Mladi bend Anunnaki pobjednik je gitarijade RocKA, prve gitarijade nakon punih 25 godina, koja je pokazala da u podrumima, garažama i sličnim "rupama" i danas ima bendova koji marljivo rade i čekaju izlazak na "svjetlo dana".
Za početak, daju nam par osnovnih biografskih podataka. Basist i pjevač Mauro Omeragić živi u Mostanju, završio je matematički smjer u Gimnaziji, a studira informatički dizajn na Tehničkom Veleučilištu u Zagrebu. Gitarist Andrej Gerovac je iz Grabrika, također studira informatički dizajn na Tehničkom Veleučilištu, a i on je završio Gimnaziju, ali općeg smjera. Bubnjar Toni Mavrović, pak, rođeni je Zagrepčanin, ali u Karlovcu živi još od sedme godine života, na Luščiću, a nakon matematičkog smjera u Gimnaziji upisao je Kineziološki fakultet.
Svi ste gimnazijalci, pa pretpostavljam da su tu nastali i korijeni benda?
MAURO – Jesu, iako nismo i vršnjaci, Toni i ja smo 19-godišnjaci, Andrej ima 21, odnosno on je bio treći razred kada smo mi krenuli u srednju.
ANDREJ – Ali, u Gimnaziji smo se pronašli i “kliknuli” po pitanju glazbe i već te prve godine smo osnovali bend.
U ovom istom sastavu?
MAURO – Ne potpuno, nas trojica smo bili i u tom bendu koji se zvao Eome, no imali smo i pjevača, koji je kasnije otišao iz benda i tada smo promijenili ime i od tada smo u ovoj postavi.
Je li to i prvi ozbiljniji susret s glazbom uopće, ili ste imali neki oblik formalnog školovanja?
MAURO – Pa, ja sam svirao klarinet u Glazbenoj školi, završio sam osnovnu te jedan razred pripremne za srednju, išao sam na tečaj gitare, pjevao sam u Cicibanima…
TONI – Meni su od malih nogu bubnjevi bili velika želja i ljubav, nažalost kad sam upisivao Glazbenu nije bilo udaraljkaša pa sam završio osnovnu za klavir, a onda se u međuvremenu pokrenuo i smjer udaraljkaša pa sam odradio i dvije pripremne godine za srednju, no nakon toga sam kao i Mauro ipak odabrao “običnu” Gimnaziju i nastavio vježbati sam.
ANDREJ – Ja nisam išao u Glazbenu, no dvije i pol godine sam išao na privatne satove gitare. Nakon toga vježbam i učim se isključivo sam, danas kad imaš neko osnovno predznanje to i nije tako teško uz sve što nam je dostupno na internetu.
Spojili su vas slični glazbeni ukusi?
ANDREJ – Sada ih zapravo imamo, iako u samom startu i nije bilo nužno tako. Ja sam imao fazu zaluđenosti hip hopom, čak i trapom, radio sam i sam doma neke stvari u tom stilu, ali s vremenom sam i kroz bend počeo otkrivati prvo nekakav pop punk koji smo u početku svirali, a kasnije je to išlo prema metalu. Iako, neke metal korijene sam imao i ranije, tata je veliki fan heavy metala, posebno Iron Maidena i s njim sam bio na više koncerata u Zagrebu i Splitu.
TONI – Meni je doma isto bilo neko korisno i dobro zaleđe onog što su slušali roditelji, od malih nogu sam bio “izložen” stvarima tipa Pink Floyd. Kad sam sam počeo otkrivati glazbu također sam prvo bio u hip hop i rap vodama, onda je to prešlo na Rage Against The Machine i onda metal, tako da u biti danas slušamo vrlo slične stvari sva trojica.
MAURO – Ja sam odrastao uz Rammstein, a s vremenom sve više prelazio na metal. Obožavam Gojiru, kao i sve ono recimo “klasično” – Megadeth, Metallicu, Slipknot, RATM…
ANDREJ – I Black Sabbath!
MAURO – Da, zaboravio sam bend koji i najviše sviramo (smijeh).
Vratit ćemo se tom dijelu sa coverima i sličnim, ali zanima me koliko se možda izdvajate u gimnaziji i danas na faksu, je li točan dojam da gotovo svi mladi danas slušaju turbofolk?
MAURO – Je! Ne svi, ali 90%.
ANDREJ – Tako je bilo u Gimnaziji, tako je sad i u Zagrebu na Tehničkom Veleučilištu.
TONI – U našoj generaciji je stvarno bilo samo nekoliko ljudi koji su se furali na neku drugačiju muziku, ali moram reći da kad smo bili maturanti u prvim razredima je bilo dosta klinaca koji su nosili majice na rock, punk i metal bendove pa možda ima nade…
Znači, ne bi prošlo da svirate na brucošijadi Tehničkog Veleučilišta?
ANDREJ – Uf, ne bi (smijeh).
U Gimnaziji ste ipak svirali?
MAURO – Da, u Gimnaziji smo svirali često, uz razna događanja, ne možemo reći da nismo u školi imali potporu i u tom obliku, kao i što se tiče mjesta za probe, koje nam je isto bilo u Gimnaziji zahvaljujući Studiju 8 i prof. Begleru.
ANDREJ – Poslije Gimnazije je bilo malo klimavo, jedno vrijeme smo probe imali u Rečici, a sad smo kod Maura u Mostanju.
Koliko često probate uz fakultet, živite u Zagrebu trenutno?
TONI – Mauro i ja smo u Zagrebu, Andrej jedini putuje, ali fakultet je preko tjedna, a vikendom smo slobodni tako da nema problema s tim, manje-više svaki vikend se nađemo i imamo probu.
Gdje ste svirali izvan Gimnazije?
MAURO – Prvi nastup je bio na Glazbenom paviljonu na onom nekom sajmu srednjih škola. Zatim smo svirali na Udaru groma na Sceni, pa sad u kratkom roku Stardust i opet Scena na gitarijadi.
TONI – I tamo kod Knjižnice za mlade smo svirali…
MAURO – E da, s Moon Ricochetom smo ovog ljeta svirali kod Knjižnice za mlade.
ANDREJ – Trebali smo i na Zvjezdanom ljetu, ali je padala kiša… Pohvalio bih jako taj Stardust, to nam je bilo baš jako dobro iskustvo, super koncert, kada smo vidjeli koliko je ljudi oduševili smo se.
MAURO – A i inače je taj Stardust super, to smo dugo svi čekali, ja sam često išao u koncerte u Zagreb, sad ih imam doma, to je nešto što je stvarno bilo potrebno gradu.
Dugo ste svirali samo covere, ali sada ste počeli raditi i autorske stvari, koliko ih imate zasad? Tko ih radi?
TONI – Dvije.
MAURO – Jednu i pol da budemo precizniji (smijeh). Od onog što je koliko toliko dorađeno.
TONI – Mauro je zadužen za tekstove, a Andrej ili on dođu s nekim riffom i onda dalje to razrađujemo.
ANDREJ – Cilj je da s vremenom imamo sve više svojih stvari, a sve manje covera.
Dvojica iz matematičke gimnazije, sada dvojica u drugoj kombinaciji studirate informatiku, a ime benda je mitološko. Slučajno, ili postoji interes za tako nešto?
MAURO – Ime je moja ideja, a mene su uvijek zanimale takve stvari, volim proučavati ljudska vjerovanja, religiju, mitologiju i htio sam da bend ima taj prizvuk.
ANDREJ – Tako to obično bude, Mauro dođe na neku ideju i onda se mi složimo i shvatimo da je baš dobra (smijeh).
Imate li već u planu neke nove koncerte?
ANDREJ – Zasad ne, ali veselimo se svakom pozivu. Ljudi, zovite nas!
Imate li uz bend, probe, svirke i uz faks s druge strane vremena za još kakve posebne zanimacije?
ANDREJ – Pa i ne baš, osim što me sad zaludilo totalno Svjetsko prvenstvo, mislim da sam sve utakmice odgledao.
TONI – Da, ista stvar!
MAURO – E, mene nije, ja sam u životu pogledao dvije utakmice, prije četiri godine finale s Francuskom i sad s Argentinom.
Znači, ti si u biti kriv za ove poraze? Danas nemoj gledat ni slučajno onda (razgovarali smo u subotu prije utakmice za 3. mjesto, op.a.)!
MAURO – Hahaha, dogovoreno!
Je li Mauro izvršio obećanje ne znamo, ali pobjeda je u svakom slučaju tu! A, Anunnaki ima svoju pobjedu na gitarijadi i, vjerujemo, još puno svirki pred sobom. Kao što i sami kažu – zovite ih, rado će se odazvati!
Razgovarao: Darko Lisac