Naša današnja sugovornica predsjednica je udruge "Naš Turanj", ali i koordinatorica prostora Male scene i Urbanog parka.
Široj javnosti ipak je poznatija po ovoj prvoj ulozi u kojoj se našla gotovo slučajno, a koja je iz prosvjedne građanske inicijative prerasla u nešto puno veće i šire, danas značajno u mnogim aspektima života na Turnju. Koji je Nataša Lemić zavoljela iako na njemu nije odrasla…
Jesi li Rakovčanka ili Turanjčanka?
– Uh, haha, rekao si da neće biti teških pitanja i onda odmah u glavu! To mi je jako teško reći, mislim da sam i jedno i drugo. Rakovac će mi uvijek biti u srcu, ali na Turnju sam već 16 godina i jednako tako mi je u srcu. Šesnaest godina tu živim, a zapravo već 24 idem na Turanj, otkako sam sa sadašnjim suprugom…
Znači, ti si njega pratila doma?
– Haha, da!
Udruga “Naš Turanj” nastala je, nažalost, uz strašnu tragediju, no danas je puno više od građanske inicijative vezane uz prometnicu?
– Pa je, i strašno je da se moralo tako nešto dogoditi da se napokon počnu pomicati stvari s mjesta. S druge strane, sve te prosvjedne šetnje nekako su nas ujedinile na poseban način, odnosno na način kako bi to trebalo i biti u kvartovima, kako je nekada i bilo, pa smo nastavili raditi i u drugim područjima života. Često sam slušala te priče i od supruga i od susjeda kako je to nekad bilo, kako su se svi više družili, uostalom znam kako je i nama bilo na Rakovcu, a sada sam prije svega ovog znala susjede koji su kuću-dvije do nas i to je to.
Podrška Turanjčana je od početka velika? Ima li protivnika?
– Je, mada ja čak ne bih to ni rekla tako, jer to je udruga svih nas, ja sam stjecajem okolnosti tu ispala “isturena” ali sve to je naše zajedničko. I baš aktivnih članova ima dosta, 56 trenutačno ako se ne varam, ali mnogi mnogi drugi pomažu u svim aktivnostima, od drugih udruga i ustanova kao što je KUD Turanj, Osnovna škola Turanj, NK Korana, ljudi iz Gradske četvrti… pa sve do svih drugih stanovnika Turnja. A, prigovora se uvijek nađe (smijeh), uvijek ima onih koji radije prigovaraju i nalaze glupe izlike, od onih kojima smo u početku bili tu za rušenje HDZ-a do onih kojima smo tu da podržavamo HDZ. Ne bih o njima. Radimo ovo za sve stanovnike Turnja i velika većina je sretna i zadovoljna. Evo, sad kad smo radili Advent na Turnju došla mi je poslije jedna curica i rekla “meni je ovo bio najbolji dan ikad!”. I briga me onda što netko ne može razumjeti da nismo svi opterećeni politikom i da ne radimo sve zbog ove ili one politike. Svima nama je cilj baš to što je rekla ta curica, jer meni je prekrasno bilo odrastati na Rakovcu i sve što želim je da naša djeca jednom tako misle o svom odrastanju na Turnju.
Ljeto na Turnju i Advent na Turnju su na tom tragu, okupljanja svih stanovnika jednog kvarta… imate li još inicijativa?
– Naravno, zapravo smo prije pandemije imali i maškare na Turnju i vjerujem da ćemo ih sada opet obnoviti, valjda više neće biti strožih mjera. Advent planiramo produžiti, jer je svima bilo jako lijepo, pa ćemo s jednog dana preći na dva, poslije možda i više. Nije sve to jednostavno i lako, izgubi se i dosta živaca, ali uvijek imaš i brojne ljude koji nesebično pomažu i na kraju smo uvijek zadovoljni već samim tim druženjem. Kad je bilo Ljeto na Turnju pričala nam je jedna ekipa prijatelja da se još od osnovne nisu tako našli svi odjednom na jednom mjestu. A, ljudima to treba, koliko god nas danas odvlače moderne tehnologije. Ja bih bila najsretnija da svaki kvart ima neku takvu udrugu. Evo, uzmi za primjer Advent, karlovački Advent je prekrasan i svi ćemo mi doći i na njega, ali on je velika manifestacija i traje mjesec dana, ovo je intimnije druženje susjeda, prijatelja… zašto ne bi svaki kvart imao barem jedan dan svoj Advent? Mi smo pokazali da se može.
Članovi udruge su samo s Turnja ili imate i pridruženih?
– Ima ih i iz susjednog i prijateljskog Karlovca (smijeh). Ima nešto ljudi koji su se uključili jer im se sviđalo što radimo, ili imaju neke druge veze s Turnjem.
Pitam to zato što ste se i vi u posljednje vrijeme “proširili” prema gradu svojim djelovanjem…
– Jesmo i rado ćemo se uključiti kada god zatreba. Dečki su jako dobro organizirani i oni su i ranije pomagali kada god je negdje trebalo, kada su bile poplave išli su u Logorište, Zastinju… A, onda je KA-MATRIX imao akciju uređenja učionice na otvorenom kod turanjske škole, radili smo skupa pa su nas pozvali da se mi njima pridružimo na uređenju Dvorišta zajednice u Zvijezdi i jasno da smo se rado odazvali i nastavit ćemo sudjelovati u svim sličnim akcijama.
No, nije zaboravljen ni glavni cilj zbog kojeg je udruga osnovana? Kako stoje stvari s obilaznicom?
– Normalno da nije, mi smo tu i spremni smo i njima jasno dajemo do znanja da smo spremni. Ali, imamo i razumijevanja. Jasno da su neke stvari teške dok radovi traju, ali ako želimo da bude bolje treba se i istrpiti neko vrijeme. Evo, rotor je gotov, aglomeracija se bliži kraju…
Obilaznica?
– Redovito nas pozivaju na sastanke, jer smo na tome inzistirali. Trenutno su obećanja da će veći dio radova biti gotov do Nove godine, a očekuje se da bi negdje do Uskrsa mogla biti puštena u promet. Držat ćemo ih za riječ i, kao što sam rekla, u svakom trenutku smo spremni opet izaći na ulicu, iako se nadam da do toga neće doći. Nećemo možda cjepidlačiti oko svakog dana, možda ni tjedna, ali zaista svi očekujemo i tražimo da sljedećeg ljeta Turanj više ne bude zakrčen prometom kao dosad. To je minimum koji mora biti ispunjen. I, nakon toga, da se ne zaboravi, i nogostup na Sajevcu koji nam je također obećan.
Kupaš li se i ti zimi na Korani?
– Haha, ne! Ne dolazi u obzir, pa umrla bih. Jednom me suprug tražio da idem s njim kad je bilo ful jako hladno, onako stvarao se led po površini, pa kaže ajde ti sa mnom za svaki slučaj. Rekoh – a što ću ti ja? Mogu ti samo mahat ako ti nešto bude (smijeh). Ne, to dečki imaju kao svoje, neka uživaju, ja čekam ljeto.
Onda opet jedno teško pitanje, koji je slap ljepši, rakovački ili turanjski?
– Stvarno me želiš uvalit u probleme!? Reći ću diplomatski da su sve naše rijeke jako lijepe i da moramo biti još svjesniji kakvo bogatstvo u njima imamo i još ih bolje čuvati. Tako je i Korana jednako lijepa i na Turnju i na Rakovcu. A, da budem iskrena, ionako sam kad je kupanje u pitanju malo više morski tip.
Imaš neku stalnu destinaciju ili?
– Da, da, Pag! Oduvijek idem na Pag, još sa roditeljima, sada i sa svojom obitelji. Pag volim jednako koliko Karlovac, čak sam primijetila otkako sam ušla u cijelu tu priču oko prometa da sam počela i tamo gledati što ne valja (smijeh).
Ima kritičnih točaka?
– Ima! Skoro da sam i tamo pokrenula udrugu, ali onda sam zaključila da je ipak bolje da to pustim njima.
Predsjednica udruge, supruga, majka… a svaki vikend si na Sceni do fajrunta?
– Haha, istina, što se može!
Da pojasnimo čitateljima, to ti je zapravo posao, radiš kao koordinator prostora Male scene i Urbanog parka Hrvatskog doma…
– Da, kada sam ostala bez posla baš je izašao poziv za to upražnjeno mjesto, odlučila sam se javiti i prošla. Veseli mi taj posao, zanimljivo je, drugačije, ponekad i malo naporno, ali mislim da isto koristi zajednici u cjelini. Sve je više programa što me također veseli i mislim da svaki vikend netko može pronaći nešto za sebe na Sceni. Evo, drugi vikend imamo odličan festival Udar groma pa se nadam da se i tamo svi skupa vidimo!
Stigneš li još ponešto uz sve to?
– Sve slabije, ali vremena za neke drage ljude se uvijek pronađe. Kada se nakupi stresa, napora, muke… onda uvijek pomognu prijateljice. Odemo u neki ludi izlazak, ili na neko putovanje i odmah je sve bolje. Posebno uživam, naravno, i kada se uspijemo kao obitelj izolirati od svega i napraviti nešto samo svoje, izlet, utakmica, druženje kod kuće… to je ipak ono najljepše.
Razgovarao: Darko Lisac