Nakon
dužeg vremena karlovačka košarka kao da se probudila iz
višegodišnjeg sna. Zato nije naodmet napisati pokoju riječ više o
tom športu koji je dosta dugo držao u neizvjesnosti karlovačku
športsku javnost. Konačno, nedavno me jedan dobronamjerni
čitatelj prozvao da premalo pišem o košarci. U ovom trenutku
većina ljudi s kojima sam razgovarao slaže se da je trebalo 15
godina da se KA-košarka dobije nakon više “struja”, u i oko
kluba, koje su htjele “vladati”. Nažalost i jedna i druga a možda
i treća slična “struja” ništa nisu učinile godinama sve dok
košarkaški djelatnici konačno nisu nadvladali razlike, “skupili
glave”, sjeli za isti stol, i u interesu košarke učinili nešto.
Za to vrijeme treneri nisu sjedili skrštenih ruku već su marljivo
radili.
Stoga, prije nego nešto više kažem o KA-košarci danas, podsjetimo
se da je prije 15 godina Karlovac slavio srebrni jubilej jer se
nakon 25 godina vratio u elitno društvo hrvatskih košarkaških
klubova – među zagrebačke, zadarske, splitske košarkaše. U
Karlovcu su se tada, uz pomoć “starijeg brata” iz Zagreba okupili
solidni igrači i solidan trener. U usporedbi s današnjom
košarkaškom momčadi Šanca ondašnja je ekipa bila kudikamo igrački
kvalitetnija no ipak je upozoravana košarkaška javnost da joj
predstoji još puno rada te da momčad neće moći stalno
pobjeđivati, što je bilo i za očekivati… Ulazak košarkaša u Prvu
ligu doveo je u klub i brojne političare koji su u svemu tome
vidjeli samo svoju afirmaciju, a ne promidžbu košarke i grada.
Štoviše, vodstvo kluba je bilo nažalost izuzetno arogantno,
samouvjereno u nedodirljivost i uspjeh. Tu “sigurnost” im je
pružao ondašnji gradonačelnik. U biti je to bila samo farsa za
sve ono loše što se kasnije događalo karlovačkoj košarci i što se
je na do tada najgori mogući način reflektiralo na sav ostali
karlovački šport. Karlovački košarkaški klub je potom “uzdrmalo
toliko potresa”, javnosti već dobro znanih, o kojima je
nepotrebno sad “razglabati”. Činjenica je da su se iz kluba
povukli lažni prijatelji košarke a ostali su samo oni istinski i
pravi koji su i tada bili ali … ne tako blizu. Iza toga godinama
nitko nije želio u košarkaški klub koji je bio zreo za stečaj
poput neke propale tvrtke. Ostao je na milost i nemilost
košarkaških entuzijasta. O njima je ovisio opstanak kluba i
prvoligaškog ranga. Na sreću ih ni krovna športska asocijacija
grada nikad nije napustila. Nisu ih napustili niti poklonici
košarkaškog športa. Opet je dobar bio “Brančula” Bašović –
“dežurni” trener, i tako dalje.
Prema evidenciji HKS-a košarkaški šport u Karlovačkoj županiji
danas ima sveukupno 470 registriranih košarkašica i košarkaša:
Šanac – 89, Duga Resa – 118, Ogulin – 76, Žora – 35, Auto lim lak
– 54, ŽKK Karlovac – 98. Nije puno ali veseli. No, više od toga
veseli nešto drugo. Sudeći po rezultatima pod trenerskom palicom
nekadašnjeg karlovačkog košarkaša Marija Gašparovića stasa jedna
vrlo nadarena generacija košarkaša. Kadetska ekipa Šanca u 1.
Hrvatskoj kadetskoj ligi većinu vršnjaka pobjeđivala je s
ogromnim koš razlikama. Najviše se ističu Lukačić i Đurđević, ali
iz utakmice u utakmicu istakne se i poneko novo ime, što dosta
govori o širini “Gašine” klupe i ozbiljnom radu s košarkaškim
nadama – pomlatkom. Tu su još igrači: Požar, Cerjak, Korać,
Beber, Bijelić, Jakšić, Kos, Ivšić i Trajanovski. Nažalost, ova
prelijepa pričao o budućnosti karlovačke košarke ima i tamniju
stranu medalje. Naime, iako igraju u Prvoj ligi karlovački kadeti
se bore za plasman od 11. do 20. mjesta bez obzira na evidentnu
dominaciju nad većinom momčadi iz tog društva. Razlog je banalan,
KK Šanac Karlovac nije na vrijeme prikupio novac za kotizaciju
HKS-u kako bi talentirana košarkaška djeca uopće mogla nastupiti,
pa je administrativnom odlukom HKS-a ekipa smještena u drugu
grupu 1.HKL. Bez obzira što bi, prema tvrdnjama trenera
Gašparovića, njegova momčad bila u samom vrhu lige koja se igra
za pozicije od 1. do 10. mjesta. U svakom zlu i nešto dobro,
pobijediti svakog 50 i više koševa razlike, dobra je stvar za
samopouzdanje i daje više mogućnosti za uigravanje šireg kruga
igrača.
Nedavnim odlaskom iskusnih Starčevića i Perisa bilo je jasno kako
je pred seniorima Šanca teška polu sezona. U vjerojatno najmlađoj
postavi u povijesti A2 ligu igraju s tek dva starija igrača,
Razumić i Josipović, a ostali igrači jesu: Lipak, Josipović,
Panjević, Šimunić, Razumić, N. Božić, Špehar, L. Božić, Đurčević,
Lukačić. Srećom, bodova iz prvog dijela imaju dovoljno da ostanak
u drugoligaškom društvu ipak ne dođe u pitanje pa se ova sezona
može shvatiti i kao odlična prilika za mlade igrače da na sebe
počnu preuzimati odgovornost i odrade 10-ak dobrih testova za
narednu košarkašku sezonu.
Pod vodstvom trenera Vedrana Benića stasa i nova mlada generacija
karlovačkih košarkašica. Nakon ponovnog formiranja ženske
seniorske ekipe – u prvom kolu službenog natjecanja “pala” je
Dubrava, no ostale su Karlovčanke tad bez dvije najiskusnije i
ponajbolje igračice, Brkić i Đanković. Ubrzo su se ozlijedile i
Cvitković i Gvožđak pa je mlada postava morala odraditi sljedeća
prvenstvena kola. Na sreću Car, Perković, Belić, Jakin , Kos,
Lekaj , Hajdin i Prugovečki igraju sve bolje i stječu igračko
iskustvo. Na kraju, sad kad se zna i da karlovačke košarkašice
skreću pozornost javnosti na sebe “glavobolje” poklonika tog
športa su splasnule.