Naš današnji sugovornik Željko Goluža nakon prilično uspješne košarkaške karijere okrenuo se ugostiteljstvu i danas je u tome jednako uspješan, možda i uspješniji. Teško da ima Karlovčana koji nisu bili niti u jednom od tri objekta kojima je vlasnik ili suvlasnik, a većina je barem jednom obišla i sva tri. Na razgovor dolazi s “novim imidžom”, koji je, pomalo u šali, pomalo protestno, poruka i novim odlukama Stožera…
– Haha, pa nije baš novi imidž, mada se možda može i tako reći, ali to je privremeno, a ne dugoročno. Uglavnom, pomaže mi da lakše izdržim cijelu ovu situaciju, recimo da sam se “zavjetovao” da se ne brijem sve dok ne završi sve ovo.
Pandemija ili dok ne otvore ugostiteljske objekte?
– Ma bojim se da kad bih čekao da završi pandemija da to ne bi dobro ispalo, a ni izgledalo pa je tako cilj ipak ovo drugo.
Mnogi su, i ugostitelji i građani, očekivali da će od 1. veljače biti otvorene terase, ili barem “coffee to go” opcije, ali ništa od toga. Je li te iznenadila odluka Stožera? Kako prolaziš i osobno, a i kao ugostitelj cijelu tu priču?
– Čitam svaki dan komentare raznih analitičara, teoretičara,
stručnjaka, “stručnjaka”, epidemiologa….pa bih ja svoj osvrt na
cijelu situaciju sažeo u par rečenica. Evidentno je da se nešto
loše događa, da određeni broj ljudi završi na bolničkom
liječenju, da neki ljudi umiru. To bi bilo glupo osporavati. Isto
tako, ja osobno sam prilično ležeran oko mogućnosti da negdje
pokupim virus i koliko znam većina nas ima takav stav, no isto
tako treba priznati da je tako dok se ne zarazi netko naš i ne
dobije teške simptome.
Želim reći da je za mene ljudski život ispred svega pa radilo se
o čovjeku koji ima 25 ili 95 godina. U tom smislu nisam iznenađen
odlukom Vlade.
Ono s čime sam iznenađen je da je nekoliko dana prije produljenja
mjera za ugostiteljske objekte Vlada priznala da je učinjena
nepravda cafe barovima koji jedini (!) ne mogu davati kavu za
van te su moja očekivanja u tom smislu bila da će nam se to
dozvoliti, osobno nisam očekivao da će sad dozvoliti otvaranje
terasa, ali ovo jesam i neugodno me iznenadilo. Objašnjenje
koje je dao ministar Božinović “da dozvolimo prodaju kave za van,
to bi praktički bilo otvaranje kafića” smatram
neutemeljenim.
Vlasnik si ili suvlasnik tri objekta, zapravo su sva tri
donekle različite koncepcije – bistro i restoran Kastel na Starom
gradu, Papa’s bar i slastičarnica Tara Sweets. Ima li razlike u
tome koliko su pogođeni mjerama i pandemijom?
– Pa ima, pandemija je ipak najmanje pogodila Bistro Kastel,
jer unatoč svemu ipak nešto radimo, imamo dostave i moguće je
preuzimanje hrane na ulazu u restoran, a najviše je pogođen
Papa’s koji zapravo i preko ljeta kada smo bili otvoreni nije
radio kako bi inače, jer je bilo ograničeno radno vrijeme.
Tara je registrirana kao caffe bar koji poslužuje i slastice tako
da smo i tu na žalost zatvoreni i bez prava na rad. Ono što je
dobro je da smo za Taru ishodili novi MTU i da sljedeći tjedan
počinjemo raditi “na prozorčić”, odnosno prodavat ćemo slastice,
pića i napitke kroz prozorčić na ulazu u Taru.
Kakav je zapravo promet Kastela, u kojem broju ljudi
koriste usluge dostave?
– Mogu reći da ima dosta interesa i za dostavu i za “takeaway” i
to puno više nego u proljeće za vrijeme prvog lockdowna, smatram
da je to zato jer je kod prvog zatvaranja vladala opća panika,
virus je bio totalna nepoznanica, a sad je već drugačija
situacija.
Kastel je prekinuo dugogodišnju prazninu na Starom gradu što se tiče nedostatka ugostiteljskog objekta. Kako si se uopće odlučio na taj poduhvat i jesi li zadovoljan dosadašnjim poslovanjem, pogotovo uzevši u obzir razdoblje prije pandemije?
– Ja sam rođeni Dubovčak, rođen sam i odrastao u Primorskoj ulici
i praktički cijelo djetinjstvo sam proveo na Starom gradu tako da
su me na otvaranje restorana ponukali jednako emotivni i poslovni
razlozi. Mislim da je Stari grad nešto najljepše što Karlovac ima
uz svoje rijeke, a uz nekoliko velikih manifestacija i glavni
adut za razvoj turizma. Brojem gostiju u Kastelu, u tom
predpandemijskom razdoblju, bio sam vrlo zadovoljan. Jasno,
postoji još puno prostora za unapređenje poslovanja, a i
restorani su segment ugostiteljstva za koji se obično kaže da
treba dvije do pet godina za uhodavanje. Mi smo sad u četvrtoj
godini, pritom je još bila ovakva kakva je zbog pandemije i
epidemioloških mjera tako da… imamo i mi prostora za napredak i
očekujemo i još bolje rezultate.
Spomenuo si turističke adute grada, djeluješ i u
Turističkom vijeću, koliko je pandemija naškodila turizmu koji
se, čini se, taman počeo ubrzano (ponovno) razvijati?
– Da, složio bih se da je posljednjih nekoliko godina turizam u uzlaznoj putanji u Karlovcu, svake godine smo imali znatan porast i dolazaka i broja noćenja, kontinuirano sve do 2020. godine, koju svi želimo čim prije zaboraviti na svim razinama, ne samo turističkoj. Mislim da Karlovac ima fantastičan potencijal za razvoj turizma te da bi turizam kao takav mogao biti pokretač privrede u našem gradu. Osim resursa koje imamo, potreban je i novac te pametno usmjeravanje istog, a to je nekako cilj Turističke zajednice koja gradi strategiju razvoja turizma koju između ostalog Vijeće treba odobriti. Rekao bih da smo na dobrom putu, neki projekti su bili jako uspješni, od novijih bih svakako i kao građanin i kao član Turističkog vijeća pohvalio povratak Dana piva u grad, kao i Advent, a bilo je i manje uspješnih projekata, vrijeme će pokazati što će zaživjeti.
Nekako ne možemo u razgovoru zaobići pandemiju niti u jednoj temi, bivši si sportaš, dobar košarkaš, kako komentiraš toliki zastoj u sportu, upravo košarkaši su u Karlovcu među najugroženijima?
– Sigurno da pandemija i tu radi veliku štetu, svima koji bi trebali redovno trenirati, pogotovo u ekipnim sportovima. Individualni treninzi nisu zabranjeni i kondiciju i spremu se može održavati, ali nedostaje kontinuitet natjecanja zbog čega dolazi do stagniranja u karijeri svakog sportaša, a samim tim kad krenu natjecanja veća je i mogućnost ozljeda.
E sad, kako smo i najavili svekolikom čitateljstvu, kako si zadovoljan svojom karijerom? A, i onim što je postigla tvoja generacija, od koje se očekivalo mnogo?
– Obzirom da sam dosta kasno krenuo s treniranjem košarke te nisam prošao da tako kažem “kompletnu školu”, obzirom da mi je karijera bila obilježena i sa dosta ozljeda, mogu reći da sam zapravo vrlo zadovoljan. Za generaciju možda ne bih mogao reći isto, jer smo se možda i prerano razišli, dijelom je to i rat pospješio, a i klub nije imao novaca i bili smo u toj nekoj čudnoj situaciji da možemo postati prvoligaši, ali je očito da nemamo mogućnosti za Prvu ligu pa su oni najbolji, prirodno, i otišli iz kluba, od Gašparovića, preko Josipovića koji je napravio najbolju karijeru, do Starčevića. Ja sam nakon Karlovca igrao u Zadru za Puntamiku, potom sam bio u Hercegovini i tamo sam u Širokom i Brotnjom imao zbilja par dobrih godina, s Brotnjom sam igrao i u Kupu Radivoja Koraća. Potom je uslijedila druga njemačka liga u Magdeburgu, a onda sam se vratio u Karlovac, ali više ne kao košarkaš, ozljede su već učinile svoje.
Zaigraš li i danas? Ili barem ideš na utakmice?
– Ne, ne mogu reći da igram, ozljede i godine su učinile svoje. Bavim se nekim drugim fizičkim aktivnostima i na taj način pokušavam održati kondiciju. A, sličan je i odgovor na pitanje idem li na utakmice… Ne idem, a prvenstveno ne idem zato kad idem onda se i “napalim” i naživciram i užasno me vuče da zaigram, pa onda organiziramo neki hakl i onda si navučem neku ozljedu. Zato je najbolje da nisam ni na tribinama. Ali s većinom ekipe iz naše generacije sam u kontaktu, ne mora to biti vezano uz košarku, s onima koji su u Karlovcu se povremeno vidim, s onima koji su dalje sam u kontaktu preko društvenih mreža…
Spomenuo si da na druge načine održavaš kondiciju? Pretpostavljam da sada imaš i više slobodnog vremena, što bi se reklo u svakom zlu nešto dobro…
– A da, slobodnog vremena definitivno sada imam puno više, klasičnih poslovnih aktivnosti je znatno manje, ali opet je to posao koji se ne može baš posve prepustiti inerciji, a i doći će vrijeme ponovnog otvaranja pa koristim vrijeme i za planiranje novih projekata. Što se tiče kondicije volim planinarenje, to mi je i opuštanje i dobra vježba, a prije tri godine sam otkrio i jogu te power jogu, koju mogu zaista toplo preporučiti svima koji su u potrazi za nekim vidom vježbe i rekreacije.
Razgovarao: Darko Lisac/KAportal.hr