Prvo je bio Luščić i puno cvijeća. Pa Grabrik i jako malo cvijeća. Onda je nastala stranica "Grabrik u cvijeću" pa je Grabrik dobio više cvijeća. Na kraju (?) tu je sada i "Karlovac u cvijeću".
Razgovor s našom sugovornicom Majom Dujmović zato mora biti posve u znaku cvijeća, iako na samom početku daje i pomalo iznenađujuću tvrdnju:
– Zapravo cvijeće tu čak i nije bilo u prvom planu, barem na početku.
Nego kako je onda sve krenulo?
– Oduvijek sam voljela fotografiju i uvijek sam svoje fotografiranje vezala uz neke koncepte. Najčešće je to, pak, bilo vezano uz čitanje, jer sam i jako puno čitala i tako su mi se javljali određeni koncepti. Kako je bilo sve više posla, kao i sve više obiteljskih obaveza, došlo je i majčinstvo, malo sam se udaljila od fotografije i negdje u vrijeme drugog porodiljnog uhvatila sam se ponovno svega toga.
I našla si cvijeće kao koncept?
– Pa tako nekako! Ja sam na Grabrik došla s Luščića, iz dijela u kojem su kuće koje su uvijek bile pune cvijeća, uređenih vrtova i odmah sam primijetila da toga u Grabriku nedostaje. Moram reći da je Grabrik vrlo praktičan kvart za život, sve nam je dostupno i blizu, ali toga mi je nedostajalo. I tako mi je palo na pamet da bih mogla početi predstavljati ljude koji svojim cvijećem unose šarenilo u to sivilo kvarta, istovremeno i prikazati ljudima ljude, ali i i imati neki mikrodruštveni utjecaj, možda potaknuti i druge da počnu uljepšavati kvart.
Ubrzo je to preraslo u “Karlovac u cvijeću”?
– Da, iako ja isprva nisam htjela širiti. U početku je sve to zamišljeno vrlo jednostavno, predstavila sam susjede, neke prijatelje, onda se to počelo širiti, prijatelji bi preporučili nekog svog poznanika, počeli su se ljudi javljati i sami i onda sam druge godine odlučila proširiti projekt na cijeli grad, iako su mi u startu ambicije bile zaista mminimalne.
Samo fotografiraš tuđe cvijeće, ili imaš i svoje?
– Haha, e tu je bilo puno muke! Imam i svoje, doselila sam prije četiri godine i dosad sam, evo, izrotirala četiri postave na balkonu! Nije sve to ni tako jednostavno kako možda netko na prvu misli, a oni koji su se oprobali dobro znaju. Recimo, prve godine sam jednostavno nabavila cvijeće i biljke koje su meni super, bez imalo razmišljanja oko toga hoće li njima moj balkon koji je na južnoj strani odgovarati. Pa ih je onda sunce ubilo vrlo brzo. I tako, korak po korak, sada sam došla do smilja i lavande, koji se dobro drže…
Doživljavaju li neki stranicu i kao savjetodavnu?
– O da. Dogodi se svako malo da u inbox dođe neka poruka u stilu “limun mi je bolestan, šta da radim!?” i uvijek mi bude žao, ali ja im ne mogu pomoći. Bilo bi dobro kada bi netko s puno više znanja pokrenuo i stranicu tog tipa.
S Grabrika si prešla na Karlovac, a javljaju li se sad već ljudi i izvan grada i županije?
– Ima ih, iako ne bih previše širila. Ono što jesam napravila je mali dio posvećen našim emigrantima. Počeli su se javljati ljudi koji su nažalost iz ovih ili onih razloga morali odseliti, koji su mi pisali kako im nedostaje Karlovac i kako im je lijepo gledati sve te fotografije, a onda i slati fotografije svojih balkona ili vrtova u Švedskoj, Londonu i slično. To mi je bilo nekako baš dirljivo, a njima to isto puno znači da su barem na ovaj način dio Karlovca.
I dalje sama fotografiraš cvijeće i biljke onih koji se jave?
– Kako kada. Prošle godine sa zbog pandemije morala s tim prestati, jednostavno nije bilo ni prikladno da obilazim tuđe kuće i stanove pa su ljudi počeli i sami fotkati i slati mi fotografije svog cvijeća. Danas ima i jednog i drugog, iako sam ove godine morala silom prilika malo i “prikočiti” s ovim projektom, jer sam prešla na novi posao što je donijelo neke druge obaveze i nisam imala toliko vremena za animaciju ljudi i pozive, a ni za to da sama obilazim kvart i grad, ali svejedno je bilo ljudi koji su slali.
Kako si zapravo zadovoljna tim dijelom? Počela si 2019. godine, evo dvije godine kasnije, čini li ti se da je Grabrik šareniji i cvjetniji?
– Da! E sad, možda si ja to samo i umišljam (smijeh), ali zbilja mi se čini da je puno više cvijeća po balkonima.
A, po gradu? Ne samo po balkonima, nego i po javnim površinama?
– Tu i inače dobro stojimo. Ali je to i dio o kojem možemo pričati iz dva kuta. Mislim da se, bez obzira na tu i tamo možda neku nespretnu intervenciju, jako dobro održava ono što već imamo. A imamo s jedne strane jako puno, i što se tiče parkova i što se tiče cvjetnjaka. Ono što bi moglo biti bolje je da malo gledamo i u budućnost, da ne bude sve samo “održavanje”, već da bude i novih projekata. Evo baš Grabrik je lokacija gdje ima mjesta za novi park, znam da su postojali i planovi, nadam se da će se napokon netko i ohrabriti krenuti u to. Mislim da su nam na dlanu “čuda”, možemo napraviti fantastične stvari i za relativno malo novca. A, korist od toga je ogromna, ne samo što se tiče izgleda grada.
Nego?
– Opet ću povezati Luščić i Grabrik, ali ovog puta doslovno, šetnjom. Prošetajte s Luščića do Grabrika usred ljeta, ja jesam, bezbroj puta. I jednostavno te pogodi zid vrućine kada dođeš u Grabrik, drveće to itekako poboljšava.
Da se vratimo još malo na “Karlovac na cvijeću”, koliko ima članova stranica, kako se ljudi mogu javiti?
– Ima oko 700 članova, a javiti se može svatko upravo na stranici u inbox ako se želi uključiti u akciju. U biti dominiraju da tako kažem dvije grupacije – jedna su gospođe već u godinama, koje se bave time već desetljećima, i koje su često i prave umjetnice, a druga su mladi bračni parovi koji su tek uselili u novi stan ili kuću i žele je oplemeniti biljkama i cvijećem.
Ima li muškaraca?
– Jako slabo! Malo u šali, a malo u zbilji razmišljam o tome da napravim posebnu stranicu za njih, ako se možda srame javiti na ovu, gdje već toliko dominiraju žene. Javio mi se samo jedan muškarac dosad i znam za jedan bračni par da vrlo aktivno rade oboje.
Fotografiraš li još izvan projekta? Jesi li negdje izlagala?
– Nažalost nemam vremena za gotovo ništa uz obitelj i posao i “Karlovac u cvijeću”. Bit će vremena nadam se, kad se sve malo stabilizira planiram se prvo vratiti čitanju, a onda će naići i nove ideje za fotke. Izlagala sam samo na izložbama F12 platforme, to mi je bilo jako zgodno i podržavam cijeli taj projekt svim srcem i zato sam njima poslala neke radove i bilo mi je drago da su bile izložene.
Razgovarao: Darko Lisac