Stranica Croatia Undiscovered, koju je pokrenuo u određenim rastezljivim uvjetima mladi Karlovčanin Matija Čaić, stiče sve više poklonika. Matiju znamo i kao autora upečatljive knjižice "Statusi za WC" koja krasi mnoge toalete diljem grada na četiri rijeke, jednog od osnivača Pana i, vjerojatno, jednog od pilota aviona koji nas zaprašuju chemtrailsima iako to ne želi priznati...
Od kuda uopće ideja za Croatia Undiscovered? I kada je i kako sve krenulo?
– Što se same ideje tiče, ja sam još prije desetak godina došao na briljantnu ideju da Hrvatskoj, a bogami i drugim zemljama, treba jedinstveni portal na kojem će se naći sve što vrijedi vidjeti u toj zemlji tako da fino kad turist planira put ne mora razgledavati milion stranica i unatoč tome nešto propustiti. Boris Benko je zatim došao na ideju da mu napišem par tekstova o neistraženoj Hrvatskoj i malo po malo krenuo sam u realizaciju prvotne ideje.
Tko sve radi na projektu, ti solo ili imaš pomagače?
– Imam nekoliko pomagača iako većinu posla odrađujem sam. Prva i glavna suradnica je, dakako, moja životna partnerica koja me prati na izletima i brine se da tekstovi na engleskom budu gramatički i stilski ispravni, zatim je tu web master koji mi je radio i blog i sad ovaj portal, a brine se i za održavanje istog i treći je kolega kojeg sam upoznao na tadašnjem poslu, a koji je majstor za mrežni marketing pa mi je pomagao u početku savjetima. On je također snimio i promotivni filmić za portal. Imam još par suradnika koji mi šalju fotke ili teme za priče.
Kako provodiš vrijeme u karanteni i koliko te to zaštopalo u smislu eventualnih planova oko stranice? Jesi li uspio odraditi kakav “izletić” i tokom ovih mjera?
– Postoji jedna rečnica koju nisam izrekao od kad sam navršio 10
godina, a to je “Dosadno mi je.” Dosada mi je nepoznati pojam
pošto imam toliko stvari za odraditi da bi karantena trebala
trajati još 20 godina prije nego bi sve završio. Dosada je za
lijene i inertne ljude. Uglavnom, imao sam posla sa prebacivanjem
tekstova sa starog bloga na novi portal. Također sam napokon
kompletirao opremu za minijaturni kućni studio tako da sam se
bacio na skladanje. Zapostavio sam dosta čitanje u zadnjih godina
pa sad to nadoknađujem, a i sam sam se bacio malo na pisanje jer
mi je sinulo par zgodnih ideja. Ako što vremena preostane trošim
ga na učenje i usavršavanje nekih novih vještina koje će mi
donijeti određeni profit u budućnosti, nadam se.
Tako da me oko stranice nije ništa puno zaštopalo. Uspio sam i
otići u Dugu Resu te tamo nabaciti par fotki za tekst koji će se
ovih dana naći na stranici. Duga Resa je zapravo vrlo zanimljiv
grad. Kad nas vrijeme posluži otići ćemo i na Petrovu Goru po još
fotki i ideja za priče.
Tu je naravno i redovita piva, ili njih nekoliko, s frendovima
preko video chata i pokoji kviz.
Jel to sve potpuno volonterski ili je netko možda prepoznao vrijednost stranice pa da zaradiš i koju kunu od reklame? Imaš li možda neke okvirne podatke koliko ljudi pročita reportaže?
– Dok je stranica bila samo blog nisam mogao računati na reklamu
ili zaradu. Nešto sam prikupio preko crowdfundinga, ali je to
bilo dovoljno taman za redizajn. Ovo sada je prava stvar i sad
slažem marketinšku strategiju koja će mi donijeti profit od
reklama. Ne planiram se ničim baviti volonterski dok ne budem
imao viška vremena i novaca.
Google analitics je strašna stvar tako da imam dobar uvid u to
koliko je posjetitelja na stranici. Prije se taj broj kretao oko
600, a sad već ide prema 1000. To je sve naravno bez plaćenih
reklama. Uz dobar SEO bit će to i više. Cilj mi je doći do
100.000 mjesečno onda se može računati na pravu lovu. Tad će to
postati turistički portal uz kojeg drugi neće imati potrebu
postojati.
Da li je bilo kakvih anegdota tijekom putovanja zbog rada na stranici?
– Anegdota koliko hoćeš. Evo već kada smo snimali prvi promotivni filmić, opatica nas je protjerala iz Kamenitih vratiju jer smo bili malo prevampirski obučeni. Ali ima i lijepih priča. U Kringi, gdje smo tražili grob Jure Granda, nas je neka gospođa na ulici ničim izazvana počastila bombonima. Što se tiče same stranice, standarni su prijepori oko Jasenovca i Golog otoka gdje štovatelji jednog i drugog stratišta skaču na stražnje noge čim objavim neke škakljive činjenice. Za sada su još uvijek pitomi pa mi nisu prijetili, ali tko zna.
Ovo je sve u online obliku, no imaš iza sebe i jednu tiskanu knjižicu “Statusi za WC” koja kod mene i dalje stoji na WC-u! Ali već je malo požutjela, kad će nastavak? Spomenuo si da imaš neke ideje za pisanje?
– Da. Nije riječ o nastavku statusa već imam dvije odlične ideje za kratke priče i jednu za dužu. Malo sam u zadnje vrijeme postao manje lijen nego inače tako da vjerujem da će prva od njih uskoro zaživjeti. Problem je u tome što ne znam gdje bi ih anonimno objavio jer ne želim da moja reputacija pozitivno ili negativno utječe na kritike, a opet da je to mjesto koje mnogo ljudi posjećuje. Znaš li ti možda za tako nešto? (javit ću ti, op.a.!)
Croatia Undiscovered bi se mogao donekle povezati i s tvojom sklonošću prirodi i ekologiji, jedan si od osnivača Eko Pana, jesi li još aktivan ili te više nije briga da li je netko prolio motorno ulje u potok?
– Iako više nisam toliki idealist kao u mladim danima nego sam postao pragmatičniji i realniji, ekologija, zapravo zaštita okoliša, (ekologija je znanost o suživotu živih bića i okoliša) i dalje zauzima važno mjesto u mom životu. Osim odvajanja otpada, što je temelj svakog civiliziranog društva, trudimo se i na druge načine štititi okoliš putem štednje energije i vode, korištenja ekoloških materijala ili kupovine bio namirnica. Sve to, naravno, padne u vodu čim upalim svog dizelaša, propeljam ga po autoputu i potrujem sve živo u krugu od jednog kilometra, ali prvi sljedeći auto će biti hibrid, a odmah iza njega slijedi upgrade na teleport.
Kad si na putovanjima, na otvorenom, kako se štitiš od chemtrailsa i djelovanja HAARP-a?
– A kako drugačije nego šeširićem od folije i hazmat odijelom bez kojeg ne idem ni na misu Svetu Trojicu. Baš sam neki dan zapalio 5G odašiljač na Lemić brdu.
Ovo sam te pitao jer se često po Facebooku boriš i s teoretičarima zavjera, jesi li koga preobratio?
– Odustao sam od toga pa se više ne prepirem s teoretičarima zavjera. Teško je voditi raspravu s ljudima koji zatvaraju oči pred dokazima i na sve odgovaraju da je to laž. To su ljudi koji si žele dati nekakav značaj pa kad to ne mogu ostvariti u realnom svijetu, odlaze u taj svijet mašte i tu su si super. Također sam prestao i raspravljati s vjernicima o postajanju boga. Jedni drugima ne smetamo i dok je tako, live and let live. Generalno sam shvatio da mi rasprave ne trebaju jer mi kvare zen. Tako da je najbolja zaštita od chemtrailsa i haarpova ipak – držati se podalje od takvih ljudi.
Veliki si ljubitelj metal glazbe, jesi li samo fan ili imaš u planu i kakav svoj glazbeni projekt?
– Imam dokaz da mi je metal u genima pošto imam povišeno željezo
u krvi. Uglavnom, metalac sam od rođenja i bit ću do smrti ako se
pokaže da ipak nisam besmrtan. Metal je ipak više od glazbe i
supkulture, to je način života i razmišljanja.
Radim i svoju glazbu i to aktivnije nego ikad. Neće biti samo
metal jer sam prije par godina otkrio jedini nemetal band koji me
toliko oduševio da sam ih neko vrijeme slušao bez potrebe da
čujem bilo što drugo.
Naravno, to je Pavel?
– Da, naravno. Haha, ipak je riječ o Muse. Metal, Queen, Muse i David Bowie – to su glazbeni uzori.
Jesi li svirao već u nekom bendu u ranijim danima?
– Nisam ništa posebno svirao u djetinjstvu. Tu i tamo malo u garaži s frendovima. Sad će biti drugačije i ozbiljnije.
Kad smo kod metal scene, sjetih se nama zabavne, a tebi potresne priče kako si na jednom putovanju na metal festival ostao bez verižnjače po kojoj si bio prepoznatljiv. Jesu li ti je kada vratili ili je i danas nosi ponosno neki aerodromski radnik?
– Hehehe. Da, očito su svojevremeno Mađari planirali povratiti područja koja su držali dok ih kralj Tomislav nije protjerao preko Drave uz riječi: “Arpade! Ti si vjetrina što hara. Ja sam ti hrašće jedro i stoljetno na koje ‘zalud vihor se obara.” Nadam se da ju je taj koji ju je uzeo nosio kad je pao u deset metara dubok bazen pun vode bez spasioca.
– Bio si, ili jesi, i veliki ljubitelj formule 1, sjećam se da si znao čak i s nekih izlazaka otić zbog kvalifikacija formule! Voliš li je i pratiš još uvijek ili se slažeš s mojom strogom tezom da je postala užasno dosadna?
– Već nekoliko godina ne pratim F1. Nekoć sam se stvarno dizao usred noći na kvalifikacije ili oteturao doma usred dobre pijanke. Ne stignem. Morao sam postaviti drugačije prioritete tako da stignem odraditi ovo što mi je važno. Čuo jesam da je postala jako dosadna ali ne bih mogao potvrditi iz prve ruke.
Što prvo slijedi po popuštanju mjera na Croatia Undiscovered? Znaš li koje ti je prvo sljedeće istraživanje? Daj nam ekskluzivu!
– Sad smijemo bauljati po županiji pa će sljedeća dva teksta biti Duga Resa i Petrova gora. Nova kategorija na stranici je Travel blog gdje opisujem svoja putovanja i zgode sa njih, a nadam se da će ubuduće i ljudi slati svoje tekstove. Očekujte puno novih fotki kad se sve smiri i jednu pravu crowdfunding kampanju gdje se nadam skupiti dovoljno novca kojim ću si moći kupiti vrijeme kojim ću onda obići još više lokacija.
Razgovarao: Darko Lisac