U Grabriku nije rijetkost da naiđete na Amerikanca, Japanca, Venecuelanca, Dominikanca… dakako, govorimo o Baseball klubu Olimpija i brojnim vrsnim stranim igračima koji su branili boje karlovačkog kluba. Od ove sezone tu je i prvi Kubanac, pripadnik jedne od najjačih svjetskih baseball nacija, no njegov put do Karlovca i Olimpije bio je nešto drugačiji. Naime, za razliku od ostalih spomenutih privremenih (a u nekim slučajevima, kao što je onaj Amerikanca Phila Smitha i već stalnih) Karlovčana, koji su u naš grad i došli zbog baseballa, on je do grada na četiri rijeke došao sasvim drugim putem.
– Da, mene je dovela ljubav, nisam imao pojma da ovdje postoji baseball.
A, gdje si pronašao ljubav Karlovčanke?
– Prvo je ona našla mene (smijeh). Larisa je bila na Kubi 2018. godine i tada smo se upoznali i odmah zaljubili. Ostali smo u kontaktu preko interneta i 2019. godine ona je opet došla na Kubu i tada je pala odluka da živimo skupa u Hrvatskoj. U jedanaestom mjesecu te godine smo se i vjenčali.
Zašto Hrvatska, a ne Kuba?
– Ja volim Kubu, ali trenutna situacija je jako loša, katastrofalna. Ne bi bilo u redu da Larisa uđe u te uvjete, a i meni je bilo drago isprobati nešto novo, živjeti u zemlji u kojoj ću biti bolje plaćen za pošten posao.
Ne bi se ni mnogi Hrvati složili…
– Dobro, ali u Kubi ljudi imaju mjesečnu plaću 15 eura, tako da…
Što radiš?
– Radim kao vodoinstalater u maloj firmi Grijanjemont. Posla je puno, a radio sam to i na Kubi tako da imam iskustva i nadam se da dobro radim. Gazda je zasad zadovoljan pa sam i ja.
I onda se vraćamo na baseball, kažeš da ga nisi očekivao ovdje?
– Ne, ja volim sport ali kad kažeš Hrvatska ljudi misle na nogomet, na rukomet, nije mi bilo na kraj pameti da ću ovdje pronaći baseball i onda idem po gradu i vidim baseball igralište! Oduševio sam se odmah. Na Kubi sam igrao baseball 11 godina, jako sam ga volio i bio u tome, onda sam imao dosta nezgodnu ozljedu koljena, počeo sam raditi i polako sam se orijentirao prema tome.
Ipak, zaigrao si tek ove sezone…
– Ja sam htio odmah, ali za prošlu sezonu nisam mogao, jer nisam prošao sve preglede, a bilo je i već dovoljno stranih državljana u klubu.
Čekaj, zar nisi ti sad hrvatski državljanin kada si oženjen u Hrvatskoj?
– Ne još, kad prođe pet godina. Dobio sam sve dokumente, imam stalan boravak, imam recimo hrvatsku osobnu iskaznicu, ali državljanstvo mogu dobiti tek nakon pet godina.
No, ove godine si postao član kluba… Kakav je osjećaj? Nema više problema s ozljedom?
– Ne ne, to je sad sve dobro. Osjećaj je super, ja uživam a vjerujem i da ću pomoći klubu.
Kako ti se čini razina hrvatskog baseballa? Možeš li to usporediti s kubanskim baseballom?
– S onim najboljim ne, to ne bi bilo realno, Kuba je među najboljima u svijetu, to je otprilike kao da usporedimo hrvatski i kubanski nogomet. Ali tu u Karlovcu vidim da igrači i treneri razumiju baseball, dobri su.
Što ti nedostaje u Karlovcu?
– Vrijeme! Ovo vrijeme za mene nije normalno, dođem sa +40 svaki dan, a ovdje -10. Meni je to strašno (smijeh). Nedostaje mi kubansko vrijeme, sunce, more, toplina svaki dan. Jasno, nedostaje mi i obitelj i prijatelji. Pogotovo što sada zbog koronavirusa nismo mogli putovati tako da ih već dugo nisam vidio.
Hrana?
– O, hrana je super, kobasice, špek, sve odlično!
Mislio sam zapravo pitati nedostaje li ti kubanska hrana?
– Nedostaje i to, ali Larisa je bila na Kubi više puta, naučila je i neke recepte pa mi pripremi crni grah, to svi mi Kubanci jako volimo, ili jelo koje je mješavina piletine, riže i banane, njoj je isprva bilo malo čudno, ali nama je to specijalitet. Ali kažem, volim i hrvatsku hranu.
Kako ti ide učenje hrvatskog jezika, je li težak? Postoji li neki tečaj?
– Jako je težak! Teško mi je popamtiti sve padeže, španjolski toga nema, riječ je uvijek ista. A i ne samo padeži, nego barem na Kubi imamo neke univerzalne riječi za koje vi imate puno izraza koji su vama normalni, a ja dok sve pohvatam… Ne znam, mi imamo jednu riječ za cipele, a kod vas cipele, tenisice, šlape, papuče, joj! (smijeh).
A kako ga učiš?
– Da, pitao si za tečaj, nema tečaja, učim od žene, od prijatelja, na poslu, u kontaktu s ljudima, nema druge.
Imaš li uz posao, obiteljski život i baseball vremena za još nešto?
– Pa i nemam, puno je posla, onda trening, obitelj, to je to. Jedva čekam toplije vrijeme i kupanje.
Isprobao si naše rijeke?
– Da, Korana, Mrežnica, super su, jedva čekam ljeto.
Je li ti to bilo prvi put da se kupaš u rijekama?
– Ne, ne, ma kakvi. Znam da ljudi često uz Kubu prvenstveno povezuju more, ali Kuba je jako raznovrsna, imamo prekrasnu prirodu, imamo rijeke, jezera, u kojima se isto tako kupamo.
Muči li te nostalgija?
– Jasno da neke stvari nedostaju, ali meni je ovdje jako lijepo, sretan sam. Imam ljubav, imam posao, imam sad i baseball… to je to, idemo dalje. Jebiga! (smijeh).
I naravno, Olimpija će biti prvak?
– Ma to je sto posto!
Razgovarao: Darko Lisac