Nakon mjesec dana posebnih mjera, koje su nam uvelike promijenile živote, vjerujem da je svima jasno da ćemo od sada svakodnevni život moći dijeliti na tri perioda; vrijeme prije pandemije Covid-19, vrijeme tijekom pandemije i vrijeme nakon pandemije.
Koliko god ljudi s naših prostora bili skloni kukanju, prigovaranju, “njorganju”, ako ćemo biti realni, period od zadnjih 3-4 godine je bio poprilično dobar za veliku većinu nas. Nije se naravno živjelo kao u jednoj Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj ili nekoj drugoj od razvijenih europskih zemalja, ali nije bilo baš tako niti loše. Nezaposlenost je bila relativno mala, manjak kvalitetnih radnika doveo je do toga da je dio poslodavaca morao podignuti plaće kako bi zadržao barem dio najboljih.
Konobari, kuhari i ostalo osoblje iz turističkog/ugostiteljskog sektora, postalo je iznimno traženi kadar za čije usluge su poslodavci, osobito na Jadranskoj obali, praktički licitirali tko će ponuditi više kako bi pridobili kvalitetne djelatnike. Ogroman broj mladih keramičara, vodoinstalatera, montera, električara, stolara, krovopokrivača i ostalih majstorskih kadrova se odlučio osamostaliti, otvoriti vlastite obrte i osobno ne poznam nijednog koji u tome nije uspio. Potražnja za njihovim uslugama je bila tolika da se dobrog keramičara moralo mjesecima unaprijed rezervirati. Potražnja za građevinskim radnicima je bila takva da se masovno morao uvoziti kadar iz nama susjednih zemalja.
Čak i ljudima, kojima je sve to bilo nedovoljno, te su i dalje bili nezadovoljni, uvijek je ostajala opcija koju su mnogi i iskoristili, odlazak u razvijenije zemlje i pokušaj pronalaska sreće i zadovoljstva van matične zemlje.
No, odjednom se sve promijenilo. Doslovno preko noći. Dogodio se famozni “Crni labud”, ili ako vam je draže, “Efekt leptira”. Čovjek u Kini je pojeo šišmiša (ukoliko se ta teorija pokaže istinitom), i time u roku od tri mjeseca doslovno preobrazio cijeli svijet. Ne želim pisati o oboljelima, umrlima i ostalim zdravstvenim efektima virusa, o tome smo svakodnevno bombardirani informacijama, kao ekonomist, pozabavit ću se ekonomskim aspektom krize i posljedicama koje već naveliko vidim oko sebe.
Makroekonomski aspekt krize sve se više obrađuje kroz medije, vidimo procjene BDP-a svjetskih gospodarstava koje su vrlo loše, a iskreno, bojim se da su brojke koje se spominju (9-10% pada) još i optimistične, te da će pad biti još i znatno veći. No, što to znači za nas, naše prijatelje i poznanike na individualnoj razini?
S obzirom da i privatno i poslovno komuniciram s velikim brojem ljudi, nažalost već vidim zabrinjavajući trend. Dio ljudi je, usprkos vladinim mjerama pomoći poduzetnicima, već dobio otkaze. Drugi dio je dobio smanjenje plaće za 10%, 20% ili više %, a treći dio završio je na minimalcu, usprkos tome što rade u respektabilnim tvrtkama koje ostvaruju odlične poslovne rezultate. Oni pak sretnici, koji nisu osjetili niti jednu od navedenih posljedica, rade od kuće ili su pak na prisilnom godišnjem odmoru koji sasvim sigurno nisu mislili potrošiti tijekom ožujka i travnja.
Uslijed ovih mjera, mnogi su počeli mijenjati životne i potrošačke navike. Počela se gledati svaka kuna izdataka, uglavnom se kupuju samo neophodne stvari, a režu se troškovi na sve strane. Tu se pak događaju paradoksalne stvari pa se dio ljudi odriče nekih stvari kojih bi se zadnjih trebali odreći, a čvrsto se drže nekih drugih stvari kojih bi se zbog zdravlja trebali prvih odreći, bila kriza ili ne. No, to je već kompleksna tema koja zaslužuje zaseban tekst.
Kako si možemo pomoći u ovim okolnostima, vezano uz posao,
prihode, kućni budžet?
Neću izmišljati toplu vodu već ću samo ponoviti ono što sam
naučio u krizi iz 2008. Sličnost 2008. i 2020. poprilična je. I
tada su krizi prethodile sjajne godine, nezaposlenost je bila
mala, BDP rastao po solidnoj stopi, trgovina dionicama je bujala,
čak su i bakice na placu pričale o lakoj zaradi na dionicama Ine
i HT-a. Odjednom bum i dolazak krize iz koje se 6 godina nismo
mogli izvući.
Te godine sam taman prešao iz ponajbolje tvrtke u našoj županiji u jednu od ponajboljih hrvatskih tvrtki u segmentu proizvodnje hrane i pića, a iste godine sam upisao postdiplomski gdje sam bio u generaciji sa 60-ak odličnih managera iz Hrvatske i susjednih zemalja. Iz prve ruke sam svjedočio kako se provode reorganizacije, transformacije, optimizacije poslovanja.
I te godine je jako puno ljudi dobilo otkaze, smanjivane su plaće, ukinuti razni benefiti, i to na svim razinama, od radnika na proizvodnoj traci do top managera. No, nisu svi osjetili posljedice, dapače, neki su čak i tada napredovali, rasle su im plaće, potpisivali su se poboljšani ugovori. Tko su ti ljudi? Ako izuzmemo one “povlaštene” (rodbinske i političke veze) na koje uopće ne želim trošiti tekst, oni koji su napredovali su bili ljudi koje poslovna literatura zove “top 10%”. Top 10% odnosi se na najboljih 10% u pojedinoj branši.
Takvi ljudi su potpuno otporni na bilo kakve iznenadne svjetske poremećaje. To je najboljih 10% stručnjaka u svojoj branši. 10% najboljih marketingaša, prodavača, knjigovođa, varioca, keramičara, vozača, električara, trenera…. Znači najboljih 10% iz apsolutno bilo koje branše. Takvi ljudi će zadnji dobiti otkaz, zadnjima će se rezati plaća, a ako se to i dogodi, prvi će naći posao u konkurentskoj tvrtki. Kako postati top 10%? Vrlo jednostavno, ali ne i lako. Takvi ljudi svakodnevno rade na svojim vještinama: čitaju, educiraju se, treniraju, trude se, konstantno se usavršavaju i napreduju.
Zvuči jednostavno zar ne? I JE jednostavno. No, je li lako? Nije, zato ih i ima samo 10%. Tih 10% će i ovu krizu iskoristiti na napredak. Trenutni višak vremena će iskoristiti na najbolji mogući način i niti sekunde neće biti zabrinuti za svoju budućnost, pa makar kriza koja dolazi bila najgora ikad.
Stigla su nam teška vremena. Čak i kad pandemija splasne i vratimo se u “normalu”, ta normala će biti znatno drukčija od normale kakvu smo poznavali prije pandemije. A oni koji će najbolje iskoristiti te nove uvjete i prosperirati će biti upravo najboljih i najvrjednijih 10%.
Iskoristite slobodno vrijeme na kvalitetan način kako biste se i sami približili tom gornjem ešalonu najboljih. Tada ćete znatno manje brinuti oko loših vijesti koje nam svakodnevno stižu kroz medije i mnogo optimističnije gledati na svijet nakon koronakrize.
Ivica Srakočić, dipl.oec., MBA,
certificirani instruktor fitnesa, certificirani nutricionist,
osnivač obrta B Fit Consulting.
Iskustvo prikupljeno tijekom 14 godina karijere provedene na rukovodećim pozicijama unutar velikih tvrtki, odlučuje spojiti sa svojim interesima – fitnesom i osobnim razvojem. Tako nastaje B Fit Consulting, obrt specijaliziran za optimizaciju performansi svih ambicioznih pojedinaca koji žele maksimalno iskoristiti vlastiti fizički i mentalni potencijal. Veliki zaljubljenik u osobni razvoj i cjeloživotno učenje, podjednaku strast pronalazi u permanentnom učenju i usavršavanju, kao i prenošenju vlastitog znanja i iskustva.