Ekipa Kalibra pobjednik je 8. sezone karlovačkog pub kviza KA47, koji je u ponešto skraćenom i ubrzanom obliku zbog pandemije koronavirusa završio prije tjedan dana u caffe baru Ziggy.
S nama razgovaraju Dražen Cukina, Saša Lenuzzi i Bruno Planinac, s kojima je na finalnoj večeri igrao i Mateo Pukšar, a tijekom sezone za ekipu je zaigrao i jedan od originalnih članova Igor Pavlov.
Bilo je dosta promjena ove sezone, što je s originalnom ekipom?
DRAŽEN: Nekakvu okosnicu Kalibra dugo smo činili Bruno i Igor, zatim Zlatko Vuković i ja, ali Max (Zlatko Vuković, op.a.) je u posljednje vrijeme sve više posvećen Cresu, a i nekako ga je prošla volja za kvizovima, sada je recimo bio u Karlovcu ali je rekao da neće igrati. Pavlov je i dalje naš stalni član, no ovu sezonu pripazio se malo zbog koronavirusa, što apsolutno razumijemo, jer je u rizičnoj skupini.
BRUNO: S tim da bih malo ispravio i rekao da to nije naša prva postava, na prvom većem kvizu u Karlovcu, KOZi na Maloj sceni Hrvatskog doma igrali smo Dražen i ja te Luka Vuković i jedan njegov zagrebački prijatelj, no otkako je pub lige ovo što spominje Dražen je naša “udarna” postava.
DRAŽEN: Da, s tim da smo mi zapravo propustili prvu sezonu lige, možda bi inače imali i koju titulu više! No, jednostavno nismo na vrijeme čuli da se igra pa smo krenuli tek od druge…
I onda je sad tu još i Saša, koji je ligu i pokrenuo i iskusan je sastavljač pitanja već godinama, tako da budete baš pravi Dream Team i ne date nikom ni blizu?
SAŠA: Pa ja sam zapravo htio igrati za neke druge ekipe, ali bar me 6-7 ekipa odbilo, odnosno nisu imali slobodno mjesto, jer već dulje vrijeme igraju u istom sastavu. Kalibar me pozvao i vrlo brzo smo sve dogovorili i odlučili prošetati ligom.
Pa tako je nekako i bilo, jeste li očekivali tako uvjerljivu pobjedu, s čak devet bodova prednosti u finalu?
SAŠA: Da.
DRAŽEN: Kratko i jasno, haha.
SAŠA: Pa da, ipak je bilo realno to za očekivati.
BRUNO: Ja sam očekivao da ćemo biti prvi, možda ne s takvom razlikom, ali kada smo kompletni zbilja smo dobro posloženi, Saša i Mateo su donijeli puno u nekim područjima u kojima Dražen i ja možda nismo najbolji i realno je bilo da smo najveći favorit. Osobno sam mislio da nam se suprotstaviti mogu samo Teddy Beersi, ali kada su oni potpuno skiksali u prvom krugu mislim da više nije bilo dvojbi.
Što radite inače u životu, osim što učite za kvizove?
BRUNO: Ja sam noćni zaštitar, i to baš noćni, stalno sam u noćnim smjenama.
SAŠA: A danju uči (svi se smiju).
BRUNO: Ma ne, sve nas zanima poneki podatak, ali mislim da nitko od nas ne uči baš doslovno. Zanimaju nas kvizovi pa kroz to učimo.
DRAŽEN: Ja sam zaposlen u Državnom zavodu za statistiku.
SAŠA: Ja sam djelatnik jedne hrvatske telekomunikacijske tvrtke.
Mateo?
SAŠA: Mateo radi na Hrvatskoj nogometnoj televiziji, evo zato ga danas nema, otišao je u Sinji prenositi Junak – Marsonija, kvalifikacije za 2. ligu.
DRAŽEN: I putuje svijetom, hvali se da je bio u više država nego naš poznati kvizaš Krešimir Međeral Sučević posjetio ih je dosad 74.
A, iskustva s kvizovima, pretpostavljam da vam pub kviz liga nije prvi dodir s kvizom?
SAŠA: To moramo počet s Draženom i prvim kvizovima na svijetu (svi se smiju)
DRAŽEN: Pa skoro da od kad znam za sebe. Roditelji su mi pričali da me već kao bebu smirivao TV kad bih plakao ili bio nervozan. I negdje već od prvog-drugog razreda osnovne se sjećam prvih kvizova koje sam gledao i jako sam ih volio. Zapravo u to vrijeme sasvim sigurno još ništa nisam ni shvaćao, ali kvizovi su mi bili super. I onda kako sam rastao sam se počeo interesirati, rješavati razne kvizove po novinama, kupovao knjige s pitanjima… i onda su krenula i natjecanja, prvo nije baš slavno prošlo.
Rezultatski ili?
DRAŽEN: Da, ali sam sam kriv, to je bilo 1987. i riječ je o tada jako popularnom kvizu “Brojke i slova”, a na snimanje sam morao ići dan nakon što sam diplomirao. Planirao sam doći čiste glave i proslaviti diplomu samo s jednom kratkom cugom s prijateljima, ali tako to uvijek krene i na kraju sam došao doma u 3 ujutro i drugi dan nisam imao pojma gdje sam.
Ali te nije obeshrabrilo?
DRAŽEN: Nije, nastupio sam zatim na kvizu “Kviz do kviza”, a u Hrvatskoj na gotovo svemu… Milijunaš, Potjera, 1 protiv 100, Sve u sedam… uspjeha je bilo, ali ne pretjeranih, no u Milijunašu sam uzeo 32 tisuće, a u Potjeri 16 tisuća.
BRUNO: Ja sam se više pojavljivao među kandidatima u kvizovima tipa 1 protiv 100 ili Milijunašu, nisam imao sreće pri “najbržem prstu”, u Milijunašu sam bio kandidat baš u emisiji u kojoj se prvi puta pojavio danas jako poznati Dean Kotiga i bio sam drugi najbrži prst iza njega. Nekakav prvi televizijski kviz koji me zaokupio je bio Upitnik, njega sam često igrao, zatim je bio kratkotrajan kviz Slagalica na kojem sam imao rekordan niz od 7 tisuća… bio sam i na Najslabijoj karici, a i prvi pobjednik u kvizu “Tog se nitko nije sjetio”.
SAŠA: Jel to onaj kviz na kojem su jednom nastupali div i patuljak?
DRAŽEN: E da i ja sam bio na tom kvizu također, a Bruno i ja smo kao par igrali “Kviznu situaciju” koju je vodio Mario Kovač.
Saša, ti si nedavno imao žestok ogled s Međeralom u završnoj igri Potjere…
SAŠA: Da, junački pao kažu ljudi, ali u svakom slučaju pao. Osim toga sam igrao Najslabiju kariku i isto pao, došao u zadnja tri, bio najjača karika u krugu pa su me izbacili, njima lova, a meni prilika da pričam o nepravdi i moralnoj pobjedi.
BRUNO: Pavlova sad nema s nama, ali on je definitivno rekorder, on je u Milijunašu odnio 250 tisuća kuna.
SAŠA: Mateo je bio na Potjeri, mislim da su i uzeli neke novce.
Tko vam je u Karlovcu glavni konkurent?
BRUNO: Pa mislim da su Teddy Beers svakako najjači.
DRAŽEN: Jesu, ali nekako je najveće rivalstvo sa Šmokljanima, oni su tu od početka kao i mi, oni su osvojili prve dvije lige u kojima smo nastupali, mislim da su i jedini koji su uzeli dva naslova osim nas, zar ne?
Mislim da da…
SAŠA: Je, Van konkurencije prvu ligu pa Šmokljani dvije zaredom, Kalibar sad ukupno tri, jednom su pobijedili Teddy Beersi i, čekaj, tko je još bio?
DRAŽEN: Pa to je to, sedam.
SAŠA: Ali ovo je osma sezona…
Da, sad ni meni nije baš jasno tko fali…
BRUNO: Haha, pa Jedini pravi škanjci (svi se smiju)
SAŠA: Haha da, to su oni Pintar, Radojčić, Vunčić… ne znam tko je još igrao s njima (smijeh). A i to rivalstvo sa Šmokljanima je više nešto što bi oni htjeli nego što je realno.
DRAŽEN: Dobro, Vjeko je odličan u filmu, njega zovemo ponekad na filmske kvizove kada drugi ne mogu.
SAŠA: Da, kad ne može nitko od originalnih članova, Mateo i ja, teta Ružica s pošte, domar iz Sokolskog doma, ona žena od kartona šta drži “Karlovačko”… (smijeh)
Jeste imali kakvih uspjeha i izvan Karlovca?
BRUNO: Bili smo par puta na KOZi dobri u Zagrebu, mislim da smo dva puta bili drugi, jednom na općoj, jednom na filmskoj.
DRAŽEN: Igramo i sve ove memorijale, od Zadra do Požege, tu smo redovito najbolja karlovačka ekipa, ali tu su već svi najbolji hrvatski kvizaši i superjake ekipe pa smo zadovoljni i s plasmanom u Top 10.
Karlovac je jedan od četiri grada koji su domaćini tim okupljanjima, Saša vodi karlovačku kvizašku udrugu, planira li se treći ZIMKO?
SAŠA: Mislim da ne. Zaista ne znam kako bi ga izveli u ovim uvjetima. Bilo je super prva dva puta, ali s pandemijom i činjenicom da je naš termin u siječnju kada hara i gripa, mislim da ćemo ove godine, tj. početak 2021. morati preskočiti, ne vjerujem da će i opća situacija biti takva da će ga dozvoljavati.
DRAŽEN: Razmišljali smo i mi da napravimo pauzu ove sezone.
Zbog korone?
BRUNO: Ma ne, malo da odmorimo.
SAŠA: Ali ipak nećemo, nema smisla da pobijedi neka mediokritetska ekipa poput Šmokljana.
Dakle, ako bude lige, idete na četvrti naslov?
SVI: Naravno!
SAŠA: Ja bih za kraj samo još rekao par riječi o Kordunashiansima.
Razgovarao: Darko Lisac / KAportal