Vedran Božić, predsjednik udruge Poluga, i uz Domagoja Šavora jedan od pokretača LED Festivala, jedno je od ključnih imena karlovačke elektroničke glazbene scene, koja je među prvima napravila iskorak i u gradu koji je tada "životario" bez nekih značajnijih događanja počela dovoditi velika imena prvo hrvatske, a zatim i međunarodne elektro scene - paralelno su se odvijale i aktivnosti drugih udruga pa se danas zaista ne možemo požaliti na brojnost i kvalitetu događanja u Karlovcu, posebno u toplijim mjesecima. No, ova godina donijela je stvari koje nitko nije očekivao...
Kako provodiš i trpiš izolaciju?
– Možda je bolje pitanje, kako izolacija trpi mene? Mislim da sam njoj veći problem nego ona meni, hehe! Obzirom na životni tempo zadnjih par godina, ovo prisilno “prizemljenje” mi je čak više nego dobro došlo. Imam puno više vremena za uživanje sa svojom obitelji. Naravno, malo više slobode u kretanju bi nam svima dobro došlo, ali gledajući na ovu trenutnu situaciju nećemo se pretjerano žaliti. U ovom trenutku je bitno da smo svi na okupu i da se možemo posvetiti jedni drugima jer to je ono što je najvažnije. Iskoristit ću ovaj trenutak da se malo i pohvalim, jer nedavno sam postao ponosni otac preslatke djevojčice, a gledajući trenutno na provedene sate uz omiljene Youtube hitove i Leonine prve plesne pokrete, dobili smo pravu malu partijanericu. Tata ponosan do neba!
Što ti najviše nedostaje u ovoj situaciji?
– Samoizolacija je učinila svoje. Jedva čekam da vidim ostale članove obitelji, prijatelje, LED ekipu… sve one do kojih trenutno ne mogu zbog svih ovih mjera opreza. Vjerujem da ovog trenutka svi dijelimo isto razmišljanje i osjećaje. Mislim da nije potrebno naglašavati kako jedva čekam otići na neku dobru svirku, jer mi jako nedostaje bjesomučno čaganje. Iako glazbe nikad ne manjka, pogotovo u ovo vrijeme kada svaki trenutak koristiš za preslušavanje novih izdanja i albuma, ipak onaj live moment je ono što me najviše veseli tako da svako postoji velika želja za druženjem i plesom uz kvalitetnu glazbenu podlogu.
Što se tiče LED kolektiva, jesu li već bili isplanirani neki događaji za ovu godinu, koji su otkazani?
– U pravilu nismo ništa otkazali jer nismo niti ništa najavili. Srećom, hehe! Taman smo bili u fazi planiranja i dogovora za ovu godinu, ali nesretna corona nas je zaskočila i privremeno malo zaustavila. Nažalost, kao svi kulturnjaci i organizatori događanja morat ćemo naše planove pomaknuti za neka bolja i sigurnija vremena. Gledamo na ovu situaciju nikako drugačije nego kao malo duži godišnji odmor, iz kojeg ćemo izaći puni energije, spremni za nove projekte i plesne avanture.
Kakva je situacija s LED Festom, kakve ste planove imali za ljeto? Ima li još šanse da se ostvare? Je li bilo još nekih planova na ljeto?
– Planovi još uvijek postoje, a sa njima želja i volja da ipak odradimo novo LED Fest izdanje. Festival je svakako još uvijek u planu i vjerujemo da ćemo ga uspjeti održati u srpnju kako smo si prvotno odredili datum. Pozitivna smo ekipa i vjerujemo da će se ova situacija smiriti vrlo brzo i da ćemo odraditi novu epizodu kako smo zamisli. Nama je veći problem hoće padati kiša ili ne, to nas uvijek nekako više muči od bilo čega s obzirom da uvijek nastojimo odraditi festival na otvorenom. Bilo je i drugih planova, ali o tome ne bih ovog trenutka. Pričekat ćemo razvoj situacije tako da ćemo sve ostale najave zadržati kao faktor iznenađenja za naše vjerne pratitelje.
Ako se ne varam, zadnji party je bio LED vs Infinitum na Sceni krajem godine, kad još nismo mogli ni naslutiti što nas čeka samo koji mjesec kasnije?
– Da, u pravu si. Bila je to odlična večer na Sceni, taman za kraj godine prije nego su se pojavile ove ludorije. Moram priznati da nam nije bilo ni na kraj pameti da će nam se uskoro dogoditi scenarij zatvorenih vrata Male Scene. Sjećam se da smo još na tom eventu razgovarali kada i šta ćemo raditi sljedeći put, jer smo tada opet potvrdili da zajedno možemo napraviti super event. Sve što smo tog trenutka znali o ovom je bilo da bi svakako trebalo dobro skuhati šišmiša prije nego ga staviš na tanjur.
Kakav je zapravo odnos s ekipom iz Infinituma, surađujete li dobro?
– Fantastičan! Dečki su odlični, entuzijastični i vrijedni, vole elektroničku glazbu kao mi, tako da nije bilo druge nego da zajedno uletimo u priču. Odradili smo već nekoliko razmjena znanja za pultovima i evenata, tako da slobodno mogu reći da smo jedna jako dobra ekipa. Ovim putem bi ih sve zajedno lijepo pozdravio! Nadam se da će oni isto tako uskoro nastaviti svojim redovnim radom i programom, jer su to stvarno super odrađivali i, za razliku od nas, uspjeli su uvesti mjesečni program partya u Karlovcu. Mislim da je to jako bitno kako bi se lokalna alternativna kulturna scena održala na životu i na kraju proširila novim korisinicma koji uživaju taj vidi provođenja slobodnog vremena. Jedan veliki respekt za dečke!
Kako tvoj osobni DJ raspored, nastupaš li još često ili si se više prebacio u organizacijske vode?
– Često nastupam, odnosno onoliko koliko slobodno vrijeme i obveze to dozvole. Sve je to samo hobi i ljubav prema glazbi, tako da se prema tome i rukovodim kod organiziranja evenata i nastupa. U mom slučaju to je onaj ispušni ventil za rješavanje napetosti od svakodnevnih obveza i stresova koje nosi ovaj užurbani način života. Mogu slobodno reći da ih ima dovoljno, dovoljno da bi postigao to svoje zadovoljstvo, glazbenu satisfakciju, a i neku vrstu mira kako bi se mogao boriti sa svim što svakodnevnica nosi.
Imaš li neke nastupe koji su ti ostali u posebnom dragom sjećanju?
Izdvojio bih nastup na jednom manjem festivalu u prijestolnici elektroničke glazbe, Berlinu. Odlično iskustvo, koje me se jako dojmilo, jer mi je iz prve ruke dočaralo kako se ljudi tamo pozitivno ponašaju prema alternativnoj kulturi i elektroničkoj glazbi, kako svi zajedno dišu i žive za kulturu. Za mene je to bio neki novi trenutak, novi moment s obzirom da sam do tada sve gledao ponajviše kao vid zabave. Bila je to jedna super nadogradnja u moj karijeri, stepenica prema višoj razini nakon koje se moj rad okrenuo u drugom smjeru, ne gledajući na to samo kao zabavu već mjesto gdje ćeš pokušati realizirati svoje najluđe ideje, jer samo na taj način radiš nešto zanimljivo i posebno. Isto tako, viđene stvari i stečeno iskustvo pokušavao sam kroz svoj rad što više pretočiti i primijeniti na lokalnu alternativnu scenu. Avantura od koje je prošlo 10-ak godina, ali koje se i danas vrlo rado sjetim.
Izvan elektronske scene, čime se još baviš? Igrao si rukomet relativno dugo, da li ti dođe i danas da nekad zaigraš? Odeš li na koju utakmicu?
– Da, živio sam rukomet preko 10 godina braneći boje sva tri lokalna kluba, sve dok me nije zadesila ozbiljna ozljeda. Za mene je to bio veliki šok, jer teško se naviknuti da ne možeš sa ekipom na teren nakon svih godina i da više ne možeš juriti prema golu, to nije baš nešto što si očekivao da će se baš tebi dogoditi. I danas obožavam taj sport, ali još uvijek izbjegavam gledanja utakmica uživo, jer preosobno to doživljam, oni koji me poznaju znaju o čemu govorim. Strast i želja za rukometom je još uvijek velika. Ali, svom srećom našao sam novi hobi koji mi je okupirao misli i dao mi priliku da se opet izrazima i pokažem svoje vještine. I opet srećom, manje opasan nego šta je rukomet.
Znači, nema ozljeda za DJ pultom?
– Haha, nema!
Za kraj, imaš li kakvu poruku za čitatelje i partijanere koji s nestrpljenjem očekuju nove party večeri?
Citirati ću svoj omiljeni bend i ovog trenutka njihove najpopularnije stihove:
“Pozitivan stav, nemoj biti minus,
ostani zdrav, nemoj skupit virus”
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr