom. No, može imati i nezdrava obilježja,
upozorava. Tada je riječ o patološkom narcizmu.
Zdravi narcizam je vezan uz mentalni sklad, zdravo samopouzdanje,
realnu sliku sebe i drugih. Za bolje razumijevanje, bitno ga je
povezati s psihičkom organizacijom ličnosti.
Psihodinamske teorije opisuju tri razine nezdrave organizacije
ličnosti, koje, na neki način, opisuju koliko je osoba udaljena
od autentične istine o sebi i bliskim osobama, kaže profesor.
Razina organizacije koja je najbliža istini, odnosno mentalnom
zdravlju, je neurotska razina. Ona uključuje relativno blaže
smetnje, odnosno neurotski i anksiozni spektar. Suprotna ovoj
razini je psihotična, povezana s ozbiljnim iskrivljavanjima u
doživljaju realnosti.
Između neurotske i psihotične razine, smješta se granična
organizacija ličnosti, unutar koje se nalazi narcistični
poremećaj ličnosti, pojašnjeno je u stručnoj literaturi.
Rascijepljena ličnost i sklonost kriminalu
Dr. Marčinko navodi da je temeljni mehanizam obrane granične
ličnosti tzv. rascjep (engl. splitting). U prvim godinama života
je koristan, jer dječja psiha stvari doživljava iz
pojednostavljene perspektive, kao dobre i loše primjere. Kasnije,
u optimalnim okolnostima, ovaj mehanizam se zamijeni zdravijima.
Ali ne i kod poremećaja ličnosti.
Kod narcističnog poremećaja ovaj rascjep ostaje dominantan i u
odrasloj dobi, pa osobe sebe vide ili kao krajnje dobre, ili kao
loše i beznadne. Stoga i druge vide kao idealne, ili, pak,
potpuno neprihvatljive.
Američki psihijatar i psihoanalitičar Vamik D. Volkan sustavno je
istraživao odnos patološkog narcizma i fenomena osvete. Model je
primijenio i na objašnjenje sukoba na društvenoj razini,
uključujući pokušaje objašnjavanja pojedinih ratova u svijetu
krajem 20. stoljeća.
Kod malignih narcisa, koji su zapravo ekstrem narcistične
patologije, javlja se i vjerovanje da se zakoni ne odnose na njih
te da su na neki način zaštićeni od neizbježnih posljedica svojih
djela i nedjela. Stoga su skloniji kriminalu, jednom od brzih
načina stjecanja ‘slave’.
Poput nezrele djece
Ono što nedostaje ljudima s narcističnim poremećajem ličnosti je,
kaže zagrebački psihijatar, zdrava integracija. Zato su osobe
kojima dominira patološki narcizam sklone, iz povrede i bijesa,
krenuti u osvetu.
Slikovito rečeno, patološki narcisi su poput nezrele djece, koja
će se kad ne dobiju željenu igračku ili čokoladu, bacit na pod,
vrištati, histerizirati i držati se žrtvom nepravde. Slika koju
grade o sebi obično je u jakom neskladu s realnom slikom.
Dva su podtipa nezdravog, patološkog narcizma uvriježena u
psihoterapijskoj praksi. To su grandiozni (tzv. debelokožni) i
vulnerabilni (prikriveni) narcizam. Prvi se obično prezentira kao
bahatost, samodopadnost i nedostatak empatije, a drugi kao
preosjetljivost, uživljavanje u ulogu žrtve i izbjegavanje
suočavanja s drugim ljudima.
Patološki narcisi često, zbog raskoraka između željene slike i
realnosti, padaju u depresivna stanja. Skloni projiciranju, za
svoja stanja okrivljuju druge.
U vremenima instant uspjeha, internet popularnosti i sličnog,
laičko viđenje je da nedostatak empatije i narcistična prodornost
osiguravaju uspjeh. Istina je drugačija, kaže Marčinko.
Nedostatak empatije, pohlepa i sklonost iskorištavanju drugih
osobu izoliraju i ograničavaju u ostvarivanju dobrih odnosa.
Sebe vide kao žrtvu
Upozorava na sve češće primjere osoba koje, nakon prekida veze,
bivšeg partnera vide kao narcisa, a sebe kao žrtvu. No, suštinski
je teško moguće da je osoba dugo vremena u vezi s nekim tko ima
izraženiju patologiju ličnosti, a da sama nema neki stupanj
patologije ličnosti.
I u javnom prostoru se često čuju termini psihopat ili narcis,
što je također pretjerano, ističe dr. Marčinko. Često je onaj
koji nekoga opisuje tim terminima upravo taj koji ne može dobro
vidjeti sebe, dok drugoga vidi isključio kao lošeg.
Zato misli da nije dobro da se laici uživljavaju u postavljanje
dijagnoza jer, osim što nisu educirani, to obično rade u afektu i
iz svoje povrede.
Za primjer dr. Marčinko navodi i tzv. ‘hejtere’, koji na
društvenim mrežama pišu ponižavajuće i komentare pune mržnje.
Većinom je riječ o ljudima s težim smetnjama ličnosti, napominje.
Oni su dokaz koliko je psihopatologija mržnje i patološkog
narcizma prisutna među općom populacijom. Takve osobe vide
problem isključivo u drugima pa, uronjeni u lažni svijet i
ponižavanje drugih, ne čine ništa da se suoče s dubokim
kompleksima manje vrijednosti. Loše osjećaje o sebi prolazno
smiruju vrijeđanjem drugih, objašnjava liječnik.
Unutarnja praznina
Unutarnja praznina je nešto što ljudi s poremećajima ličnosti
nose u sebi, navodi, a nezdravi sram, kao važna master emocija,
najbolje odgovara stanjima patološkog narcizma.
Doktor ukazuje i na sve veći broj samozvanih terapeuta koji nude
ideologiju brzog postizanja sreće. Struka uvijek upozorava na
opasnost takvih ‘rješenja’, jer ljude s problemom patološkog
narcizma guraju još dublje u njihove nezdrave obrane.
Psihoterapija nudi dublje razumijevanje problema. Istraživanja
pokazuju da je, uz kontinuirani rad i postupno, moguće nezdrave
narcistične mehanizme zamijeni zdravijima.
U razumijevanju i borbi protiv nezdravog narcizma pomažu empatija
i zahvalnost, poručuje dr. Marčinko.
Dobri odnosi s drugim ljudima bitni su za bolje mentalno zdravlje
i osjećaj ispunjenja. Zahvalnost je direktno povezana s mentalnim
zdravljem, a istraživanja pokazuju kako su osobe s višom razinom
zahvalnosti sretnije i imaju bolje odnose. Zato psihoterapija ima
smisla, odvijajući se kroz postupno smirenje i integraciju bitnih
spoznaja o sebi i važnim međuljudskim odnosima.